Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (162): Pomahnitali hajkači (5)

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

POMAHNITALI HAJKAČI (5)

IV Milova plesaljka (2)

1) Ni njeni gazde, ni Milka nikad nisu ni pokušali pobiti ni jednu činjenicu iz naše knjige. Milka je čitala moj tekst Avetinja ne zna šta je govor mržnje, ali nije shvatila bit tog pojma: nikog, ni po kojem osnovu, ne možeš diskriminirati istinom, zakonski je kažnjivo jedino ako nekog diskriminiraš lažima, zato Miškovu kerušu pitamo: kako može tvrditi da smo je diskriminirali na osnovu pola i uvjerenja kad ni ona, ni ološ kojoj pripada, nikad nisu dokazali da smo o njoj ili o njima bilo šta slagali? Činjenice koje smo objavili dokazuju da su svi oni ološ, i muško i žensko, a Milka laže da ih tom riječju diskriminiramo na spolnoj osnovi, jer smo ološem mnogo češće zvali muške, i uz to, reći ološu da je ološ nije uvreda no konstatacija činjenice i način da raspršimo strah od ološa koji je crnogorsku javnost godinama tiranisao, a tirjanstvu stati nogom za vrat, to je ljudska dužnost najsvetija, rečeno je na mjerodavnom mjestu. Ponavljam četvrti put: o ološu smo govorili jezikom ološa, jer ološ samo taj jezik shvata. Za jezik činjenica taj ološ je deset mjeseci ostao gluh. Prostorečje – to je naš korbač za pse.

Milka Tadić Mijović – “Gospođa Kilomudić” – tako je nazivaju u romanu”Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu) autori Marko Vešović i Šeki Radončić

2) Milena Kerović-Kočan u Monitoru je rekla: “Državna Pobjeda se već duže vrijeme obračunava s kritičarima režima, ne birajući sredstva, izmišljajući gadosti i riškajući po privatnosti vlasnika, direktora, urednika i novinara Monitora i Vijesti“. Odgovorili smo: “Prava Mitingaševa novinarka! Slijepa je za brdo činjenica koje vele da su vlasnici, direktori, urednici i novinari Monitora i Vesti obična ološ u koju ide i Kerovićka. Toliko su opasni ti ‘kritičari režima’ kojim smo otkinuli nos između očiju, toliko je opasna moračka kurvetina u hlačama, ili, Darinkinim jezikom, raspadenica, da se Pobjeda s njima obračunava na 300 strana!“ I osoba ometena u razvoju vidi da smo govorili o moračkom mafijašu Kesedžiji i da Milka laže da smo titulama ”kurvetina u hlačama”, ”raspadenica”, “moračka kurva“, žene diskriminirali na osnovu spola. Milova balerina vjeruje: umjesto činjenica, dovoljno je navesti naše riječi istrgnute iz konteksta pa dokazati da smo nju i jaranice joj  “diskriminirali po osnovu pola i uvjerenja“, što je moglo u socijalizmu kad je njen otac bio bog i batina, ali ako Milka ne vjeruje da je vakat njenog baba prošao, mi joj nismo krivi.

Ilustracija

3)“Radodajkom“ smo nazvali Blagoja Grahovca koji se kurvao s dedinjskim kanom, Milom, Svetom i Rankom, “išao, ko radodajka, od ruke do ruke i najzad postao mudrac u tabloidu Vesti“. Milka laže da smo tilulom “radodajka“ diskriminirali žene na osnovu spola: kako priliči monitorskom dahiji u raši iza kojeg će ostati sabrana djela pod naslovom DUPLO GOLO, Milka je podcijenila pamet dvojice ljudi koji su se ostvarili u svojima profesijama, a kažnjena je ovim portretom za njene potomke: mudro je ćutala sve dok nije čula da je knjiga otišla  u štampu, a onda je isukala jezik kojim bi se mogla opasati, nije se nadala da ćemo je turiti u drugo izdanje, jer je prvo rasprodano.

Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (161): Pomahnitali hajkači (4)

Komentari

avatar