Manastirka u zemlji čuda

Za aktuelno.me

Piše: Sreten Vujović

Da je Crna Gora zaista zemlja čuda, dokazali su brojni primjeri u zadnjih tridesetak godina, da bi godina i nešto više nakon potonjih parlamentarnih izbora pokazala da može još jače i još „čudesnije“!

Prisjetimo se samo cijepanja  crnogorskog Ustava u sred Skupštine! I ništa! Prisjetimo se nacionalnih penzija od preko 1.200 eura pod uslovom da se poslanik u najmanje dva mandata borio protiv Crne Gore, njenih interesa i njezinog nacionalnog i kulturnog identiteta! Sjetimo se starijih pa i najnovijih dodjela najviših nacionalnih priznanja najvećim ponižavateljima Crne Gore i negatorima te iste nacije, koji uz svu „papazijaniju“ književnih ostvarenja samo što nijesu, kao ilustraciju, priložili i jutarnji toalet papir! Jer, svako „ostvarenje“ koje oni  „izbace“ iz sebe je „epohalno“ djelo, koje mi „obični smrtnici“ ne razumijemo! Vjerovatno stoga što smo usljed  corone izgubili čulo mirisa!

Kako očekivati od predstavnika odlazeće vlasti da priznaju govor mržnje manastirke Bratić, kada im je trebalo „guranje“ iz međunarodne zajednice da potvrde kako je zločin u Srebrenici zaista postojao!

U pokušaju da opravda šovinističko divljanje na protestu za očuvanje fotelja tuđe države, jedan poslanik ove klerofašističke vlasti, ustvrdi, kako niko nije reagovao na psovanje majke Dirty Abazdovića i slaga, a da ne trepne! Brojne su bile reakcije na ovaj incident, zmeđu ostalih i od strane pisca ovih redova!  I mladić je priveden i zakonski sankcionisan, premda  njegov neprimjereni iskaz nema  onu težinu kakvu ima  „kanonada“ manastirke Bratić, koja dolazi sa samog državnog vrha i to od strane prosvjete, kulture, nauke i ove čudne „sportske discipline“!

Razlika je zaista bitna! Na jednoj strani imamo izolovani ispad iziritiranog cetinjskog mladića, u trenutku kada se najveća svetinja crnogorskog državnog i crkovnog trajanja treba prepisati u vlasništvo Srbije, ispad, dakle, koji je incidentna situacija!

Na drugoj strani imamo jedan u nizu ispada sa državnog vrha koji nije, ni izolovani slučaj, niti incidentna situacija i već sistematsko  programsko djelovanje petog resora manastirke Bratić, (č)etničkog čišćenja, koje je potvrđeno na svim nivoima u svim oblastima ovih i drugih resora, po dubini, i svim mogućim „dimenzijama“!

„Čudesno“ je  što počasni državljani,  mogu uopšte učestvovati na izborima! „Divno“ je saznanje da prvostepeni osuđenici za „terorizam u pokušaju“ učestvuju na parlamentarnim izborima, nakon čega posredno, oslobađaju sami sebe od prvostepene presude! Više od „prelijepog“ je što su nas „eksperti“  za svega tri dana, tajno („transparentno“)  zadužili gotovo jednu milijardu eura, četvrti dio onoga što je stara vlast napravila za cijelih trideset godina!

Gotovo „čarobno“ (Hudinijevski) djeluje činjenica da ekonomski rast upoređuju sa ekonomskim „dobitkom“ u toku „kolaps-godine“, pa i to što su, da bi postigli takav „uspjeh“ u vrijeme kada su sve normalne države zatvarale svoje granice, otvorili državne „i za kuse i za repate“ a zatvorili crnogorske gradove za „domorodačko“ stanovništvo!

Već više od godine napominjem da je  ideja „otvorenog Balkana“ otvaranje vrata, prije svega velikostpskom projektu „srpskog sveta“ od čega bi se „ovajdilo“ još i par drugih velikodržavnih projekata!

Ono što je još tragičnije od navedenog, jeste političko-klerikalna lobotomija kojoj prisustvujemo i „zahvaljujući“ kojoj se na totalno iščašeno stanje stvari i svijesti polako privikavao kao na Rajske Vrtove, a Abazdovića prihvatamo kao „Mesiju“, koji će nam skinuti jaram, isti  u koji nas je zajedno sa saradnicima, antidržavnom, veleizdajničkom djelatnošću „upregao“! U našem slučaju ovo se realizuje sistemom „mrkve i štapa“, poznatijem kao „Evropa sad“, ali u sred brloga „The Open Balkan“, premda je naš prioritet   članstvo u EU! „Mrkvu i štap“ nam je, ko je umio pročitati, najavio svaštoljubivi „Ponjavamen“, kandidujući jednu plemenitu životinju, na kojoj je i Hrist ujahao u Jerusalim, da „trasira“ autoput Bar-Boljare! Jednom su naučnici prikopčali magarca na neku vrstu poligrafa, kako bi otkrili  korijene njegovog raspoloženja, tugu, zbunjenost, smijeh, i kako bi objasnili njegovu  dobroćudnost! Magarac na poligrafu se smijao slikama svega što mu je bilo pokazano. Kada su mu pokazali sliku drugog magarca, on se uozbiljio!

Naravoučenije: Magarcu je sve smiješno što ne liči na magarca!

Preporuka: Obavezno pročitati ponovo Orvelovu „Životinjsku farmu“ zbog vizuelnog doživljaja naše političke scene, a za „sladokusce“, pročitati i nobelovca Gergarda Hauptmana „Budala u Hristu“, zbog  boljeg razumijevanje aktuelnih „političkih“ ideja!