Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (132): Kako je Ratka istukla žena (3)

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

KAKO JE RATKA ISTUKLA ŽENA (3)

Evo odlomak iz izvješća zagrebačke policije: “27.05.2007. u 08:20 u Zagrebu u stanu nasilje u obitelji. Knežević rođ. Raičević Olja (1968) verbalno i fizički napala supruga Knežević Miloša Ratka dok je u naručju držao kći Laru u svezi sa sporom odlaska u London radi razvoda. Policija je intervenirala i zaštitila Knežević Ratka dok je napadač Knežević Olja privedena“. Ova Beatriča bije i ne da plakati.

Olja Knežević, foto Sergej DRECHSLER

Kad je u Pobjedi izašao naš tekst o Olji, Srđan Kusovac je od sina nikšićkog milicajca dobio mejl: “Jado, kukavice, sizofreni bolesniku…idi se lijeci negdje jadan, samo te to moze spasiti zatvora, ako te proglase neuracunljivim, kad oslobodimo Crnu Goru od Tebe i Milojice Gadafija”. Našem Jatku, kako ga zove Šeki, to jest “čovjeku od ukusa“, kako sebe vidi Tuđmanov špijun pod kodnim imenom Gringo, javljamo da se ne kaže “bolesniku“ već “bolesniče“, i da nepismeni vele: “spasiti zatvora“, a pismeni: “spasiti od zatvora“ i da nesuđenom predsjedniku Crne Gore nedostaje zarez iza riječi “negdje“.

Suočio sam Oljine poetizacije i činjenice, čitalac nek izvuče zaključke, a ja dodajem: bezdan dijeli oponašanje književnosti i istinsku književnost, bezdan koji Olja Knežević, bojim se, neće preskočiti, a daj bože da slažem. Olja ima sve, osim sebe, bez čega nema prave književnosti, a sebe ne može ni od koga da pozajmi. Ali lemanje muža govori ne protiv nje, već njoj u prilog: takve su crnogorske Beatriče. U svakom slučaju, velika je privilegija devetati nitkova “lepog kao na poternici“ koji o sebi mora ćutati, jer bi morao da govori u superlativima.

Izvinjenje

Olji se izvinjavam za uvredu. Da sam vjernik, kazao bih: Bog mi je svjedok da nisam namjerno, ali Taj ne postoji, na moju veliku žalost, i nikog nema da popu Ristu, najvećem bezbožniku u Crnoj Gori, raščevrlji vilice. Kad pročitam riječi koje su dokaz da je vladika Amfi stoti put “božju grdno prestupio“, što rekao vladika Rade, kažem gnjevno: “Što ga ne gađaš, Bože? Je li ti gromova nestalo? Ili si ih na nevine potrošio? Ili, obnevidio od starosti, kad gađaš antihRiste, pogađaš duše pravedne i čiste?“

Ilustracija

Ako Boga nema ni teoretski, moje skleroze ima garantovano, Olja bi rekla “sicher“, jer niko ne može nekažnjeno imati 67 godina: Olju-poliglotu greškom sam poredio sa Sterijinom Femom, opančarevom ženom, što je i bogu plakati, pa joj se za uvredu iskreno ispričavam. Trebalo je da je poredim s gospožom Sarom, takođe iz Pokondirene tikve, onom kojoj se jezik “oparizio“. Oljin se jezik ne samo oparizio (“c’est moi“), nego se i ominhenio (“sicher!“), a da se olondonio to se po sebi razumije (“but it will feel like“). Na žalost, gospoja Olja koja se služi sa tri jezika dok piše kolumne za popišani Art, ne vlada dobro našim jezikom, svejedno zove li ga srpski, crnogorski, crnosrpski ili srbogorski, zato veli: “pomislih u sebi“ – pa neće valja u meni – i “pomislih akcentom“, mada se akcentom govori, a kad kaže “i dalje ispoštovana“, to je isto kao da je Jevrem u genijalnom romanu Ljubavnik Duklje rekao da je Milosova kuma na njenoj svadbi ne izmrkana nego i dalje izmrkana, a nije rekao, jer Jevrem jeste budala, ali ne baš tolika.

Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (131): Kako je Ratka istukla žena (2)

Komentari

avatar