Jedini pravni put za osporavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti je podnošenje inicijative Ustavnom sudu, poručio je u razgovoru za Radio Crne Gore advokat Velibor Marković. Ako je određena imovina oteta državi Crnoj Gori, ukazuje advokat Marković, mora biti vraćena, ali u redovnom sudskom postupku.
Kako ističe Marković, Mitropolija crnogorsko primorska registrovana je u našoj državi, a vjerski objekti u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori bili su u vlasništvu Crkve.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije usklađen sa Ustavom i jedno je taj sud, poručuje Marković, institucija koja je nadležna da odgovori na to pitanje.
“Kada govorimo o odredbi člana 62, unaprijed se predviđa ukoliko vjerske zajednice ne dostave dokaz o svom pravu vlasništva na nekoj nekretnini, odmah se smatra da ta nekretnina predstavlja svojinu države. Međutim, to je pogrešan put, ukoliko vi po samom Zakonu smatrate za određenu imovinu da je u vašem vlasništvu, onda se tu radi o tihoj nacionalizaciji”, smatra Marković.
Ukoliko su vjerski objekti nelegitimno uknjiženi na Mitropoliju, kaže Marković, pravna je i moralna obaveza, da se ta imovina vrati vlasniku, ali ne na način na koji to propisuje usvojeni Zakon.
“Ako je nešto oteto državi Crnoj Gori i treba da se vrati, ali isključivo u sudskom postupku, s obzirom na to da postoji vjerska zajednica koja je upisana kao vlasnik, prema tome, to njeno pravo može se isključivo osporiti od onoga ko tvrdi da je vlasnik prilaganjem svog dokaza o pravu vlasništva”, ističe Marković.
Kako dodaje, Srpska pravoslavna crkva legalan je pravni subjekt u državi Crnoj Gori.
“Ako ona nije registrovana, kako je moguće da bude upisana kao vlasnik, Oni su registrovani u centralnom registru privrednih subjekata, sada se to zove Centralni registar poreske uprave ili su registrovani u Zavodu za statistiku. Oni postoje, da ne postoje pod svojim matičnim brojem kao fizička lica, oni ne bi mogli da figuriraju u pravnom prometu”, napominje advokat Marković.
On tumači da su vjerski objekti u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori bili u vlasništvu države.
“Isključivo je bila crkvena imovina. Neka mi neko nađe podatak da je bila državna imovina”, poručio je Marković.
Advokat Marković ukazuje da nije moguće usvojeni Zakon staviti van snage, ali se taj pravni akt, pojašnjava, može izmijeniti u Skupštini Crne Gore.