Zbog globalnih klimatskih promjena češći su i učestaliji ekstremni klimatski i vremenski događaji u Crnoj Gori, kaže za Pobjedu direktor Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Luka Mitrović.
“Prvenstveno toplotni talasi, suše, jake kiše koje dovode do poplava, jaki vjetrovi, često olujne, a ponekad i orkanske jačine, manji broj kišnih i mraznih dana”, objašnjava Mitrović.
U prilog ovim podacima idu i mjerenja koja, dodaje on, pokazuju da je dekada 2001-2010. bila najtoplija do sada u Crnoj Gori, sa najvećim promjenama temperature na sjeveru.
“Kada se uporede podaci tokom te dekade sa klimatološkom normalom (period 1961-1990) značajan je trend rasta temperature vazduha. Temperaturne promjene vazduha su bile najveće u sjevernom planinskom regionu za +1,4 stepena Celzijusa i na Primorju za +1,3 stepena u odnosu na klimatološku normalu 1961-1990. godine”, kaže Mitrović.
Dodaje da i temperatura površine mora takođe pokazuje trend rasta.
“Prema podacima meteorološke stanice u Baru, svaka dekada, počev od 1981. godine, bila je toplija od prethodne, a najviša srednja godišnja temperatura mora bila je 18.3 stepeni C u periodu 2001-2010. I srednji godišnji nivo mora je u porastu u granicama od +7 do +12 cm tokom zadnje decenije u odnosu na period od 1965-1983. godine”, navodi on.
Mitrović ističe da iako još nema značajnijeg smanjenja ukupne godišnje količine padavina, njihov intenzitet se mijenja, pa se često javljaju jake kiše sa dnevnim padavinama preko 20 mm i jake sniježne padavine (kao npr. 2005. i 2012.).
“Suše su češće a prema posljedicama koje su izazvale izdvaja se kao najsušnija 2011. godina, kada se tokom novembra razvila u hidrološku sušu, čiji su se efekti osjetili i tokom ljeta i početka jeseni 2012. kroz uticaj na poljoprivredu i stočarstvo, brojne šumske požare te visoku koncentraciju dima u atmosferi”, napominje Mitrović.
Prema njegovim riječima, za proteklih 18 godina, od 2000. svaka godina je bila sušna, sem tri sezone 2014, 2015. i 2016, a prošle i pretprošle godine period bez padavina razvio se u hidrološke suše.
“Za sada još nema pouzdanih zdravstveno statističkih podataka u Crnoj Gori o uticaju klimatskih promjena na zdravlje stanovništva, obolijevanja i umiranja jer obavezna zdravstvena evidencija ne sadrži potrebna obilježja za tako nešto”, navodi on.
Ipak, kako ističe, Institut za javno zdravlje Crne Gore je u saradnji sa GIZ-om, Crvenim krstom i ZHMS-om i ostalim partnerima sproveo javnu kampanju o uticaju toplotnih talasa na zdravlje građana Crne Gore.
“Izrađeno je pet vrsta preporuka koje su u formi brošura i postera distribuirani, a odnose se na djecu, trudnice, stare osobe, hronične bolesnike i generalno za stanovništvo”, dodaje Mitrović.
Predavač na Biotehničkom fakultetu u Podgorici Milić Čurović ističe da sa pravom posljednjih decenija pažnju javnosti i naučne zajednice zaokuplja tema klimatskih promjena, predviđanja dinamike ovih procesa, uticaja na životnu sredinu i mogućnosti prilagođavanja i smanjenja negativnih posljedica.
“U Crnoj Gori, kao i u većini zemalja, na osnovu dugogodišnjih praćenja meteoroloških podataka i priznatih metodoloških modela u okviru dokumenata nacionalnih izvještaja o klimatskim promjenama izrađeni su mogući scenariji klimatskih promjena za naredni dugoročni period. Predviđanja jasno ukazuju da nas u budućnosti očekuju klimatski uslovi sa izraženijim ekstremima, povećanje prosječne temperature, smanjenje godišnjih količina padavina, dugotrajnih sušnih perioda i sl. što će uticati na živi svijet bilo da se radi o prirodnim ekosistemima, ili o gajenim kulturama”, kaže Čurović.
Prema njegovim riječima, rast temperature, manja količina padavina i duži sušni period odraziće se neminovno i na poljoprivrednu proizvodnju.
“Sve je izraženija potreba za obezbjeđivanjem kontrolisanih uslova u biljnoj proizvodnji i stalnog praćenja meteoroloških parametara i razvoja prognostičkih modela. Najznačajnije mjere prilagođavanja drugačijim uslovima odnose se na navodnjavanje i odvodnjavanje kojima se reguliše sadržaj vode u zoni korjenovog sistema gajenih kultura. Takođe je sve veća upotreba i instalacija automatskih meteoroloških stanica kao i korišćenje i razvoj programa klima-bolest/štetočina-biljka pri organizaciji i planiranju mjera zaštite u biljnoj proizvodnji”, navodi on.
Čurović ističe da podaci pokazuju da listanje i cvjetanje nekih drvenastih vrsta počinju nešto ranije nego što je uobičajeno.
“Ovo povećava potrebe za razvoj novih sorti, kao i dodatni oprez i preduzimanje mjera za sprečavanje šteta od mraza”, rekao je Čurović.
Kada se govori o prirodnim ekosistemima očekivane klimatske promjene imaće, kaže on, za posljedicu pomjeranje vegetacijskih zona kako po geografskoj širini tako i po nadmorskoj visini.
“Očekivane promjene klime usloviće pomjeranje granica pojedinih zajednica i moguće nestajanje osjetljivih biljnih vrsta sa uskom ekološkom valencom. Istraživanja o budućem rasprostranjenju vrsta bilo bi izuzetno značajno sa stanovišta očuvanja biodiverziteta, naročito kada govorimo o endemskim vrstama i vrstama sa malim arealima. Opstanak ovih vrsta bi imao veliki značaj za ukupan genofond Evrope”, smatra on.
Naglašava da bi markiranje područja gdje bi na osnovu sadašnjeg rasprostranjenja i nakon očekivanih klimatskih promjena bio moguć opstanak ovih vrsta bio značajan osnov za njiho vo očuvanje.
Prema njegovim riječima, kao posljedica klimatskog stresa i mogućeg uticaja promjene klimatskih uslova na razvoj štetočina i bolesti može se očekivati povećano sušenje šuma.
Kako ističe Luka Mitrović, tri su važne poruke petog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) koje ukazuju na trenutno stanje u globalnim okvirima i nužne poteze kako bi se donekle posljedice ublažile.
“Nedvosmisleno je zagrijevanje klimatskog sistema, uticaj čovjeka na klimatski sistem je jasan, a ograničavanje klimatskih promjena zahtijevaće znatna i održiva smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte”, kaže Mitrović.
Zabrinjava, smatra, dalji porast koncentracije ugljendioksida (CO2) na globalnom nivou.