Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu) (53): Što je dikla navikla (2)

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

ŠTO JE DIKLA NAVIKLA (2)

Vaše ukupno ponašanje je nespojivo sa etičkim i ekonomskim principima WAZ Medija grupe, koja se zalaže za čisto i nezavisno izvještavanje i strogo se protivi korištenju novinarskog izvještavanja u svrhu sopstvenih ekonomskih interesa. WAZ Medija grupa veoma drži do postupanja u skladu sa zakonima odgovarajuće zemlje, međunarodnim pravom i međunarodnim principima.

Miodrag Perović – “Don Lupež” – tako ga u romanu “Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu) nazivaju autori Marko Vešović i Šeki Radončić

Konačno, morali smo da otkrijemo  da ste pokušali da ocrnite generalnog direktora 081 Ost Holding GmbH, dr (Srđana) Kerima, sadašnjeg predsjednika Generalne skupštine UN u Njujorku. I ovo je jedan od elemenata koji su uticali na našu odluku, budući da je ovakvo ponašanje nespojivo sa bilo kakvim ortaklukom“.

Uz to, i Bogu i narodu je znano da su Šeki i Marko, puna četiri mjeseca, tekstovima koji biju u kost, zabavili o jadu cio buljuk medijskog ološa u koji spada i gospođa Kilomudić, a Andrej Nikolaidis nam se pridružio nedavno, što nam je moćno pojačanje: trebalo bi, a valjda i hoće, da nam se priključi i još poneko od onih koji smiju i umiju da biju u kost, ali ne mora, jer Andrejeva prvorazredna pamet i veliki književni talenat dovoljna su nam pomoć da uspješno privedemo kraju raščevrljivanje vilica lopovima i medijskim zulumćarima Don Lupežu i Željku Govedu i njihovim bizama, među koje spada i Kilomudićka.

Koja se ponaša kao da se ništa nije desilo u protekla četiri mjeseca i misli da može, po staroj pameti, na privatnoj televiziji Vesti nastaviti da jede ono što se ne jede, kako bi rekla Darinka kad je htjela biti uštivna. Može nastaviti, ali ne više nekažnjeno. Kad kaže da Nikolaidis “predvodi hajku protiv nezavisnih medija”, Kilomudićka vrijeđa ljudsku pamet, pa joj poručujem: kad god slaže, od mene će dobiti po svojoj nesporno dražesnoj njuškici. Ne samo ona, nego će po repini dobiti i svako pašče iz Lupež-begovog čopora koje krene njenim putem. Kilomudićka laže jer misli da može nastaviti sa besprizornim odstrjeljivanjem svih koji im se suprotstave kao u dane koji su, avaj, bespovratno prošli, ali bi Darinka rekla: “Što je dikla navikla!“ Odučićemo ih od te zle navike, kunem se suncem i svim ispod njega. Ovo što smo dosad radili nas dvojica, a odsad će raditi trojica, Radončić je pogođeno nazvao “discipliniranje nesoja“.

Mada Nikolaidis vrijedi više no sto hiljada Milki, to je nije omelo da pljune u njega, jer pljuvanje po boljim od sebe njeguje kao najsojskiju žicu u našoj tradiciji. I slažem se s Milovom plesačicom da su Don Lupež, Željko Goveče, Zagondžija iz Godočelja, Milka Kilomudić, Milan Avetinja, Ješo Mali, Ješo Veliki, Koka zvani Milova Ljeposava, Milika Jarac, Šerbo Bevanda, Rifat Magarica, sekretar Matice muslimanske Veseljko Koprivicu i takodalje – žrtve naše četvoromjesečne hajke mada od direktorke Monitora nije fer što kojeviteza sa ekrana: na početku sam ih upozorio da nas dvojice ima dvaput više no svih njih, ali mi nisu vjerovali. Neka Kilomudićka proštije knjigu Špijun iz Piperah: tamo detaljno piše šta se događa azginim rabotama sklonim poricanju činjenica i tvrdnjama koje vrijeđaju razum. Ipak Borisovoj sestri moram čestitati: ušla je u moja sabrana djela. Kilomudićka je posve beznačajna osoba i, kad bi beznačajnost boljela, ne bi prestajala ječati, ali, zahvaljujući knjizi Sarajevska pisma, njeno ime neće skupa s njom umrijeti.

P.S. Kad su ga haški istražitelji pitali: “Gdje se krije Radovan Karadžić“, Amfi je odgovorio: “U mom srcu“. Nakon poraza tadićevaca na izborima za gradonačelnika Podgorice i Pljevalja, Milka Kilomudić je na svom fejzbuku kliknula: “Opozicija u mom srcu“. Sad znamo da se u srcu vojvotkinje od Pive krije i četnički vojvoda Mandić koji traži da Crna Gora digne spomenik Pavlu Đurišću, no pošto ne znamo zapreminu Milkinog srca, nije nam jasno: je li se vojvoda u nj smjestio sa spomenikom ili bez?

Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu) (52): Što je dikla navikla (1)

Komentari

avatar