Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (73): Četiri medaljona (1)

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

ČETIRI MEDALJONA (1)

Danas nam je praznik koji ćemo proslaviti radno i svečano i zato, umjesto ozbiljnijih analiza, nudimo četiri laka, vjerujemo zabavna, a jamačno ljupka medaljona u kojim je Šeki odradio veći dio posla, jer se Marko pisanjem zamorio, bogme i zasitio.

Miodrag Perović – “Don Mikeli” – tako ga nazivaju u romanu”Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu) autori Marko Vešović i Šeki Radončić

Međutim, jebiga

 U feljtonu Kako je nastala medijska imperija Srđan Kusovac je objavio pismo od 8.11.2000. đe Kesedžija kaže jednom od glavnih osnivača Monitora Ćanu Koprivici: “Eto, ostvarilo se ono što sam ti rekao – da ću te uvesti u istoriju“. Podsjećam: Nikolu Koprivicu, nasljednika  Ćanovog, morački razbojnik je isključio iz Montenegropublisa. Ćano je u vrijeme isključenja još bio živ. Kusovac je objavio i pismo od 10.11.2000. u kojem Ćano kaže Kesedžiji: “Ja smatram da sam ja Tebe uveo istoriju a ne Ti mene. Ja nijesam radio za pare i istoriju, već za Crnu Goru“. Prepisci dodajem depešu: “Gospon Kesedžija, eto, ostvarilo se što smo obećali tebi koji si radio za pare i istoriju. Pare su ono u šta vjeruješ i na šta si se zavjetovao, apio si ih dovoljno da obezbijediš i čukununuče, ali kad si se upisao u velikomožnjejše ovog svijeta, povjerovao si da za milionere ne važi njutnovska fizika iz poslovice: ko god je letio na zemlju je pao. Čak si planirao da slavlje, nakon tvoje pobjede na sljedećim izborima za predsjednika Crne Gore, bude veće od onog što ga je Saif al-Islam, najstariji Gadafijev sin, u Crnoj Gori upriličio 2009. za svoj 37. rođendan. Međutim, jebiga. Kako bi rekao Luković. Marko, pola Albanac, pola Sloven, i Šeki, u čijoj povrzmi ima Albanaca, a oba rade za Crnu Goru, dali su ti besu da će te uvesti u istoriju. Pa ti javljamo vijest od koje nećeš pasti u nesvijest, ali ti neće biti mila: završili smo knjigu Miško Kesedžija i njegove bize i uveli te u istoriju crnogorskog beščašća u koju sam uveo i Jevrema, zahvaljujući tebi: da u Monitoru moju polemiku s Ješom nisi prekinuo, Špijun iz Piperah ne bi bio napisan. Knjigu će objavljivati Pobjeda do kraja veljače, a iz štampe će izići do 14. 3. 2012 godine“.

Dok ne ode u štampu, ostaje mi dotjerivanje  knjige. Već sam je počeo dorađivati i dopunjavati. Primjer. U tekstu Takvi su Brkovići dopisao sam: “O jednom svom junaku Bard kaže: ‘Ikaš je pas, ali nije kučka’. Špijun iz Seoca cio život je bio pas, a kučka je postao kad je u CKL počeo da na ljude s punim moralnim integritetom laje, i to samoinicijativno, gazda ga nije morao nadrškavati, jer Novičin sin se nadrškan rodio“.

Sprva sam htio da Kesedžiji i njegovim bizama vatraljem izvoštim leđa u desetak tekstova, ali sam brzo shvatio: Kesedžija je nitkov takvog kalibra da moraju barem dvojica – i to je malo – pisati knjigu iz koje će biti jasno da put Nezavisne u Evropu ne vodi kroz moračkoga lupeža, prvo Milovog slugu, zatim ortaka i najzad Milovog najljućeg protivnika.

Prije dvije godine, na podgoričkim bilbordima osvanuli su Mirko Vuletić, đakon koji radi u njemačkoj ambasadi, i Željko Goveče: na nudističkoj plaži šetaju uz more na Adi Bojani. Mirko je u Adamovom kostimu. To jest go ka da još nije išćeran iz Edena. Željko je u kupaćim gaćama. Ne zna se ko je platio i postavio džambo plakate. Sumnjičili su Mugošu:  vele da se time osvetio Željku za napade u Vestima. Naša knjiga je bilbord na kojem su Kesedžija i Goveče, dva lopova s licima hodočasnika koji su se netom vratili s božjeg groba, prikazani goli, ali iznutra.

Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu) (72): Pogibija Sloba Pejovića (3)

Komentari

avatar