Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (108): Braća rođena (2)

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

BRAĆA ROĐENA (2)

6.Šerbo je na tv Vesti rekao: “Činjenice su da je ubijeno 85 ljudi“, kako je utvrdio Radončić koga Šerbo ne pominje, jer je postmodernistički historik, i nije obavezan navoditi izvore.

Šerbo Rastoder – “Šerbo splačina” – tako ga nazivaju u romanu”Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) autori Marko Vešović i Šeki Radončić

“Ali nije Slobo Pejović uhvatio svih 85 ljudi. Njemu se pripisuje da je odgovoran za navodnu trojicu, koliko se sjećam radi se o braći Rikalo. Šta je sa ovih 83? Da li treba čitav zločin svesti na tri  žrtve, a ove žrtve zaboraviti. Da li je Slobo Pejović jedini učesnik te akcije?“ Podsjećam izbirikanog majstora za zamjenu teze da je Sloba proglasio “čojskom i sojskom Crnom Gorom“ i, mada su u Šekijevu filmu preživjeli svjedoci dokazali da je lagao da je spasio tri Bošnjaka, a Elvira Rikalo ga optužila da je uhapsio njenu braću kojim se za grob ne zna, Šerbo je, nakon emitovanja filma, na tv Vesti kazao da je za njega Pejović i dalje “čojska i sojska Crna Gora“, iako smo se s njim sukobili upravo oko pitanja: je li Slobo “Čojska i Sojska“, a danas pečobrazno veli: “nije Slobo Pejović uhvatio svih 85 ljudi“! Podsjećam Konatarevog slugu da je naše napade na Pejovića proglasio pokušajem da se diskredituje “antiratna Crna Gora“: on koji u ratu nije pisnuo ni jednu protiv klanja Bošnjaka, danas crče za antiratnom Crnom Gorom i usput kenja: “da li je Slobo Pejović jedini učesnik te akcije?“ Prostitutku kakva je Šerbo ničim nećeš zastiđeti i po tome je rođeni brat Noša Kilibarde i Ješa Brkovića.

7.Koji u dnevničkom zapisu 23.IV 1994. godine kaže: “Esad i ja smo čitav dan razgovarali o crnogorskoj situaciji (…) Što se Momira Bulatovića i Svetozara Marovića tiče, po Esadu, oni su po svemu i u svakoj prilici ljudi Slobodana Miloševića i Miloševićevog projekta Saveza srpskih država! Bulatović i Marović, kako Kočan kaže, već na tom projektu svesrdno rade. Đukanović je nešto drugo: Kočan misli da Milo Đukanović ne stoji uz Miloševićev projekat. Naprotiv!“

“To je“, velim Šekiju, “Mitingaš kazao u vijeme kad su meni i tebi ta trojica bili isti ko Kinezi“. “To je“, veli Šeki, “Esad pošteni govorio kad se u montiranom procesu sudilo rukovodstvu SDA, kad su četnici čistili Bukovicu od muslimana, kad je meni režim sudio jer sam pisao kako se rušio i pljačkao Dubrovnik, kad se pucalo na moju majku i suprugu. Sad mi je jasno zašto Mitingašu nikad niko nije ni pod prozor pljunuo, a kamoli mu prijetio ili sudio. Sad mi je jasno zašto je u mojim tekstovima mijenjao, ublažavao ili uklanjao djelove koji su se odnosili na Mila: bojao se da ga ne ubije prejaka riječ ili loša politička procjena“.“Kurve su za poštovanje“, dometnuh da čorba bude gušća. “Drolje su dame u poredbi s Vestima i Monitorom, prostitutkama koje tajno ordiniraju na željezničkoj stanici, a javno se izdaju za engleske vojvotkinje“.

U Monitoru taj Milov plaćenik veli: “Režim preko tužilaštva i medijske agenture ispituje teren da li da pokrene postupak protiv Slobodana Pejovića, čovjeka koji je napravio neoprostiv grijeh: svjedočio o ratnom zločinu deportacija, narušio zavjeru ćutanja“.  Znao sam da je Mitingaš krmak, ali ne da je ovoliki. Samo teški krmak može zanemariti u Šekijevu filmu snimljene Bošnjake koji su pobili Pejovićeve tvrdnje, zato je tužilaštvo planiralo istragu razgovorom s njima. Ovo je isti onaj krmak koji se izvinio hapsitelju Bošnjaka što je morao u Monitoru objaviti reagovanje Jesenke Perović, predsjednice udruženja porodica deportovanih! Samo krmak kome je Kesedžija prepunio korito može biti ovako bezobziran prema pripadnicima svog naroda.

Taj isti krmak je 2009. u Monitoru objavio u 14 nastavaka Koprivičin feljton Od Vezirovog do Zidanog mosta o povlačenju četnika iz Crne Gore u kojem nema ni jednog kukalog slovca o njinim zločinima, ni jedne grke riječi o našem najvećem koljaču muslimana, a pohvala ima: “Pavle Đurišić bio je hrabar, krut, odvažan, bistar i veoma omiljen komandant kod vojske, naročito kod onih hrabrijih vojnika i komandanata. Nije ga voljela inteligencija, ali ga je poštovala“. Ne čudi me što je Mitingaš u Monitoru pozvao da se glasa za vojvodu Mandića i što je ćutao kad je Mandić zahtijevao da država digne spomenik Đurišiću: kako da protivurječi svom političkom savezniku?  ž

A kako je njegov pobratim Slobo “svjedočio o ratnom zločinu deportacija“ svjedoči sudski zapisnik: prije suđenja prijetio je da će otkriti nalogodavce i izvršioce, ali od prvih je pomenuo Pavla Bulatovića i Damjana Turkovića, na dva mrca svalio krivicu, a o drugim nije rekao ništa što može biti dokaz protiv njih. I mada je njegov pobro svjedočio u prilog režimu, ta kurčina od novinara,  koja svojim blejanjem ne prestaje vrijeđati ljucki razum, veli da je Slobo u očima režima “napravio neoprostiv grijeh: svjedočio o ratnom zločinu deportacija, narušio zavjeru ćutanja“.

Ilustracija
  1. Morački doktor matematike, veliki kombinator koji, otkad se nakrao love, ne izbija iz glave naum da osvoji vlast, računao je da će bošnjačke glasove kontrolisati preko Šerba Splačine i Mitingaša, dva najviđenija Bošnjaka, što je bilo dalekovido, ali nije mogao snijevati da će Boro i Ramiz od ta dva viteza napraviti dvije krpe za glancanje cipela, i to onih od 5000 eura koje nosi hanuma Mede Zemunca.

Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (107): Braća rođena (1)

Komentari

avatar