Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (128): Milioner koji će umrijeti kao prosjak

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

MILIONER KOJI ĆE UMRIJETI KAO PROSJAK

Marko: Ima li šta novo u javnoj kući Miška Prisrbice?

 Šeki: Upravo se osniva Miškova partija ZUNJ, ali Miška u njoj nema! Nema ga javno. “Na pitanje kakva je uloga ljudi čija su se imena u posljednje vrijeme u javnosti dovodila u vezu sa novom partijom, izvor Mine je kazao da su i Miodrag Perović i Blagoje Grahovac ‘među podržavaocima, i neće biti među osnivačima i članovima stranke, niti u njenim organima’.  Podržavaoci su, kako je pojasnio, ljudi koji su već javno podržali osnivanje stranke, ili će to učiniti. ‘Nemaju funkciju u stranci i neće je imati, niti su u pozadini cijele priče’“.

Miodrag Perović – “Don Lupež” – tako ga nazivaju u romanu”Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) autori Marko Vešović i Šeki Radončić

Marko: Pa jasno. Miško Prisrbica, iza pendrekaša Pejovića najiskompromitiraniji lik u Nezavisnoj, bio bi smrtna presuda toj partiji kad bi javno imao bilo kakvu funkciju u njoj. Taj meštar sviju hulja, žešći od onog Krležinog, konce će vući iz sjenke.

    Šeki: U Vestima je objavio i tekst Stiže zakašnjela 1989. Kliknuo sam ti ga da ga kužneš liječak. Jesi li ga dobio?

Marko: Jašta sam. Prisrbica je skuhao paprikaš od zeca koji je još u šumi i nutka četnike: “Jelde da  je krasan?“

Šeki: Šta misliš, zašto režimu prijeti 1989. godinom?

Marko: Milo je na izborima četnicima i pročetnicima desetak puta priredio 1389. godinu, i sad Prisrbica prijeti: došlo je vijeme da osvetimo oni  desetak  Kosova!

Šeki: Kucnuo je čas da Prisrbica pomoću četnika obori režim koji je 1989. oborio predratni. Doktor matematike odao se proricanju, jer je pao pod nezdrav uticaj uglednog profesora Milana Popovića, zvanog Avetinja, koji je Mila davno oborio, na papiru, doduše, ali ga je oborio.

Marko: Ali nije da Kesedžiju ne razumijemo: popišali smo se na njegove političke kombinacije zasnovane na matematici, pa mu je jedino ostalo da faleta, kao Đurđa iz mog djetinjstva. Drugim Cigankama, kad ponude da joj gledaju u karte, Darinka bi rekla: “Bjež tamo“, a Đurđu nije mogla odbiti: “Ela, Đuke“.

Šeki: Te 1989. godine Kesedžija je bio proleter, a danas, prema procjeni jednog bankara, njegova familija raspolaže sa dvjesta miliona eura, što ga ne ometa da u Vestima glumi borca za oslobođenje radnika od režimskog monopola. To je isti onaj Kesedžija koji je svojim radnicima jedan dio plate davao da zna država, a drugi dio na crno, tako da će njegovi radnici, kad odu u penziju, biti obični prosjaci. Tek kad budu primali po stotinjak eura penzije, shvatiće koliko ih je Miško zapalio uplaćujući im mizerne doprinose za penzioni fond.

   Marko: Ali kad veli da je režim “proizveo i najveće socijalne razlike i najveći procenat siromašnih“, to je istina: od moračkog golaća, koga 1989. pašče nije imalo za šta ujesti, režim je napravio aždaju koja leži na milionima. Ali nije da ga ne razumijem: što ima više para, moračka kukuvija više se boji prosjačkog štapa i osjeća se pozvanijom da govori u ime siromašnih. Radi se o milioneru koji će u duši doživotno ostati prosjak i ne čudi me što arlauče u ime sirotinje.

Šeki: To ćemo detaljno razraditi u Grobnici za Miška Kesedžiju. Tako stvar stoji kad se gleda njegovim očima, ali kad se pogleda sa objektivnog stanovišta, zbilja je da krepaš kad o “socijalnim razlikama“ stane da kenja šef jedne od dvije ekonomski najmoćije familije u Nezavisnoj.

Marko: A koja od njih, Đukanovići ili Perovići, ima više love, to bi mogao reći jedino Allah dželešanuhu.

Šeki: Što Allah?

Marko: U Savaota nemam povjerenja. Jer znam rovačku poslovicu: mito Boga presamiti! A i zbog ponašanja pobješnjele popeskare koja se zove Risto Radović rezerevisan sam prema bogu s tri prsta, jer je teško vjerovati da bi se Rile onako paski ponašao bez znanja i odobrenja rišćanskog Gospoda. Koji je u ovom mandatu Srbin, kako je rečeno na mjerodavnome mjestu.

Šeki: U tom tekstu Kesedžija s punim pravom napada “pljačkašku privatizaciju“, jer se odlično zna koga je taj režimski sluga opljačkao u privatizaciji medija, a koja je to lova govori i slučaj opljačkanog Šekija Radončića, ne znam jesi li čujao za njega? Taj Gusinjac je Vestima oteo šestocifrenu sumu.

Marko: Tvoji pismeni pregovori s kriminalcima iz Vesti već su objavljeni, ali opiši usmene.

Šeki: Pilot Milovog aviona javlja mi da je Prisrbica nedavno u jednom podgoričkom kafiću razgovarao s jednim od novinara koje su u privatizaciji Vijesti i Monitora opljačkali braća Bambalići, kako zovem Kesedžiju i Goveče Sa Krštenicom. Kesedžija mu se odmah stao žaliti da neće dugo, uskoro umire, njegovo osjetljivo srce neće izdržati ovoliku nepravdu. Zakukao je i da mora prodati stan u strogom centru Podgorice da bi opstao na ovoj skupoći, izazvanoj groznom ekonomskom politikom Mila Đukanovića. Taj stančić od 400 kvadrata u strogom centru Podgorice, koji prodaje osmi put, kupio je od Aca Milovog. Opljačkani novinar ga je brižno slušao, a potom ga podsjetio na novinarsku pljačku stoljeća u izvedbi vlasnika Vesti. Podsjetio ga je da je Šeki uzeo šestocifrenu odštetu, ali, za ovu priliku, od Kesedžije traži samo 3 500 eura. Trebaju mu za operaciju. Miško je rekao da nema toliko: u kafiću mu je dao 500 eura, a 1 000 daće mu u dvije rate, do kraja godine. Ponovio je laž Govečeta Sa Krštenicom da se Radončić lažno predstavlja kao osnivač Vijesti i da Šeki laže da je od njih uzeo šestocifreno obeštećenje. Ovo smo već objavili, ali nije loše ponoviti. Činjenice iz teftera vele: 11. 03. 1997. g. u Podgorici je osnovano Udruženje za slobodno novinarstvo, knjiga br. II, redni br. 102, koje je postalo suvlasnik trećine akcija Daily Press, odnosno Vijesti. U registru Privrednog suda u PG, br.1-15474-00, Šemsudin Radončić je pod brojem 4. zaveden kao osnivač Udruženja, odnosno Vijesti, a  Željko Ivanović pod br. 3. Bilo nas je 13 novinara osnivača. Kasnije su Don Mikeli i njegov ortak Željko, falsifikujući potpise prijatelja, pokrali naše dionice.

Svoj oteti novac jedva sam oteo od dva ortaka koji danas osuđuju pljačkašku privatizaciju. S Kesedžijom sam se sastao blizu njegovog stana. Čim sam ušao u njegov džip, žalio se da neće dugo, da ima problema sa srcem, da mora prodati stan jer je u velikim dugovima. Rekoh da sam vrlo zabrinut za njegovo zdravlje. “Miško, vjeruj, noćima ne spavam. Jer ako umreš, ko će mi, crni sine, vratit opljačkani novac?“ Kad je vidio da je udario u tvrdo, rekao je da je “preregistraciju“ Govedo osmislilo, Miško s tim veze nema, i da bi najbolje bilo da sa Željkom dogovorim visinu obeštećenja. Prihvatio sam, mada sam znao da je Goveče ubacio u igru kako bi oborio visinu mog potraživanja. Njih dva uvijek djeluju kao dobri i loši policajac: Kesedžija plače, poziva se na principe, na poštenje, na kompromise, a Govedo nastupa tvrdo, prema slabijim od sebe čak i brutalno.

Sa Željkom sam se našao sjutradan u Premijeru. Došao sa dva tjelohranitelja! Znao sam brata mu Zdravka, penzionisanog policajca. Drugi mi je bio nepoznat. Pitam Željka: ko je onaj drugi? “Bivši pripadnik Kobri“, odgovorio je. Da sam tada poznavao stil koji primjenuješ na njih u Pobjedi, kazao bih: Pička li ti materina, da ti pička materina! Ja se nijesam bojao ni generala Damjanovića, a kamoli tvog paziguza! Rekao sam mu: “Evo mi se tresu gaće“.  Željko me odmah pitao šta mi bi, jesam li poludio, pa da nakon toliko godina od Vijesti tražim pare. Rekao sam da je u njegovom i Miškovom, ali i u interesu njihove đece da ih ne šaljem u Spuž đe će se, zbog falsifikovanja mog potpisa i krađe dionica, sunčati s krmadima na spuškom žaropeku. Napravio sam ustupak i nisam tražio čitav iznos, ni dividende, potom smo dogovorili cifru. Narednih dana mi je lova isplaćena, ali sam pristao da mi 10 000 eura isplate iduće godine, kad Miško i on dignu dividende iz Vesti. Brzo je prošla godina. Nazovem Miška i pitam: je li digao dividende? Ostario, pa zaboravio: toga se ne sjeća, ali će pitati Željka. “On je mlađi, bolje pamti“. Uskoro Kesedžija zove: “Izvini, Šeki, ali se mi toga ne sjećamo. Imaš li ti kakvu priznanicu za to?“ “Miško, ne isplati se da vas zbog tako sitne pare mlatim i da idem u zatvor. A imate i tjelohranitelje. Ali ćete ove pare iskihat“. Sačuvali nešto novca, ali i ja sam dobro prošao, a zadovoljstvo s kojim od lupeža otmeš ukradeno ne može se novcem platiti.

Marko: Miško Prisrbica političkim istomišljenicima nudi čarobni štapić: “Razbijanje uspostavljenih monopola je formula da se oligarhijski režim pobijedi“. A njemu moraš vjerovati. Jer je sa Đukanovićima osnovao CKB i u njoj se godinama bogatio poslujući na temelju monopola i paradržavnih privilegija.

Šeki: Gusla o antimonopolskom savezu on koji ima najjači medijski monopol u Istočnoj Evropi: dnevni list, televiziju, sedmičnik. Takvu medijsku koncentraciju moći ima samo on.

Marko: Ali ne zaboravi da upozorava: “Režim će pokušati da i antimonopolski savez razbije zloupotrebom državnog pitanja. Zbog toga na višak njegovog lažnog crnogorstva, prosrpska opozicija treba da uzvraća, ne zahtjevom za više srpstva, već zahtjevom za više pravde i demokratije“. Kako divno savjetuje Andriju Mandića, četničkog nadvojvodu od Mojkovca, koji kaže da “kriminal iz Crne Gore prijeti cijeloj Evropi“. Ni jedan četnik ne može da ne bude predziđe Evrope! I Dabić je klao Bošnjake da Evropu spasi od muslimanske opasnosti!

  Šeki: Miško Prisrbica, koji u Vestima i Monitoru već godinama nije objavio niti jedan kukali tekst o srpskom nacionalizmu, vojvodu Andriju stidljivo savjetuje: smanji dozu četnikovanja ako hoćeš da oborimo diktatora!

Ilustracija

Marko: Miško Prisrbica je vrlo pametan i, osim morala, razumije sve: da bi udarili, prsti se moraju skupiti u pesnicu! Zato četnički vojvoda mora strance i glasače ubijediti da se, boreći se za dizanje spomenika koljašu Pavlu Đurišiću, u stvari bori za više pravde i demokratije. Ako četnici pobijede, pravde i demokratije biće u sasvim dovoljnim količinama za svakog građanina, a na samu Nezavisnu možemo se popišati.

Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (127): Jebem joj književnost (2)

Komentari

avatar