Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (99): Miškov letak i Željkova krštenica (2)

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

MIŠKOV LETAK I ŽELJKOVA KRŠTENICA (2)

Radončić je nedavno išao u manastir Ostrog da se pokloni moštima sveca u čiju iscjeliteljsku moć, kako je poznato, vjeruju i hrišćani i muslimani, i da se pomoli za se i svoje ukućane, za prijatelje i neprijatelje. “Znaš da ih nema mnogo, ali bi bio grijeh ne pomoliti se za klevetnike svoje: nek im pamet Bog prosvijetli, ako za to nije kasno, i ulije im snage da priznaju grijehe i istinski se pokaju zbog bezakonja koja su činili. Znam da među njima ima i onih koji su išli u Ostrog da traže pomoć od Čudotvorca kako bi uvećali moć i bogatstvo svoje, i onih koji su htjeli da se očiste od srebroljublja, jer su zavlačili ruke u džepove svojih prijatelja, svoje države i njenih građana“.

Željko Ivanović, zvani “Goveče Sa Krštenicom” -tako ga u nazivaju u romanu
“Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu) autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

Zatim se spustio do Donjeg manastira i, dok je gledao to čudo urezano u Ostroške grede, čuo je glas blag kao peruška kojom mu je u djetinjstvu majka nanosila melem na opekotinu: “Brate Šeki, kad ste krenuli na ovaj dug put, poželjeli ste jednu želju. Pošto ste čovjek koji neprijateljima uvrede i klevete prašta, Vaša želja je bežičnom telegrafijom doprla do naših srca i uskoro će Vam biti uručen papir za kojim dugo tragate, a Vi s njim činite čemu vas Vaše plemenito srce nauči. Nek Vas Bog čuva i dođite nam opet“. Kaluđer se potom udaljio, tiho, što svetoj osobi i priliči, a koji minut zatim Šeki je u ruci imao krštenicu koja veli da je nad Željkom Govečetom, prije 139 mjeseci, obavljen obred krštenja: postao je član Amfijeve crkve.

KRŠTENICA

Krštenica Željka Ivanovića – Ivanović je prijateljima često govorio da se krstio u CPC, a dokument dokazuje suprotno odnosno da je kršten u SPC

Knjiga 59. Strana knjige 70. Tekući broj 700.

Izvod iz knjige krštenih i miropomazanih Srpske pravoslavne crkve

Eparhije: Mitropolije Crnogorske-primorske Donjeg manastira Ostrog, hrama Svete Trojice u Manastiru Ostrog

1.Godina, mesec, dan i vreme rođenja: 1962.godina, mart.11

2.Mesto i opština rođenja: Nikšić, Nikšić

3.Godina, mesec, dan i vreme krštenja i miropomazanja: 2000.godina maj 21.

4.Mesto i hram krštenja i miropomazanja: Ostrog, hram Svete Trojice

  1. Ime i pol deteta: Željko, muški
  2. Ime, prezime, zanimanje, mesto stanovanja i veroispovest roditelja: Živko Ivanović; Borika Radojević, Podgorica
  3. Koje je dete po rođenju materi /prvo, drugo…/: prvo
  4. Je li dete crkveno bračno: građanski brak
  5. Je li dete blizanac: nije
  6. Je li dete rođeno s kakvim telesnim nedostatkom: nije
  7. Ime i prezime sveštenika koji je dete krstio i miropomazao: protojerej Radomir Nikčević
  8. Ime i prezime, zanimanje, mesto stanovanja kuma: Dragoljub Filipović, Užice
  9. Strana domovnika-anagrafa: (ništa nije upisano)
  10. Primedba: (ništa nije upisano)

Da su podaci ove Krštenice verni Knjizi krštenih, overava svojim potpisom i crkvenim pečatom paroh: potpis nečitak.

Potpis je nečitak, ali je krštenik čitak, da ne može čitkiji: u krdu lažaca i licemjera iz Vesti Željko Goveče je kapitalac.

Šeki nije vjerovao, jer na krštenici nema slike, da je to Željko koji godinama napada SPC, pa je našao knjigu Ko je ko u Crnoj Gori, III izdanje iz 2004. godine, gdje na str. 123. piše: “Željko Ivanović, rođen u Nikšiću 11. III 1962; otac Živko, majka Borika, rođena Radojević“ To je ipak Željko kome u Pobjedi drenovakom tumačimo ljucki moral, ama zalud: nakon svakog degeneka, Goveče bude još veće goveče. To je Željko o kome je otac Živko govorio: “Vidite ga kako je lijep! Rođen je za ministra inostranih poslova“. Šeki je bilješku dočitao do kraja: “Vanstranački opredijeljen. ATEISTA. Po nacionalnosti Crnogorac“ Željko se u 39-toj krstio, u 43-oj s religijom raskrstio: je li verniku istekao četvorogodišnji mandat? Nije. Eur je jedini bog kome se klanja, sve drugo su priče za budale.

U ediciji “Ko je Ko u Crnoj Gori” Ivanović navodi da je ATEISTA. Poznati stil suvlasnika štampanog tabloida, televizije i portala Željka Ivanovića da jedno govori javno, a da je istina sasvim suprotna

Kako pravila traže, postio je pred krštenje: cijelu sedmicu nije smio da se mrsi, da krade, da laže, a velika je tajna kako je izdržao, ali i Njegoš veli: “Tajna čojku čovjek je najviša“. Kršten je u bijelim haljinama i “u mjesecu maju kada ruže cvaju“. Pred krštenje pripremili su mu krsnicu: platno bele boje, metar i po, u koje su dete uvili posle krštenja, a od krsnice mu sašili benkicu ili jastučić za spavanje, ne znam, ali su nešto morali sašiti. Kosicu koju mu je sveštenik postrigao stavili su u vosak, pa u kovčeg kao uspomenu na veliki događaj u životu deteta. I sveću koja se pali na krštenju Željko čuva u kući kao dragu uspomenu. Dok su ga krstili, dete je držao na rukama kum Dragoljub Filipović iz Užica, što je mudar izbor: da je za kuma uzeo koga iz Crne Gore, njegovo krštenje u Ostrogu davno bi se obeanilo.

Po Željkovoj želji, krstio ga je Radomir Nikčević, Amfijev jastreb: možeš misliti kakav je kad Rista Sotonu uspijeva da nadsotoni. Možda bi ga krstio Amfi, ali je helikopterom letio na Komove, đe je neđelju dana, ko nagorkinja vila, brao bilje od omraze. Čuo sam da u Ribnici kod Kraljeva, odakle je Željkov otac, kažu: “Besposlen pop i govečad krsti“.

Ovo nije krštenica no lična karta Željka Govečeta koji je javno ateist, tajno vernik, javno Crnogorac, tajno Srbin, javno vitez, tajno kriminalac, javno demokrata, tajno pročetnik. Ovo je i kolektivna legitimacija ološa iz Vesti koji građane Nezavisne kuša batinom utjerati u raj demokratije po Tadićevu ukusu i ne čudi što list gdje je Željko direktor radi na laganje, kao auto na benzin: ne smije prestati laganje jer će motor stati. Dva vlasnika Vesti lažu akrobatski ko đeca koja bez ruku voze bicklo, jer im je deviza: laganjem do demokratije. U kojoj će svaki građanin Nezavisne moći slobodno da kaže ono što njih dvojica  misle.

Ilustracija

U sukobu s nama, kriminalci iz Vesti i njine bize proveli su se ko Manja na Šiški. Za nesjevernjake: za ilindanski vašar na bjelasičkom jezeru Šiški Manja se spremala sveljeto, ali su je “majstori” udesili i vrnula se bez svog najvažnijeg sastavnog dijela. Gergi hajkača na Šekija otkinuli smo nos između očiju, kako bi Darinka rekla kad ko ostane bez obraza, i više neće moći žiteljima Nezavisne da drže propovijedi iz etike, ni svoje nitkovluke da oblače u viteški skerlet, a to je kao da smo svakom od njih izvukli glavni šaraf i sad ih komotno možeš bačiti.

Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (98): Miškov letak i Željkova krštenica (1)

Komentari

avatar