Dugogodišnji crnogorski diplomata, nekadašnji ministar vanjskih poslova Branko Lukovac u razgovoru za Dnevne novine ocjenjuje da je premijer Krivokapić, čestitajući Dan RS, nanio štetu prijateljskim odnosima Crne Gore sa BiH i dobrosusjedskim i regionalnim odnosima.
“Uprkos saopštenjima da to nije učinjeno u ime Vlade, potpuno je jasno da se na takav krupan politički korak nepoštovanja odluka Ustavnog suda BiH kao države, kao i ocjena Venecijanske komisije, u odnosu na ustanovljavanje tog datuma jednog još uvijek višenacionalnog entiteta, odlučio predsjednik Vlade Crne Gore. Kao i da je time nanijeta šteta prijateljskim odnosima Crne Gore sa BiH i dobrosusjedskim i regionalnim odnosima zbog kojih je Crna Gora bila prepoznata kao važan činilac susjedne i regionalne saradnje. Trebaće dosta napora i vremena da se popravi učinjena šteta u odnosima Crne Gore i BiH, kao i njenoj evropskoj politici ističe Lukovac.
Lukovac za DN komentariše i opoziv ambasadora, kao i dešavanja nakon parlamentarnih izbora, naglašavajući da nova vlast koja je formirana poslije izbora, uz veliki politički angažman SPC i MCP, izaziva realnu bojazan da će više biti u službi interesa SPC i sa njom povezanih inostranih faktora, nego Crne Gore.
“Takvu opasnost i neizvjesnost nije od referenduma 2006. do sada imala Crna Gora ocjenjuje Lukovac.
DN: Opoziv sedam ambasadora danima već izaziva različite komentare, a da javnost i dalje ostaje uskraćena za osnovnu informaciju na osnovu kojih argumenata je Vlada, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova utvrdilo da opozvani ambasadori rade protiv interesa Crne Gore. Kao iskusan diplomata, kako ocjenjujete takav radikalan potez MVP?
LUKOVAC: Vjerujem da je politika nove vlasti da što prije izvrši promjene kadrova na gotovo svim položajima koji su u njenoj nadležnosti, pa tako i na mjestima šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore. Motivi za to su, prvo, u ocjeni da su na velikom broju mjesta šefova diplomatsko-konzulamih predstavništava, imenovani kadrovi bliski ranijoj vlasti i da njih treba zamijeniti svojim kadrovima. Drugo, to bi pružilo priliku za značajna i atraktivna imenovanja, čime bi se, u određenoj mjeri, zadovoljili apetiti partija tri koalicije. Ali, umjesto da to rade promišljeno, postupno, pažljivo odabirajući kvalifikovane kadrove koji će zamijeniti prvenstveno one kojima ove godine ističe mandat, oni žele da se afirmišu odlučnošću, brzinom donošenja radikalnih rješenja o opozivu i smjenama.
DN: I sve to bez argumenata i obrazloženja?
LUKOVAC: Za javnost su, na brzinu, pripremili objašnjenja, najprije da je na ambasadorskim mjestima znatno više nekarijernih diplomata, dakle političkih imenovanja, nego što je to Zakonom o vanjskim poslovima predviđeno (do 30%); a onda su od toga odu stali, jer bi ih vjerovatno mijenjali kadrovi partija. Pa su potom saopštili da tih prvih sedam ambasadora, odnosno šefova diplomatskih misija, vraćaju jer rade protiv interesa Crne Gore, a za interese partija koje su ih poslale.
Naravno, to su na brzinu smišljeni, paušalni i uvredljivi argumenti, koji se ne mogu braniti. Kao ni predlog Vlade upućen Predsjedniku da prihvati opozive, bez ikakvog objašnjenja razloga zašto se baš tih sedam šefova diplomatskih misija opoziva.
DN: U jednoj od izjava povodom opoziva ambasadora ocijenili ste da “gotovo polovinu među njima čine iskusni diplomatski radnici”, što potvrđuju reagovanja država u kojima su predstavljali Crnu Goru. Da li je ovim činom nova vlast napravila možda prvi ozbilj an propust kada j e riječ o međunarodnoj zajednici, i unijela sumnju u iskrenost njenih poruka da neće mijenati spoljnopolitički kurs Crne Gore?
LUKOVAC: Troje od sedmoro odabranih ambasadora za opoziv su iskusni diplomatski kadrovi: Miodrag Vlahović je bio ministar vanjskih poslova i ambasador u SAD; Vera Kuliš je kadar Ministarstva vanjskih poslova i drugi put je imenovana za ambasadorku u Njemačkoj, prije obnove nezavisnosti je radila u predstavništvu Crne Gore u Njemačkoj; mislim da je ambasador Obrad-Mišo Stanišić 90-ih godina radio na rukovodećim mjestima u Ministarstvu spoljnih poslova. Saopštavanjem paušalnih ocjena da su radili protiv interesa Crne Gore, sasvim sigurno, uvredljivo je i za njih i za Crnu Goru i nije promijenilo pozitivne ocjene nadležnih organa zemalja u kojima su akreditovani, već je, vjerujem, stvorilo ružnu sliku o novoj vladi i Ministarstvu vanjskih poslova te podstaklo sumnje u iskrenost namjera nove vlasti kada su u pitanju budući odnosi naših država, kao i cjelina spoljnopolitičke orijentacije Crne Gore.
DN: Predsjednik Crne Gore odbio j e da potpiše ukaz o opozivu i tražio obrazloženje ocjene da su ambasadori radili protiv interesa države, kako zbog ljudi o kojima je riječ, tako i zbog zemalj a prijema, ali i samog predsjednika CG koji im je potpisao akreditivna pisma kojim ih preporučuje šefovima država prijema. Umjesto obrazloženja, uslijedila je poruka MVP da “Đukanović opstruira Vladu u sprovođenju vanjske politike zemlje”…
LUKOVAC: Predsjedniku, po Ustavu i međunarodnim normama, pripada veoma važno mjesto u odluci o imenovanju ambasadora i njihovoj akreditaciji kod . šefova država, kao i u njihovom opozivu, nakon obavljene dužnosti. S obzirom na deklarisanu namjeru nove vlade da će raditi u interesu Crne Gore i svih njenih građana, da će jedan od njihovih važnih zadataka biti doprinos pomirenju ona bi trebalo da bude posvećena i privržena načelu saradnje i dijaloga sa Predsjednikom, kako bi se zaj ednički tražilo najbolje rješenje i u predlaganju novih ambasadora, kao i u opozivu onih koje MVP i Vlada predlažu za opoziv, uz realne i uvjerljive, a ne fabrikovane razloge.
DN: Predsjednik Vlade uputio je poziv svim predstavnicima Crne Gore da do 18. januara budu u Podgorici, kako bi sa njima obavio konsultacije. Da li Vam je poznat sličan slučaj u svijetu? Kakve posljedice može da ima po međunarodni ugled Crne Gore i kakve reakcije može da izazove u državama u kojima CG ima svoje ambasadore?
LUKOVAC: Nije neuobičajeno da Ministarstvo inostranih poslova ili vlada, u nekim situacijama, poziva šefove diplomatsko-konzularnih misija na zajedničke konsultacije, bilo da je riječ o nekim važnim temama unutrašnjeg razvoja, ili spoljne politike i kretanja u regionalnim i međunarodnim odnosima. Imali smo takvog iskustva i u ranijoj zajedničkoj državi. Ipak, to se ne čini često, kako zbog nerijetko obimnih i složenih zadataka diplomatsko-konzularnih predstavništava, tako i zbog visokih troškova koje takav metod rada iziskuje. U našem slučaju, glavni motiv je sasvim drugi opoziv, pa otud i sugestija da rezervišu karte u jednom pravcu, ne navodeći koliko će takve konsultacije trajati i kada bi se vratili na dužnost. S obzirom na pandemiju i znatno reducirane saobraćajne veze, kao i lošu ekonomsku situaciju u zemlji, trenutak za takvo okupljanje šefova naših diplomatskih misija nije dobro odabran. Vjerujem da će nadležni organi država akreditacije, biti dobro upoznati sa pravim namjerama naših novih vlasti, te će sačekati ishod ove akcije, prije bilo kakvih eventualnih svojih zaključaka i koraka koje bi, primjenom principa reciprociteta, mogli preduzeti.
DN: Sa nedavnog sednika koji organizuje Matica crnogorska poručili ste da se Crna Gora nalazi u najvećoj opasnosti od referenduma, te da može izgubiti sve ono što je stekla za prethodnih nekoliko decenija. Šta Vas je sve ponukalo da iznesete ovakvu ocjenu?
LUKOVAC: Dosta obećanja datih građanima Crne Gore, uoči referenduma o nezavisnosti, ostalo je neispunjeno, bilo da je riječ o tome da Crnu Goru učinimo prostranim i udobnim domom za sve, koje god nacije, vjere ili uvjerenja bili da iskorijenimo kriminal, korupciju i rašireni nepotizam, ili da gradimo istinski demokratsku, pravnu, građansku državu i unaprijedimo društveno-ekonomski razvoj i položaj građana. Crna Gora je, uz sve to, u cjelini, napredovala kao suverena država i društveno-ekonomski sistem, važan činilac regionalne saradnje, postala članica NATO-a i najbliža od svih kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Nova vlast koja je došla poslije izbora uz veliki politički angažman Srpske pravoslavne crkve i MCP, koja je jasno saopštila da ne priznaje Crnu Goru kao državu, ni crnogorski narod, te je postala pouzdan i moćan oslonac velikosrpske politike značajnog dijela vlasti i političkih činilaca Srbije izaziva realnu bojazan da će više biti u službi interesa SPC i sa njom povezanih inostranih faktora, nego Crne Gore, njenog sveukupnog razvoja kao demokratske, građanske, sekularne, antifašističke države evropskih vrijednosti. Takvu opasnost i neizvjesnost nije od referenduma 2006. do sada imala Crna Gora.
Nećemo dozvoliti da se dovedu u pitanje opredjeljenja građana izražena na referendumu 2006. godine
DN: Bili ste koordinator Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru, danas ste jedan od zagovornika odnosno osnivača građanske inicijative 21. maj, koja svakodnevno ima sve više pristalica. Šta očekujete od ovog pokreta? Vjerujete li da je većinska Crna Gora ima dovoljno energije da demokratskim sredstvima odbrani tekovine 21. maja?
LUKOVAC: Uvjeren sam da je, u ovih gotovo 15 godina, od referenduma, značajno naraslo uvjerenje građana da je nezavisna, napredna i evropska Crna Gora njena najbolja perspektiva. Neizvjesnost i opasnosti sa kojima se suočila nakon proteklih parlamentarnih izbora i izbora nove vlade, podstakli su veoma veliki broj građana i organizacija, iskreno zabrinutih za put i način kuda ih vodi sadašnja vlast i njena politika, do sada u velikoj mjeri podređena tuđim interesima, da se povežu i angažuju kako bi se odlučno i efikasno suprotstavili takvim namjerama. Nećemo dozvoliti da se dovedu u pitanje opredjeljenja građana izražena na referendumu 2006. godine, da se ugrozi njen karakter demokratske, građanske, sekularne, multikulturne evropske države ravnopravnih naroda, zajednica i vjera, u najboljim ravnopravnim odnosima sa susjedima, kao uspješna i ugledna članica EU i NATO.
(autor intervjua Vesna Šofranac)