Miličković: Crnogorci ne ljube lance

Potpisivanje tkz.temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije nesumnjivo je epilog formiranja Vlade koja je sastavljena pod Ostrogom 2020. godine, Vlade veleizdaje, Vlade kojoj je cilj bio da dovede u potčinjeni položaj Crnu Goru kako bi je lakše ščepale srpske adske sile i mrzitelji svega što je nesrpsko.

Spletom nesrećnih okolnosti za Crnu Goru, Abazović je sada postavljen za predsjednika Vlade, jasno je Vlade kontinuiteta Krivokapićeve, u kojoj je ne zaboravimo on bio vicepremijer, kako bi diskretnije od svog prethodnika, ne silom policije i vojske, nego perom, utro ime Crne Gore.

Kada se jednom narodu oduzmu kultura, istorija, sakralno blago, u našem slučaju i naša sveta Crnogorska pravoslavna crkva – to je put za satiranje tog naroda.

Crnogorske institucije zadužene za očuvanje nacionalnog identiteta, kulture, istorije, tradicije, među njima najznačajnija – CANU, svojim tihovanjem i ponašanjem u stilu “selo gori, a baba se cešlja” omogućile su krađu i falsifikovanje crnogorske, istorije, kulture i tradicije slavne i herojske Crne Gore i svih njenih civilizacijskih vrijednosti.

Koliko smo podijeljeno društvo i koliko su uspostavljanjem kleronacionalističke vlade osnažena tkz. bratstva Crkve Srbije, produžena ruka srpskih i ruskih agentura zadužena za radikalizaciju društva i nametanje pučkih vrijednosti, pokazalo se odavno, a bjelodano ispred Hrama u Podgorici prilikom performansa Bogougodnica, kada su pokušali da linčuju 10-ak žena sa jasnom željom da nas spale i na lomači zarad ciljeva “srpskog” i “ruskog” svijeta. Pokazali su da nijesu dobroćudni pastiri svoje crkve, već rulja zadojena mržnjom prema svemu i svakome ko ne dijeli njihove vrijednosti.

Država, institucije svetosavske vlade nijesu reagovale na brutalnost ispoljenu prema desetak mirnih žena. Ćutali su i na zastrašivanja i prijetnje kojima smo mjesecima nakon toga bile izložene.

Svetosavska vlada imala je preča posla, a završni čin agende koja im je uručena je ugovor sa Crkvom Srbije.

To im se ne smije dozvoliti. Jedina tradicionalna pravoslavna crkva u Crnoj Gori je Crnogorska pravoslavna crkva i ona u svojoj zemlji ne može da ostvari svoja prava zbog crkve druge države i njenih hegemonističkih ciljeva.

Dok se ne riješi problem svojine crkava i manastira, dok se ne vrate tri ključna člana u Zakon o slobodi vjeroispovijesti i dok se ne ispoštuje pravna procedura i iscrpe javne debate potpisivanje ugovora sa Crkvom Srbije je neprihvatljivo, a posebno ne u formi spiska želja koje je ova vjerska zajednica ispostavila.

Treba li podsjećati da pravoslavni Crnogorci i Crnogorke u svojoj zemlji nemaju slobodu i pravo da praktikuju svoju, jer su crnogorski manastiri i crkve u vlasništvu tuđe države i njene vjerske zajednice?!

Više puta sam ukazivala na idolopoklonstvo, farisejstvo i bliskost zilotima u redovima Crkve Srbije.

Ostavite se, vesela družino savremenog Aca palikuće, demagogije o ravnopravnom položaju svih građana u Crnoj Gori. Na štetu pravoslavnih Crnogorki i Crnogoraca, na štetu Crnogorske pravoslavne crkve se bahatiti nećete, nego prepisujte ličnu imovinu i na taj način vraćajte dugove.

Sjetite se “Crnogorci ne ljube lance”. Dobićete jasan odgovor građanske Crne Gore, kao što ste ga dobili na Cetinju i Belvederu u septembru prošle godine.