Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (160): Pomahnitali hajkači (3)

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

POMAHNITALI HAJKAČI (3)

III. Pasji hak more ne muti

Očekivali smo da se dva kriminalca iz Vesti i njihovi “hrti brzolovci“ tek nakon izlaska naše knjige zakoljodave: tako se u Papama zvao histerični lavež. Zakoljodavili su se deset dana prije njenog izlaska! Lajte, kučke, lajte, karavana je prošla!

Miodrag Perović – “Miško Kesedžija” – tako ga u svom dokumentarnom romanu “Miško Kesedžija i njegove bize/ esej o montenegrinskom zlu”, zovu Marko Vešović i Šeki Radončić

Ovako je bilo i pred crnogorsku premijeru filma Heroj našeg doba o sad pokojnom hapsitelju izbjeglica Slobi Pejoviću,  lahka mu zemlja: brutalno su lelekali i sahranjivali Šekija, primitivno mu podmetali, vulgarno ga blatili, što Slobi nije pomoglo, jer mafijaši iz Vesti ne znaju Vukovu poslovicu: “Pasji hak mora ne muti“. Danas podgoričko i sarajevsko tužilaštvo ispituju Pejovićevu ulogu u deportacijama, a film je, zbog “kreativnosti, stručnosti i inovativnosti“, Svjetska asocijacija nezavisnih javnih emitera (INPUT) izabrala među 60 najboljih na svijetu.

Goveče Sa Krštenicom se rodilo glupo, a Miško Kesedžija je oglupio od para i moći, stoga ne vidi da histerični lavež njegovih paščadi reklamira našu knjigu. Šeki pak misli da je kriminalcima iz Vesti ta knjiga kao crvena krpa biku: kad mu njome mahneš ispred očiju, bik mora da jurne, niko ne zna zašto.

U strahu od naše knjige, koja će idućeg četvrtka moći da se za četiri eura kupi na Pobjedinim trafikama diljem Crne Gore, Kesedžija je na nas nahuškao četiri svoje plaćene keruše, plus Svetlanu Broz, Jožinu unuku koja je lajala kao dobrovoljac, ali je ta petorka lajala na mjesec! Dan potom, u hajku se uključio nov čopor, a njegov psar, kako se nekad zvao vodič kerova, bio je Slavoljub Šćekić, poslovni ortak Miška Kesedžije i Govečeta Sa Krštenicom, koji danas ljubi pare, a juče slavu, jer se zalud ne zove Slavoljub: bila je to slava ratnog huškača, ali neosporna. Svoju hajkačku vještinu, ispoljenu u zločinačkoj Pobjedinoj svesci Rat za mir, Šćekić je pokušao da primijeni na nas, ali, da pasji hak zamuti more, to ne biva. Šćekiću, koji je u svojoj knjizi Kilibarda omogućio Šešelju iz Banjana da se opere od svog fašizma, poručujemo: moreš nas uvatit za ono po čemu su Novakovi jurišnici utvrđivali ko je Srbin, ko “Turčin“, a lavež sa tvoje televizije povećaće broj prodanih primjeraka naše knjige.

Perjanica ratnohuškačkog novinarstva koja je učestvovala u pljački osnivačkih uloga kolega-novinara, svoj medij koristila u malverazcijama na berzi i u varanju stranih poslovnih partnera, pokušala je da, uz pomoć Tanje Pavićević, falsifikatorke iz Vesti, Duška Vukovića, juče urednika Komunista, a danas slobodnog zidara,  i rahmetli Pejovića, od Šekija napravi divljač za odstrel.

Na Šćekićevoj televiziji nisu ni pokušali osporavati činjenice iz naše knjige koje dokazuju da je brutalna, vulgarna i primitivna ta medijska mafija, a ne jezik kojim je opisujemo! Opljačkati dugogodišnje prijatelje – ima li šta primitivnije, vulgarnije, brutalnije od toga? Kesedžijin ortak Šćekić je na tv Vesti nastavio hajku na Šekija koju su davno počeli dnevnik Vesti i sedmičnik Monitor, čijem je glavnom uredniku Nemanji Kočanu Radončić udario na diku i ponos, na hapsitelja Slobu. Pošto nisu iznudili Lukšićev dekret o zabrani naše knjige, sluđeni mafijaši iz Vesti pustili su s kaiša drugi čopor da izvrši našu moralnu i, eventualno, pripremi bukvalnu likvidaciju, ali našoj knjizi ne mogu ništa, mada vjeruju da pasji hak mòre zamutiti môre. Šćekić je kao ratni huškač bio učitelj mržnje, a danas on i njegov medij govore o “jeziku mržnje“  u našoj knjizi! Šćekić je bivša stanična prostitutka koja se dobro udala, pa mu i priliči držanje moralnih lekcija, ali ljuto se vara ako vjeruje da je, kad je nagrabio milione, postao djevica Jovanka Orleanka.

Naša će se knjiga čitati i kad niko više ne bude znao ko beše, recimo, Goveče Sa Krštenicom. A krvomutnika Slavoljuba Šćekića-Guzinu, kako narod zove propovjednike krvoprolića, obesmrtićemo u knjizi Grobnica za Miška Kesedžiju da vitez iz njenog naslova ne bude sam. I neka knjiga Miško Kesedžija i njegove bize svima njima bude ugurli! Ovaj pridjev ne dođe od glagola “ugurati“, mada smo im ga viknuli do balčaka, nego od turskog  “ugur“ što znači: sa srećom! dabogda prema dobru!

Ilustracija
  1. Veseljko Koprivica Pršutar, i on bivši urednik Komunista, sin je Rista Đokova, banjanskog četnika koji je – kako javno reče gradonačelnik Momir Mugoša, po zanimanju ljekar – vršio traheotomije na muslimanima. Kao dvostruki špijun Klos, Pršutar je mafijašima iz Vesti prenosio šta kaže Šeki, a Šekiju šta kažu ta dva lovca na pedere. Jednom je pitao Šekija: “Je li stvarno namjeravate da o njima objavite knjigu?“ “Jok, bogoti, Veseli, ko će trošiti knjigu na tu ološ? Ja sam posâ obavio: završio sam film o Pejoviću“. Eto zašto kriminalci iz Vesti nisu vjerovali da ćemo o njima objaviti knjigu dok nisu viđeli njenu reklamu u Pobjedi, i zašto su se zatim zakoljodavili.
  2. S. “Hak“ je dušak, dah. Traheotomija je rez medijalnom linijom dušnika da bi se uvela cijev (kanila) i omogućilo disanje, a ova riječ iz stručnog jezika ima golemu crnohumornu snagu: Risto Đokov je klao muslimane da im pomogne disati! Ne znam je li doktor Mugoša ovog bio svjestan.

Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (159): Pomahnitali hajkači (2)

Komentari

avatar