NVO Montenegro International saopštio je da, iako je Dritan (Abazović) zadovoljan ishodima novog turističkog plana vezanog sa primorjem i konačno može da se opusti (luventus – ventus), dešavanja u gradu pod Trebjesom privlače sve pomniju pažnju novoprepoznatih investitora. Na prvom mjestu, kako kažu, turistička ponuda ovog bisera središnje Crne Gore nadmašila je sva moguća očekivanja kako domaćih tako i inostranih gostiju.
Ništa se od svega toga, ističu, ne bi desilo da gradonačelnik Šubara nije imao nekolika značajna sastanka, najprije u Beogradu.
Njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti:
Premijer Krivokapić, iznimno inspirisan japanskim napitkom sake, došao je do zaslijepljujuće blistavog zaključka da je “bivša vlast topila bogatstvo najljepše zemlje [Koje?] brže nego što klimatske promjene tope glečere”. (Wow! U kojem smo mi vijeku?) U cilju da pod hitno zaustavi ovo topljenje (Potius sero quam numquam), angažovao je eXperCko apostolstvo (slava im i milost), da obave mnoge nečesove rabote, časte odabrani narod po tri litra ulja sa rokom trajanja do decembra ove godine, pošalju pođekoga nAmore da se plakne kod njihovija ugostitelja i sprovedu ostale higijenske rabote, kao što je zatvaranje česme apostolstva kulture za promovisanje primitivnih plemenskih pitanja, luftiranje novčanika autohtonih sjedilačkih subjekata podizanjem cijena i otpuštanje s posla domorodačkih učitelja, a sve za pravo, čast i slobodu Dušanovih dostojnih pregalnika. Bibere humanum est, ergo bibamus.
I, zaista, spuštite li se do pjene od mora, zamjećujete invaziju prečišćenih mučenika i njihovu potrebu da ostanu čisti. Ne kaže reklama bez veze da je “Head & Shoulders ponosan izbor najvećeg broja srpskih potrošača”.
Iako je Dritan zadovoljan ishodima novog turističkog plana vezanog sa primorjem i konačno može da se opusti (luventus – ventus), jer tu je SBPK kojima je Drtiko obezbijedio čizmice za duboki nagaz,
dešavanja u gradu pod Trebjesom privlače sve pomniju pažnju novoprepoznatih investitora. Na prvom mjestu, turistička ponuda ovog bisera središnje Crne Gore nadmašila je sva moguća očekivanja kako domaćih tako i inostranih gostiju. Ništa se od svega toga ne bi desilo da gradonačelnik Šubara nije imao nekolika značajna sastanka, najprije u Beogradu – Amicus certus in re incerta cernitur –
– na kojima je zaključeno da Nikšić može da računa na pomoć iz Beograda, da će Beograd dati novac za izgradnju dugo željene zgrade za Filološki fakultet Univerziteta Crne Gore – vjerovatno na onom dijelu od Filozofskog do ulice, neasfaltiranom dijelu sa rupama i blatom kad je kiša – Filološki na vodi, kako to uzvišeno zvuči! – gdje se prodaju polovna auta (Blagoš zemlji koja nema para da sagradi zgradu!). Govorili su i da je vrijeme da Beograđani počnu masovno da naseljavaju Nikšić, kao što su nekada Nikšićani masovno naselili Beograd. Zatim su organizovane konferencije i u Nikšiću.
Tako su se pored kupališta na Krupcu i skijališta na Vučju, otvorile druge privlačne destinacije. Projektanti razvoja nikšićke ekonomije, najprije su targetirali verne investitore osveženja. Pored Ostroga (slava mu i milost), masovna krštenja (popust je uračunat na količinu) obavljaće se i na Crnom jezeru, na kojem se mogu lijepo osvježiti, počev od Svetog Ilije (od kad je sunce sve milije) ove godine u 18 časova, a zatim i na svetoj rijeci Bistrici, čije samo ime govori o njenoj čistoti i blagotvornom uticaju na očaravajući kvalitet nikšićkog piva. Osvježiće i turističkoj agencji Mijušković & Co. koja sada, pored Trebinja i svetog srpskog grada Dubrovnika, dobija novu destinaciju za svoje klijente željne putovanja. Pored ovog novog turističkog čuda, manastir Somina pokazao je posebnu društvenu odgovornost ugradivši solarne panele, pa su od sada moguća i masovna krštenja pod solarnim panelima.
Da ovo nije samo populistička retorika novoosvještanih preduzetnika, svjedoče svete kuće koje nude osvještavanje i drugih elementarnih čestica naše svakodnevice, poput polovnih telefona prije njihovog izlaganja na tržište, tako da banalna proza naših života počinje da dobija Božiju milost. Labor omnia vincit.
Bezgranična je kreativnost hrama Božijega, pa je i sveta manastirska prašina dokazano lijek za dušu, posebno unaprijeđena učestalim moćnim liturgijama.
Zbog toga ne treba da budemo iznenađeni kada dušebrižni preduzetnici iskoriste dobru volju poznatih lica – upregnu ih – u cilju reklamiranja ove izvanredne duhov(it)ne pojave. Ovaj novi potrošački proizvod, nazvan Lizanje inženjering, skraćeno Lizing, jedinstven je u svijetu, pa se nadamo i uzlaznoj liniji na poljani izvoza.
Posvećeni duhovnom (pro)bi(o)tiku naroda, sveštenici postaju direktori škola i lica zaposlena u Elektroprivredi.
Nije neobično što se u ovoj fabrici elektrike pojavljuje pop – biće koje prožima struja vjere i koje će najprigodnije pomilovati novozaposlene i pokazati im pravi put u obavljanju svog dostojnog posla: Grom te ubio! Od ognja izgorio! I, naravno, Sažeži! Za to vrijeme, visoko preosveštenstvo iste EPCG učestvuje u glavnom odabiru direktora škola, što su, moramo priznati, veoma bliska zanimanja. Inženjeri, kao što vidite, i pr(e)osvećni radnici prosto se prožimaju. U svakom slučaju, na ovaj način i đeca će nam nositi školske mantijice umjesto uniformi, lakše će skrivati puškice, ako ništa drugo, a svi će izgledati produhovljeno.
Da se popovi rađaju kao renesansni ljudi, svjedoči i njihov nedostižan talenat promicanja, tako da pop može da postane i slavna folk pjevačica. Prodiranje na polje kulture, dakle, ne treba da bude glasno i gromovito, već prirodno, plovno, ulivanje ili prelivanje, puštanje vode (sa česme) žednim dušama. Savjetujemo službe Vodovod i Komunalno da ispitaju mogućnosti sopstvenog angažmana u realizaciji ovog neviđenog potencijala.
Sljedeće što bismo preporučili premijeru Krivokapiću, jeste izdavanje ćelija manastira Ostrog (slava mu imilost) vodećim śeckim kockarnicama. Tako ćemo povezati dobro i zlo, odnosno zlo će ući u dobro (pare u crkvene džepove), a dobro će mekim metodama ući u zlo (kao što se to odvajkada radilo u ovim krugovima). Pa kad Nikola I nije znao (ili nije htio) iskoristiti crnogorske potencijale (a lijepo mu se zborilo – Crna Gora ko Monako), neka to sada uradi Zdravko Krivi. Izgradnja još jednog hrama u Budvi, od para građana, atraktivno će povezati biznis. Svi znaju kakvu je turističku reklamu udario Casino Royal. Bruka da ne bi filma.
Kada je u pitanju izvoz, u Župi nikšićkoj treba posaditi pipun s manje šećera, te ustanoviti način sušenja manje slane pršute za spravljanje popularnog antrea.
Iznenađujuća župska domišljatost, sa kojom smo onomad upoznati u kontekstu Platonove metafore o pećini, naći će put i do uživaoca nekada čuvenog nikšićkog piva. Ako je postalo popularno miješati ukuse raznog voća sa ječmom (ili od čega li se god pravi pivo); kao na primjer Korona koja ide sa limunon – uh, bljak, virus, netestirani turisti, novi sojevi… opušteno samo – hodie mihi, cras tibi – župska drenovina nenadmašan je dodatak nikšićkom pivu, jedinstven i, prema tome, neprocjenljiv na svjetskom tržištu. Eto tako. Acta, non verba.
Uprkos teškim zdravstvenim gubicima koje zbog svakodnevnih pritisaka trpi Sveta Vesna Stresna – koja je, i bez trunke odmora u VIP salonu na Aerodromu Nikole Tesle (a svuđe li ga ima!), otišla trbuhom za kruhom u bracku Bugarsku i tamo iscrpljena ostala na bolničkom liječenju (Ko je platio to liječenje sirotici?), ali se ipak brzo oporavila (vele dehidrirala – pa, bijaše li tamo ikoga da mučenici prinese kap vode?) Proizvodnja “Smrzać – Bratić” postaraće se da nikšićkim prosvjetnim radnicima koji nemaju za struju ponudi zamrzivače po povoljnim uslovima, маде ин Херцеговина. Nije ovo zamjena teza, jer izvoz se realizuje iz domovine u prostor nedomovine. Manus manum lavat ili cornix cornici oculos non effodiet.
Uz prigodnu čestitku, veseli se srpski rode!
Omne finis difficile est.
[…] Aktuelno […]