Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (166): Ućerivač zorta (2)

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

UĆERIVAČ ZORTA (2)

1) Ovaj vitez zastrašuje ženu. I Kesedžijin Ratko Knežević, kad je vidio da mejlovima nije uplašio Kusovca, njegovu ženu je isprepadao telefonom. Mada u Nezavisnoj ološ moreš lopatom zgrtati, ipak sam se pitao: kako je moguća pogan kao što je taj sin milicionera sa Vidrovana? Ali takve kao Ratko niko nije načinio, “no trice vjetar donio“,  kako bi rekao onaj koga Šerbo Splačina zove “grobarem crnogorske nacije“.

Miodrag Perović – “Miško Reketaš” – tako ga u svom dokumentarnom romanu “Miško Kesedžija i njegove bize/ esej o montenegrinskom zlu”, zovu Marko Vešović i Šeki Radončić

Kesedžijin hrt traži da mu se odgovori “do kraja radnog vremena“, Čolovićki odmah stavlja na znanje da s njim nema zezanja, jer je zanat ispekao u zulumćarskom tabloidu, iza njega stoji medijska mašinerija koja je građanima Nezavisne godinama  ućerivala demokratiju u kosti, stoga zna da neće smjeti da mu odvrati: žao mi je, gospodine, neću moći da vam odgovorim do kraja radnog dana,  nego do kraja mjeseca. Limburga.

2) Ovo je pisala magarica veća od Rifata Veskovića koji je sad bojovnik Mede Zemunca. Novinar upotrebljiv u Kesedžijine svrhe, to je dvopapkar kome ne treba pameti više no što je potrebno da kašikom ne promaši rupu ispod nosa. Nije morao znati da su ovo stihovi muzičkog benda Zana, ali moraš biti konj da ne vidiš što se vidi iz aviona: ovo nije mogao spjevati Srb, ni Crnogorac, ni Crnosrb ni Srbogorac iz Montenegra, jer to je jezik prizrensko-timočkog dijekta: ne znam je li to svrljiško-zaplanjski, timočko-lužnički ili prizrensko-južnomoravski govor, tačnije, parodična upotreba jednog od tih govora, ali svak sa polamaturom, ako nije ometen u razvoju, morao bi vidjeti da se to u Montenegru ne može oponašati. To se zna ili ne zna.

Glupost Radulovićeva je glupost konja s naočnjacima koji ide pravo k cilju, odmah preduzima mjere protiv pisca “pjesmice“, jer je nesposoban da pogleda desno ili lijevo, to jest da sumnja, da se pita, njegov dresirani mozak pjesmu odmah uzima kao našku. Od njega je Gazda načinio savršeno oruđe za ućerivanje zeca u kosti, zato taj siledžija traži da mu se hitno odgovori: “Ako pak Vi nijeste pisali saopštenje, ko je to učinio, i da li Vi, kao predsjednica Udruženja, stojite iza sadržaja reagovanja?“ To smeće zna da može postavljati ovako besramna pitanja, jer radi za moračkog ućerivača zorta, i da niko neće smjeti da mu odvrati: “Ko si ti, otac te očin, da ti polažem račune?“ U BiH bi rekli: oko Kesedžije se okupi što pička ne rodi!

3) Ovo je križanac konja i policijskog inspektora: “da li vas je ko podstrekavao?“ i jedino fali lampa uprta u oči ispitivane. Ovo nema pod šajkačom nebeskom, reklo bi Goveče Sa Krštenicom. Da dva kriminalca iz “Vesti“ ne devetaju diktatora, Bog me ne bi uvjerio da Radulović ne radi za Milovu tajnu policiju. Ućerivač straha pismo je sročio jezikom Kesedžijinog oca udbaša koji je, vele, ljude slao na Goljak. Zato je tako bezobziran: “Ko su sve članovi Udruženja i da li su svi stali iza pomenutog saopštenja?“ jer zna da neće smjeti da mu odvrati: šta te boli kita? Kesedžijinu školu zastrašivanja taj ker je završio s peticama.

“Reagovanje obiluje uvredama i prijetnjama na račun dvojice novinara“, kaže Kesedžijin gestapovac. Dakle, Sava Grbović svog nećaka Rajka Milića vrijeđa i prijeti da će proći kao Kokorajko koga su u pjesmi “ubili ki zeca“, što bi bilo mogućno jedino ako ne zna da mu je to nećak. Dušan Silni, na primjer, nije znao da mu je Miloš Vojinović nećak, a i što bi car “Srba, Grka i Arbanasa“,  kako su nas učili u školi, znao čobanina sa Šare? Ali mi hoćemo da smo u svemu drukši od Srba, pa smo izmislili modu da nećaci ne znaju ko su im ujaci: Kokorajkić koji je gnjida od škrabala ne poznaje Sava Grbovića koji nije komudrago no šef crnogorske lutrije. Kokorajkić misli da time dokazuje da je Evopejac! Ubijeđen sam da je legitimno vrijeđati tu ološ koja tvrdi da je samo ona kadra u Nezavisnu donijeti Evropu i demokratiju, a što se tiče “prijetnji“, taj Radulović, zastrašivač žena, pljunuti je Koča Pavlović, zvani Koka Kokarda,  koji se kao Kesedžijina biza osjećao nedodirljiv, pa je od nadležnih organa tražio da ga zaštite od ove Šekijeve SMS poruke: “Koča prijatelju, ispao sam ti iz duga. Na vrijeme sam te upozorio da ne jašeš na mrtvog konja. No, to je sad tvoj izbor. I to razumijem, ali stvarno ne razumijem mržnju i odvratna podmetanja koju tvoja porodica ispoljava prema meni”.

Ilustracija

Iz Kusovčeva intervjua s Grbovićem očito je da ga je zastrašio Miško Reketaš, pa sam se skinjao da mu skočim na oca, ali sam odustao od psovke i skoknuo do Milovog univerziteta, đe predaje penzionisana poprdulja Novak Kilibarda, banjanski doktor guslanja: od njega sam uzeo instrument jednožičan kao četnička pamet, uz koji ću moračkoj džukeli odguslati odu:

 

A tako me ne rodila majka

no kobila koja hata moga

u knjižici o Mišku Poštenom

Marko Darin i Šeki Radončić

ođenuće ruhom lijepijem,

crnom zemljom i zelenom travom,

svaštočinju sa dva fakuleta,

što opljačka brojne prijatelje

gore nego drumski razbojnici

koji su se kesedžije zvali

u vrijeme vlade srpskog cara

Sulejmana Veličanstvenoga.

To što smo mu dosad učinjeli

bijelo je perje na kalpaku

pri jadima što će da ga zgode

u njegovu mafijašku glavu

kad pod našu trostruku kandžiju,

stane go, sam, bez njegovih hrta

i ogara da ga (zalud) brane.

https://www.aktuelno.me/crna-gora/misko-kesedzija-i-njegove-bize-esej-o-montenegrinskom-zlu-165-ucerivac-zorta-1/

Komentari

avatar