Srijeda, 7 Decembra, 2022
Rubrika:

Moj pogled s visinske visine na višinu izbjeglica (Srbalja) iz 90-ih, na one: sramne i sramotne glasače protivu nezavisnosti Crne Gore na referendumu 2006., …

Glede litijašenja pitam: česove veze sa crnogorskim svetinjama ima pestokupljevina od Srbalja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i sa Kosova? Za tamo-njih tužne i ružne litijaše važi ona - teke malo na moj način modifikovana: ''Žiri jadotu za svoju sramotu''!

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah – Riječka nahija – srez Cetinjski

Pod ove tri tačke ozgor iz naslova ovoga teksta – mnim i na:

One, pomeđu srbaljskih izbjeglica iz 90-ih, koji će 4-og septembra tekuće godine, svojijem prisustvom na Cetinju, podržati najavljeno rukopoloženje zanago već jadnoga Joanikija, predśednika nazovi – Komisije za utvrđivanje nepočinstava u prokletoj, takozvanoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koji nikad izvještaja o tijema nepočinstvima sačinio i javno obznanio nije – no zataškava: pedofiliju, smrtni slučaj u njezinim zidovima tokom nečesovoga ”odvikavanja” itd.!

Ovo u prvomu pasusu: ”nepočinstava u prokletoj, takozvanoj SPC” je: zbilja, činjenica iz povjesnice, i stav autora ovoga štiva.

Znade se, to je crkva koju je osnova’ i glavna joj je domaća-srbaljska ”hrišćanska” veličina, i zvijezda na tamo-njihovom svetačkom nebu, prokleti (opetovano činjenica iz povjesnice), takozvani Sveti Sava Nemanjić!

Nije rđavo mimogred iznovice napisat istinu, koju Crnogorci i Crnogorke nikad (ni na jedan tren) ne smijemo zaboraviti:

  • SPC je ”crkva” kojoj je spomenuti Savo za mito (korupcijom) pridobio autonomiju u okviru Ohridske arhiepiskopije 1219., a Acika Perice Karađorđević za mito (korupcijom) obezbijedio tomos 1922.! (inače, ovi Joanikije obožava da ukrašava svoje odaje sa Acikinim slikama – da mu je negdanji okupator, zlotvor i poništitelj Crne Gore povrh čuture, tojest – prosto da śedi pod njegovijem likom i krvavim djelom);
  • SPC je priđe 100 godina na nekanonski način ukinula Crnogorsku autokefalnu pravoslavnu crkvu, i to: u okolnostima oružane, sramotne, podle, krvave, zločinačke i krvničke okupacije Crne Gore od strane Srbije (najpodlijega, najljućega, najsramnijega i najšporkijega neprijatelja u vaskolikoj našoj povjesnici) – i, uz ”bracko-hrišćanske” prijetnje smrti staromu crnogorskomu mitropolitu Mitrofanu Banu!

Da se toga 4-oga septembra, tokom Joanikijevog najavljenog ustoličenja u Cetinjskomu manastiru, a u oni do 1920. godine, nekad sveti stolovač Svetog Petra Cetinjskog (o baksuznih potonjih 30 godina (počev od 1990.) śednika u njega oktobra lanik odapeloga nepomenika, da i ne zborim – teke tomu ni lijeka nije), jedna jedina kaplja krvi – ne daj Bože – prospe, to bi bila Mićovićeva zla kob, sastavni dio njegove biografije, i to hudo saznanje pratilo bi ga dok je svijeta i vijeka!

A, i ovako, bez prolivene krvi, i sad već – pratiće ga (živa i mrtva) i pamtiće se da je Crnogorcima i Crnogorkama bio: nepoželjan, nedostojan, da ga onakvoga vaskoliko Cetinje i ostala Crna Gora, najblaže rečeno – ne šćahu i silno prezirahu!

I to je više no dovoljno za njegovu vječnu ljagu!

Priđe iđe ičesa daljega glede srbaljskih izbjeglica iz 90-ih, najprvo da naglasim:

Ni jedno slovo, ali – ama baš ni jedno jedino slovo (a ne riječ) koje u nastavku ovoga teksta slijedi, ne odnaša se na izbjeglice iz 90-ih (bilo koje narodnosti/nacije i vjere) dobitnike i držalace crnogorskog pasaporta:

  • koje su na referendumu 21. maja 2006. godine glasale ”ZA” nezavisnu Crnu Goru (oni su prijatelji Crne Gore i dobranamjerni svemu crnogorskomu) – i, koje su taj vaskoliki bijeli referendumski dan preśeđele doma (ili đegođ drugo), tojest – nijesu izlazile na referendum (oni barem nijesu pokušali odmoć Crnoj Gori);
  • koje su (sa ili bez pośedovanja crnogorskoga pasaporta) u doba litija śeđele doma (ili đegođ drugo), i nijesu se nijedanput – bavile litijašenjem, niti litijašima dali podršku u bilo kojem trenutku i bilo kojoj formi (oni su normalni izvanjci – razumjeli su okolnosti i bili svjesni da to nije njihov problem ni podjele).

Ovi tekst se odnaša isključivo na one srbaljske izbjeglice iz 90-ih, dobitnike i držalace crnogorskog pasaporta (da opetujem iz naslova), kojega nikad dostojni nijesu bili – niti će ikad bit, a:

  1. koji su na referendumu 2006. godine glasali protivu nezavisnosti Crne Gore – sušto su, usljed svojega nesojluka, otkrito pokazali neprijateljstvo spram Crnogoraca i spram naše veličanstvene i uzvišene domovine, kojoj po ničemu (povjesnici, kulturi, slavi, tradiciji, …) nimalo ne pripadaju;
  1. koji su se (bili oni dobitnici i držalaci crnogorskoga pasaporta ili ne), počev od decembra preklanik, pa mjesecima lanik – vucarali po tijema ulicama, derinjali i/ili lainjali-lajali da nama Crnogorcima dukljanskog porijekla ”neote da daju (naše crnogorske) svetinje”!

Takva je ogromna višina srbaljskih izbjeglica iz 90-ih!

TAMO-ONI NIJESU DOSTOJNI OVDAŠNJE (ZA)PALE IM ŚEKIRE U MED !!!

Glede referenduma za tamo-njih sramne i sramotne važi ona:

”Pomozi sirotu za svoju sramotu”!

Glede litijašenja pitam: česove veze sa crnogorskim svetinjama ima pestokupljevina od Srbalja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i sa Kosova?

Za tamo-njih tužne i ružne litijaše važi ona ozgor – teke malo na moj način modifikovana:

”Žiri jadotu za svoju sramotu”!

Izbjeglice, pripadnike drugih naroda/nacija i vjera, naravno – neću posebice ni spomenut, sporad toga što niđe ništa od ovoga što u predmetnom kontekstu slijedi, ne može se (ni pod razno) – odnašat na njih.

A, i broj izbjeglica pripadnika drugih naroda zanemarljivo je mali u odnosu na broj izbjeglica Srbalja, i nešto brojčano jada Crnogoraca toboš srbaljskog ”porekla” (inače, ovizi potonjizi, iako genetski nimalo nijesu – po mentalnom sklopu pod kalpak povrh glave taman jesu jednaci sa ”braćom” im Srbaljima).

Nemojte mislit da na višinu tijeh (pod tačkama 1. i 2. ozgor) srbaljskih izvanjaca iz 90-ih, koji ka’ takvi još ni 1 mm svojijeh korijena u niđe ništa crnogorsko puštali nijesu (previše im je stransko ovdašnje podneblje – ne znam za podzemlje) – malina pomeđu vas, postojbnika a starośeđelaca Crne Gore: gleda, doživljava i tamo-njih ”ljubi” nešto baš mlogo drugojače od ovoga što ovđen pišem, tojest – od autora ovijeh redova.

Grdno biste se prevarili ako nešto tako i pomislite – sasma je obrnuto stanje!

Čak i kod finoga dijela onijeh što naglašavaju i tako žustro i unervoženo brane nedotakljivost svoje ”građanske” orjentacije!

Neđe verbalno ufatite đekojega iz ove ”građanske” opcije u njegovomu spontanomu ”ljubavnomu” iskazu spram izbjeglica iz 90-ih, kad po tijeh: trgovina, kancelarija, ulica, redova na svakoju bandu, institucija (i državnih(!)), … – svakodnevno sluša preprisutni bosansko-hercegovački jezik/naglasak!

Nema tu ničesove ”ljubezni” – naprotiv!

Uostalom, tokom čitanja ovoga štiva koje je pred vama – viđite ponaosob sami sebe u zrcalo, presaberite se i osvijestite tu vašu zbiljsku ”ljubav” spram te srbaljske izbjegličke višine.

Da ne propuštim: 99% od ukupnog broja onijeh litijaša (bili) su klasični antihrišćani, bezbožnici najgrđe sorte – a, čoče, zagnati su navodno ”vjernici” i pripadnici tkz. SPC.

No, kakvi svještenici (i monasi) takva crkva – kakva crkva takvi vjernici!

Daklen, 99% litijaša mogu tamo-njihovu ”pobožnost” i ”vjeru” objesit mačku o rep – ako se što pitaju zbiljske, opšteprihvaćene hrišćanske vrijednosti!

Nije, valjda – hrišćanski čin otimati ili lupežati svetinje: božje kuće koje su gradili i preci nas Crnogoraca dukljanskog porijekla, zemlju naših predaka i, njihove (predaka) i naše GROBOVE!

Grobove naše (naravno, i manastire i crkve) potrebito je stalno tamo-njima trljat po turina njihovijeh – zarad toga što oni obraza nemaju, ili im je tri-četiri prsta debeo!

Kako činješe, i kako dan-danji na svakojake načine spram nas Crnogoraca i Crnogorki čine – od Boga platili – da Bog da jaki !!!

Jednomašice, Bog im vrnuo taman spram tamo-njihovijeh zasluga – ni zeru više, ma zisto ni zeru manje !!!

Je li pošteno?

Jes’ zanago!

Ajmo dalje.

Crnoj Gori ne bi opepelit moglo 7.500.000 Srbalja, koliko ih je na planeti Zemlji, da im, ili da nam nije 2/3 od onijeh 28,5% (koliki je procenat Srbalja u Crnoj Gori bio na popisu iz 2011.), a to iznosi 19%, što je ravno 117.805 ovdašnjih falsifikovanih Srbalja ili posrbica.

Da ja znadem, od strane nijedne institucije ove države, nije objavljen podatak – kolikom je ukupnom broju izbjeglica iz 90-ih Crna Gora izdala pasaporte, sušto je, kad je višina srbaljskih izbjeglica iz 90-ih u pitanju – suludna Crna Gora izdala samu sebe.

Ja ću ovđen glede samo toga višega dijela srbaljskih izbjeglica iz 90-ih, na svoju ruku – ”operisati” cifrom 25-30 tisuća.

Srbalji, ova ”tisuća” nije ”ustaška” riječ, no naša stara slavenska/slovjenska i, naravno – negda crnogorska.

Glede cifre 25-30 tisuća, neka me neko izvoli demantovat – samo pod uslovom da to učini iznoseći: tačan-istinit, pouzdan i sveobuhvatan podatak (ako do takvoga a oficijelnoga ikako dođe).

To je, dragi čitaoci, 4-5% od ukupnog broja postojbnika Crne Gore!

Znači, napisane cifre i procenti u nekoliko potonjih redova odnašaju se samo na onu višinu srbaljskih izbjeglica iz 90-ih (pod tačkama 1. i 2. ozgor).

Drugojače prikazano – to vam je čak svakoji 20-i do 25-i insan (primjerice radi): u tržnim centrima, na plažama, po tijeh ulica, u šinobusima i prugama, kancelarijama, po pjacama, …, ma – svukuđ!

Molim vi se, đe gođ da se zadesite-zateknete od nabrojanih i silnih nenabrojanih mjesta ili lokacija po nesretnjoj Crnoj Gori – zastanite, pogledajte, osvrnite se, obrnite se na svakoju bandu okolo sebe i pomislite, zamislite taj izbjeglički buljuk, Crnoj Gori nedobronamjernih izvanjaca koji ve okružuje!

Kako su u doba litijašenja tijema džadama crevlje žulili samo Srbalji (i dosta manjijem dijelom Crnogorci navodnog srbaljskog ”porekla”) taj izbjeglički gustiš u onijema ruljama je bio znatno, i do dva-tri put – viši.

Tako vam je to kad uvezeni, brojni i svakojaki bašibozluk po svojoj zemlji puštite u sampas, što na crnogorskom jeziku znači: da sami pasu !!!

Inspirisan riječju bašibozluk, za sve one uvezene Srbalje a ”građanske” lajavce (u suštini spretno prikrivene srbočetnike(!)), koji riljaju po crnogorskija korita – iskovah im nazivalo: ”baća-bozluk”!

O koncu,  višina srbaljskih izbjeglica iz 90-ih čini taman onu jezičinu na izbornoj vagi u našoj, a tamo-njima tuđoj domovini.

Srbaljske izbjeglice iz 90-ih su doprinijeli da su lanik s vlasti skrajnuti lopovi-lupeži materijalnog, od kojijeh je dostina samo glumatala Crnogorce, i ubogo ”podržavala” crnogorstvo, čineći sve (svjesno ili nesvjesno) na polzu srbaljstva!

Đa'olje štete za njima takvijema!

No, na taj način su višina uvezenih Srbalja bili i jezičina na izbornoj vagi – sučijem su na vlast dovedeni lopovi-lupeži duhovnog (crnogorskih svetinja: manastira, crkava, zemljišta i grobova), koji ka’ srbočetničko-klerofašističko-anticrnogorsko-otpadničkonamjesnička zbojna – teroriše i ponižava Crnu Goru.

Potonje, naravno, znači – da ta ista zbojna fašistički teroriše i, dostojno mračnom neočetništvu, koje u ovdašnjem primjeru sadrži apsolutno sve elemente nacizma – ponižava Crnogorce i Crnogorke, tojest – sve postojbnike Crne Gore, pripadnike svih naroda i vjera razma (osim), jasno – Srbaljah (domaćih i uvezenih).

Ta sadanja šteta će se tokom narednih mjeseci i godina tek mjerit, ako bude takve mjere ili instrumenta za izmjerit ovo grdilo što ne snađe!

Tužno je to danas za nas, i porazno – i za nas i za naše potomke, koji će od višine izbjegličke muladi-mularije dočekat sve grđe od grđega!

____________

P.S.

Ovi tekst ću vjerovatno nastaviti – ali ne znam tačno kada?

Približno oko Veljega Gospođindana – dura mi takva nada!

P.P.S.

Zato zasigurno znadem da sam ga kojijem slučajem uložio pisat priđe dana 11-oga avgusta ovoga, šćah ga, ipak, napisat malo iśno drugojače ili, zbiljski i tačno rečeno: niđe ništa ne bih promijenio (ne, vala, ni jedne zapete), ali – sporad emocija koje dijeljah sa višijem dijelom naše nacije tokom prve neđelje dana tekućega mjeseca i, iz iskrenoga poštovanja spram jednog ženskoga čeljadeta – da šćah uđenut rečenicu-dvije fine i iskrene, posebice njojzi ka’ izbjeglici dobronamjerno posv(j)ećene!

Međutijem, kad avgusta ovoga dana 11-oga, na jednojzi slici viđoh tu ”japanku” na grobu Rista-Antihrista, kako sa veljijem pijetetom spram nepomenika tamo-toga tun ukopanoga zrači, i hotimice ponosno pozira lentrajući se za medije – u trenu mi se pred oči zamrači, i nampade da se jednom i zanavijek svoje crnogorske tradicionalne naivnosti mainam – i konačno se glede srbaljskijeh izbjeglicah u svoju glavu avizam!

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Moj pogled s visinske visine na višinu izbjeglica (Srbalja) iz 90-ih, na one: sramne i sramotne glasače protivu nezavisnosti Crne Gore na referendumu 2006. – CG Vijesti
17.08.2021-07:09 07:09

[…] Aktuelno […]

Zeleno
17.08.2021-09:31 09:31

Bravo !
,,Vidimo se na Cetinje,, !