Mićović: Moje djelo osuđuju koristoljubive patriote

Esejista, pjesnik i romanopisac Milutin Mićović kaže da se ne uzbuđuje zbog optužbi koje danima pristižu na račun njegove knjige “Luče u tami Crne Gore“, a koja je nagrađena “Miroslavljevim jevanđeljem” za 2022. godinu. Onima koji ga osuđuju poručuje da su koristoljubive patriote i da ne tumače djelo u njegovoj složenosti.

Mićović je u emisiji Link na TVCG kazao da mu nagrada Miroslavljevo jevanđelje čini veliku čast.

“Kao što je poznato Miroslavljevo jevanđelje je ušlo u kulturnu baštinu svijeta, među 120 najvažnijih kulturnih spomenika svijeta i to je izraz naše hrišćanske kultrure,ali i srpske ćirilične tradicije. Tu su spojeni noseći konstituenti našeg kulturnog pamćenja i identiteta. Ta nagrada je kruna za svakog autora koji se latio olovke”, kazao je on.

Citat iz knjige uzburkao je crnogorsku javnost: “A kad Crnogorci isprazne iz sebe svoj duhovni sadržaj, koji drži nacionalno-kulturna matrica srpstvo, postaju-niko ili nula-ljudi. To je ontološki i matematički tačno, a empirijski vrlo provjerljivo. Nula od čovjeka, nule od ljudi.”

“Knjiga ima 700 strana i mnogo slojeva. Čitati je kroz neki isturen, izvučen kontekst neodgovorno je, jer nikada jedan citat ne možđe da predstavi složenost značenja. Ja bih mogao navesti potpuno suprotna mjesta koja govore o Crnogorcima koji nose vatru, oganj, koji raspetljavaju tamu. I suština knjige je upravo to da istinski ljudi, duhom nadahnuti traže tu iskru i luču, rasvjetljavajući sopstvenu i kolektivnu tamu”, kazao je on.

Ističe da je to duhovni oslonac knjige.

“Bez tog osnova čitati knjigu je prvo tendenciozno, dugo, tu je učitana jedna optužba. Ja sam ovim knjigama govorio Crnogorcima, ali o Crnogorcima u smislu kao nekog ko mi je najbliži. Govorio sam o čovjeku, o bitnim pitanjima koja on nosi i na koja odgoneta, tako da se Crnogorac ne zatvara u tome što je etnički Crnogorac”, kazao je on.

Kaže da je smisao Njegoševog djela, a knjiga je o Njegoševom djelu, da uđe u više značenje čovjeka, nadnacionalno, ono koje otkriva univerzalnu vrijednost čovjeka, tj. Božju iskru u njemu.

“Ako bismo sveli knjigu na neku osnovu, to bi bila osnova knjige. A drugo su grane, različiti aspekti i zapažanja”, kazao je on.

Kada se osvnemo na nulu, Mićović objašnjava da nula ne znači “da je ništa”.

“To je samo identitetska neodređenost koja može biti potencija koju nosimo u sebi. Kod mene u pjesničkom prostoru ima puno nule, ali nula ima kao ništavilo, a ima i kao potencija koja još nije dobila oblik i lice. Kada neko uđe tako sa istrgnutim citatima bilo kog pisca, može osuditi čovjeka”, kazao je on.

Mićović objašnjava da ako se djelo ne čita u njegovoj složenosti, u njegovim unutrašnjim suprotnostima, ono se učitava, sudi presuđuje unaprijed bez razmišljanja i odgovornosti kao čitaoca.

“To je jedan mozaik koji sačinjava jedno sakriveno lice knjige. Čitalac čita, odgoneta. Mi tražimo smisao iznad bukvalnog značenja. Ako preskočimo odgonetanje, mi sudimo i osuđujemo, bez suda, procedure”, ističe Mićović.

Kaže da oni koji ga osuđuju pokrivali su značajna mjesta u institucijama kulture i opsluživali su, kako je rekao, sistem vrijednosti koji je bio partijskog tipa.

“Dakle, ja njima sada mogu kazati da su oni utilitarne, odnosno koristoljubive patriote, bez ontonoškog osnova koje ima Njegoševo djelo. Ja nikada nijesam bio ni u jednoj partiji i neću makar za sad biti”, kazao je on.

Citat u knjizi koji je takođe izazvao negativne reakcije jajvnosti je onaj u kom kaže da su od Srba nastajali srpski Muslimani, srpski Hrvati pa i srpski Albanci. “To je i tema Gorskog vijenca i Luče, otpadništvo od svog porijekla, istine, otpadništvo od svjetlosti i pad u bezobrazije, smrtni zaborav i izdajstvo.”

Kaže da nipošto ne odbacije te nacije kako mu se spočitava.

“Istrorijske su činjenice da su se Srbi turčili, kazoličili i albanizovali. Evo imamo izričite primjere. Mehmed Meša Selimović je bio Musliman, ali on nije krio da je od Vujovića. Takvo mu je i djelo, puno protivrječnosti, teških misli, iskušenja. Ali on dolazi do iskre, do uzdizanja te konfiknosti koja razara čovjeka. Sva kulturačezne za logosom jer se protivrječnosti susreću i stvaraju novi kvalitet”, kaže Mićović.

Ističe da ako ostanemo u “rukavcu” ne možemo otkriti istinu.

“A taj rukavac često može biti partijski bič, pod kojim misle neki koji imaju obraza toliko da sebe nazivaju intelektualcima, a da zapostavljaju i bježe od drugih istina”, kazao je on.

Ne uzbuđuju ga osude jer, kako kaže, zna od koga dolaze.

“Ja sam to očekivao jer je Crna Gora napunjena ideologijom., jedan narod je podijeljen na dva, na Srbe i Crnogorce. Jedan jezik je podijeljen na dva, da se crkva podijeli na dvije. Potpuno jedna po srcu podjela. Tu podjelu su vršili ovi koji su držali vlast prethodne dvije i više decenija i nije se moglo razgovarati. Oni koji su se držali kao Srbi nijesu mogli doći na TVCG. Ja sam ovdje bio u prošlom vijeku i od tada niko moje ime nije spomenuo”, kazao je on.

Ističe da su Crnogorci i Srbi jedan narod po kuturnom nasljeđu a kako se oni deklarišu nakon političkih izbora, to je drugo.