Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) (24): Grobnica za Don Mikelija (3)

Dokumentarni roman "Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu)", autora Marka Vešovića i Šekija Radončića

Grobnica za Don Mikelija (3)

4. Vesti su CKL nastavljen drugim sredstvima. CKL je bio organ zadužen da veliča Mila Britvu i njegov režim i da piša po svakom ko bez poštovanja pominje Mila Britvu i njegov režim, i da veliča Milovog uvlačiguza Jevrema, drugu najvišu vrijednost Montenegra: samo u prvoj godini izlaženja CKL je objavio 21 tekst o Ješu. Britvom ga je prozvao Jevrem, potom od njega pobjegao Tuđmanu pod skut, a kad se vrnuo, Milov posjed nazvao je “Najcrnogorskijom od svih Crnih Gora“ i pred njenim vlasnikom kleknuo: “Primi me za konjušara!“ Primljen je, što je i znak da je Milo čedo socijalizma u kojem su vlastodršci voljeli da se pred njima prostreš kao otirač za noge.

Jevrem Brković: “Ješo Veliki” – tako ga u svom dokumentarnom romanu “Miško Kesedžija i njegove bize/ esej o montenegrinjskom zlu”, zovu Marko Vešović i Šeki Radončić

Jučeranji Milov otirač za noge sad je Don Mikelijeva ikona pred kojom dan i noć gori kandilo, što me ne čudi: zulumćar Don Mikeli je zulumćar Jevrem iz CKL nastavljen drugim sredstvima: Crna Gora se ukenjala pred dahijom iz Morače,kao juče pred Ješom. “Kad sam“, kaže Šeki u tekstu kojim otpisuje Don Mikeliju, “jednog kolegu novinara svojevremeno pitao  zašto o otimanju njegovih dionica u Monitoru i Vestima ne obavijesti javnost, odgovorio je da bi ga Miškovi telali proglasili režimskim agentom“. Don Mikeli je s Milom namlatio milione, a sad svima ugoni zeca u srce etiketom “agent režima“ – takav je siledžija taj otimač dionica, mada je smiješno plašiti se te etikete u zemlji gdje je opozicija mnogo gora od režima.

Lavež Don Mikelijevih biza Šekija ne plaši, a mene mogu uhvatiti za ono po čemu su kilibardići skidanjem gaća utvrđivali razliku između Srbina i “Turčina“. Nek laju šta hoće, jer, kome nisu pamet popile svrake iz Vesti i Monitora ne treba mu objašnjavati ko je Marko Darinkin. Vidim ih kao dobar povod za drenove šale, kako je zborila tetka Ljuša, drukše ne može ni biti: niko, ni ja, ne može nekažnjeno biti Crnogorac, doduše 5%, ali 100% dok lemam sunarodnike: kad se s njima “sit iznasprdam“, kako bi rekao Majakovski, to mi vijek produži. S Don Mikelijem ću se sit iznasprdati u Pobjedi, potom će mu spomenik napraviti pjesnik i novinar-istraživač: ima li ubitačnijeg dvojca za ovu rabotu? Priderečićemo ga za murvu i mlatiti kao marvu, jer Đerđ Konrad veli: “bez batina nema bistrog pogleda“.

Miodrag Perović – “Miško Mafija” – tako ga u svom dokumentarnom romanu “Miško Kesedžija i njegove bize/ esej o montenegrinjskom zlu”, zovu Marko Vešović i Šeki Radončić

Kao Milov batinaš, niskostima objavljivanim u CKL Jevrem je ućutkao Crnu Goru, i svi su se držali onog što savjetuje Bećkovićev kazivač: “Što da se glaskaš? Neće ti divina udarit!“ U stvari, prestali su se glaskati da im ne udari Milova divina iz Pipera. Kad je Jevremov zulum počeo da mi ide na ganglije, napisao sam u Monitoru tekst Dokle Britvu ne spomene, gdje sam mu ponudio raspravu o njegovu friziranju Mila, a jeglen je okončan epom Špijun iz Piperah gdje se Milova potrpezna kučka provela ka Manja na Šiški. Kad je ta knjiga izašla, prestalo me zanimati šta zbori, piše i radi raspali Jevrem, mada znam da je jednog čovjeka pitao: može li šta učiniti da spriječi štampanje knjige Špijun iz Piperah u Pobjedi? Dosad je bar 1 000 primjeraka Špijuna, izišlog u Sarajevu, podijeljeno u Nezavisnoj, takoreći ilegalno, ali Jevremu je važno da ne iziđe u Pobjedi, jer bi to Špijuna legaliziralo. Evo i jedno sjećanje: dok sam Ješa drao u Monitoru, Don Mikeli mu je rekao: “Kako ti od dva metra uspijevaš da se uvučeš Milu u prkno? I kako to njega ne boli?“ Ne znam je li mu to rekao, ili mislio da mu reče, ili mislio da mu je rekao, ali nama je rekao da mu je rekao.

Odavno mi ide na živčevlje Don Mikelijev zulum,  pa ćemo o tom stjegonoši među našom stokupljevinom, toj “nezamjenjivoj važnoj nuli” koja je dobar povod za drenove šale, napraviti knjigu, a kad Grobnicu za Don Mikelija objavimo, prestaće da me zanima šta radi, govori i piše to oličenje najcrnje osrednjosti koje je uticajnije od Đukanovića. Odstrijelićemo Don Mikelija i njegovu čapru puku pokazivati za četiri eura po osobi: toliko će, ni fenig više, koštati knjiga, ma koliko bila debela, o tom vitezu iz Morače, a njegovi kerovi će dobiti motkom po lajalu, mada ne bismo više morali ni da ih pipnemo: kad Šekijev film Junak našeg doba bude prikazan u Crnoj Gori, od Don Mikelijevih biza koje su veličale Pejovića neće ima šta da se ukopa.

Slobi Pejoviću, crnogorskom šampionu u čovjekoljublju koji je “spasio čovječanstvo, a ne tri Bošnjaka“ i koji svaki dan triput izađe u šetnju da njegove sugrađane zamiriše ljuckovina, Šeki je u svom filmu satjerao u gušu sve četiri nagrade koje je dobio za čojstvo ispoljeno kad je hapsio trojicu braće Rikalo kojim se za grob ne zna. A Don Mikeliju i njegovoj paščadi, koji brane lovca na Bošnjake kao oličenje čovještva i izdaju se za branioce Čojske i Sojske, poručujem: popišam se s Lovćena na Čojsku i Sojsku koja postoji u vašim glavama. Dahijskim. Šekijev film Heroj našeg doba sinoć se na nju popišao pred očima Sarajlija, a uskoro će, u Lajpcigu, i pred očima svijeta.

Nastavlja se…

Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinjskom zlu) (23): Grobnica za Don Mikelija (2)

Komentari

avatar