Martinović: Kriminalizacija Belvedera obračun sa crnogorskim patriotizmom

U dešavanjima 5. septembra na Cetinju nema ni naznake terorizma, jer on podrazumijeva stvaranje panike, unošenja nereda, a toga na Cetinju nije bilo. To su bili građanski protesti bez sijanja mržnje, propagirao se patriotizam i Crna Gora. Ako neki krugovi u Crnoj Gori misle da je biti patriota i voljeti svoju domovinu – terorizam, to je moguće, kazao je advokat Nikola Martinović u emisiji U sred srijede Gradske RTV, komentarišući pokušaje kriminalizacije Belvedera.

On je pozvao crnogorsku javnost da napravi paralelu sa demonstracijama ispred Skupštine Crne Gore.

“Taj slučaj je pravosudno završen i akteri su oslobođeni. Pozivanje na ulazak u Skupštinu okarakterisano je kao slobodna izražavanja, dok su policajci bili izloženi nasilju, kamenicama i jedan stvarni molotovljev koktel je bačen na policajca. Niko od tužilaca i NVO nije pomišljao da se govori o terorističkom aktu ili nekom drugom krivičnom djelu.U prvom redu sam za poštovanje reda, ali sam i za jednakost u jednakim situacijama. Ako terorizam nije napad na službeno lice – to što bacite molotovljev koktel i policajac se zapali, onda mi nije jasno kako to možete izmisliti na Cetinju?”- pita Martinović.

Crnogorski patriotizam se , kaže, pokušava pretvorio u zlo, po istoj matrici po kojoj Rusi tvrde da su u Ukrajini napadnuti. Dodaje da je takva situacija je bila za vrijeme Trećeg rajha kad su Jevreji navodno napadali Njemce.

” To je bila priprema za istrebljenje Jevreja , a ovo što se dešava sa Belvederom je piprema za konačno rješenje crnogorskog patrotizma. Druga motivacija kriminalizacije Belvedera je to da neki donosioci odluka o upotrebi sile i hemijskih sredstava na Belvederu izbjegnu odgovornost, tako što će da otvore aferu, ukažu na nekog drugog i onaj ko je stvarno kriv nađe se u nekoj “zavjetrini”, smatra advokat Martinović.

Nesumnjivo je, kaže, da će djela doći na naplatu, ali to nisu procesi koji se završavaju za jedan dan mjesec ili godinu.

” Ono što je bilo moguće dok je na Balkanu Milošević diktirao uslove rata i mira, nije više moguće. Svi procesi su se ubrzali i blizu smo Evrope. Nekada je ubiti Jevreja za prosječnog Njemca bilo potpuno prirodno i nije izazivalo nikakvo sažaljenje. Tako se i u Bosni vršila priprema. Sve te medijske pripreme su iz neke političke kuhinje i one daju jasnu reakciju – on je ubio jer ga je neko podstrekao na to. Takva manifestacija podstreka je na Balkanskim prostorima poznata. Danas su meta manje – više Crnogorci i u tim napadima napadači imaju pomoć određenih klerikalnih krugova. Neki mediji uzimaju pare, pa uz svoje eksponente pripremaju crnogorsko stanovništvo da je moderno ako se borite protiv Crnogoraca, da možete reći da će Cetinje biti Mariupolj, a da na to tužilaštvo ne reaguje”, kaže Martinović.

Govoreći o pjevanju pjesama i kolu koje se igralo pred Cetinjskim manastirom, Martinović ističe da nije sporna pjesma “Veseli se srpski rode” koju su pjevala djeca na Cetinju, već je, kako kaže, problem gdje se pjevala i na koji dan.

“Pjevala se na dan najmonstuoznijeg zločina kada je porodica Zvicer spaljena od strane srpskih žandarma, dok je majka svezana za trešnju ostavljena da gleda kako joj unučad i snahe gore. Cetinje je donijelo odluku da se toj porodici podigne spomenik”, ističe Martinović.

“To bi moglo kod neke populacije da izazove revolt, jednako kada be se u Kragujevcu desilo na dan stradanja đaka neko počne da pjeva Lili Marlen ili Deutschland uber alles. Te pjesme nisu zabranjene i nisu provokacija u Beogradu ,ali u Kragujevcu na dan kada je stradalo toliko đaka jednostavno diraju u najintimnija osjećanja ljudi”, dodaje Martinović.

Komentarišući izjavu predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića koji je pozvao nadležne organe da otkriju ko je na Cetinju kamenovao autobus koji je prevozio ekskurziju iz Nikšića, rekavši da će Nikšićani sami privesti pravdi odgovorna lica ukoliko nadležni to ne urade, Martinović kaže da je to je odraz njegovog kukavičluka.

“Razumijem da ima potrebu da reaguje na neki način, ali da reaguje on, a ne da se krije iza drugih. To je matrica koju smo viđali do sad nebrojeno puta. Svi šalju tuđu đecu u ratove. Nijedan pop ni mitropolit nije pognuo u ratu, ginula su đeca majki koje nisu bili ni na vlasti ni u crkvi. Ista matrica je i u Nikšiću”, zaključuje Martinović.