LOPIČIĆ UPUTILA DOPIS BIRN-u: Građanska aktivistkinja održala lekciju propagandistima ”srpskog sveta”

Građanska aktivistkinja Tijana Lopičić uklonjena je sa mape ‘desničarskih i ekstremističkih organizacija’ koju je nedavno plaćenička organizacija koja se vodi pod akronimom BIRN, objavila po nalogu obavještajno-bezbjednosnog sektora ”srpskog sveta”.

Lopičić je nakon što je njeno ime uklonjeno sa tendenciozne, propagandističke mape uputila dopis BIRN-u, u kome je ovim pobornicima laži i neočetničke ideologije održala lekciju iz istorije, prava i građanskog aktivizma.

Pismo koje je Lopičić uputila BIRN-u prenostimo u cjelosti:  

Poštovani,

Prvo, drago mi je da ste, napokon, uvidjeli sopstvenu grešku, te ste uklonili moje ime iz neformalne grupe kojoj ne pripadam, jer sam se, zaista,  pribojavala da ću ‘dogodine’ biti i ključna osoba neke teroritstičke organizacije. Šalu na stranu, nemam namjeru da Vas tužim, ali očekujem nadoknadu štete, jer ste me ovim aktom degradirali i kao: publicistkinju, kolumnistkinju i vlasnicu firme. Mišljenja sam, da nijeste imali  jasnu metodologiju (dobili ste listu imena), te da ne vladate adekvatno terminologijom niti istorijskim činjenicama, jer ste napravili međunarodni skandal zbog dvije navodno desničarske i ekstremističke grupe.  Ugrozili ste sopstvenu reputaciju, pa ste i Vaš budući kredibilitet stavili pod ogromnim znakom pitanja.

Drugo, evidentno je nepoznavanje istorije. Da, ja sam protivnica potpisivanja Temeljnog Ugovora (jedan od govornika ispred Vlade 07. 07. 2022.), ne zato što se protivim da se reguliše pravni odnos između Crne Gore i Crkva Srbije (što je, naprotiv, poželjno), već zato što je sami sadržaj Temeljnog Ugovora bio protivustavan Ustavu Crne Gore, i usključivo na štetu države Crne Gore. Ovaj stav dijelili su mnogi pojedinci iz pravne struke, te relevante institucije.

Podstičem Vas da istražite dosadašnje sudske sporove koje su vođeni pred Sudom za ljudska prava u Strazburu, koje je Crkva Srbije izgubila, odnosno presuđeno u korist države Crne Gore. Da li su Vam te presude relevantne, jer odlazećem premijeru, Dritanu Abazoviću, nijesu bile?

Dalje, da li ste upoznati sa pozitivnim mišljenjim Venecijanske komisije, kada je donijet Zakon o slobodi vjeroispovijesti 2019. godine,  po kojem su pravoslavni manastiri i crkve, izgrađeni prije 1918. godine trebalo biti vraćeni u državnu svojinu. Venecijanska komisija iznosi sljedeći stav: „Što se tiče važnog pitanja imovine vjerskih zajednica, Venecijanska komisija razumije zabrinutost crnogorskih vlasti u pogledu uvođenja pravne sigurnosti i rješavanja pitanja moguće nezakonite/zloupotrebom izvršene registracije na ime vjerskih zajednica tokom 1990-ih godina niza vjerskih objekata koji mogu biti dio kulturne baštine Crne Gore. Tim prije zato što država, prema članu 78. Ustava, ima dužnost da štiti prirodnu i kulturnu baštinu zemlje. Venecijanska komisija pozdravlja u tom pogledu to što se rješenja predložena u ovom Predlogu zakona oslanjaju na dugogodišnje pravne principe crnogorskog pravnog poretka i ne zasnivaju se na ad hoc pravilima, specifičnim za ovu situaciju“.

Vjerovatno Vam je promaklo i njihovo negativno mišljenje na izmijenjeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, u kojem su izbrisani sporni članovi, kako bi Crkva Srbije dobila svojinu nad onim što joj, nikada istorijski, nije ni pripadalo. Napominjem, i ovo mišljenje Venecijanske komisije je bilo irelevantno za odlazećeg premijera, u tehničkom mandatu, Dritana Abazovića.

Vlada Zdravka Krivokapica nikada nije uputila izmijenjeni  Zakon o vjerskim zajednicama Venecijanskoj komisiji, kako bi ista dala mišljenje, niti Vlada Dritana  Abazovića kada je u pitanju tzv. “Temeljni Ugovor”. Ovo upravo pokazuje i stepen demokratičnosti tih Vlada, za razliku od prethodnih Vlada, kojima je to bila praksa i neophodnost, kako bismo usaglasili pravni sistem sa EU.

Da li raspolažete sa osnovnim podacima da je ova Crkva Srbije formirana tek 1920. godine, dekretom Aleksandra Karađorđevića (zato je netradicionalna crkva u Crnoj Gori), kada je nelegalno i nelegitimno ukunita autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, sa potpisom samo 3 od 8 članova Svetog sinoda? Pregovori sa Vaseljenskom patrijaršijom trajali su preko 6 mjeseci, a okončani su tek kad je plaćeno 1.5 miliona franaka. Dobili su Tomos 1922. godine u kojem jasno piše da su u ovo ujedinjenje ušle i : „avtokefalne: Karlovačka i Crnogorska…“

Kada je Crna Gora 2006. godine vratila nezavisnost, a u skladu sa crkvenim kanonom iz IV Vaseljenskog sabora, na osnovu kojeg se granice crkve poklapaju sa granicama države, Vaseljenska patrijaršija je trebala poništiti Tomos.

No, podsjetiću Vas i na Rezoluciju iz 1945. godine koju je potpisalo 78 crnogorskih sveštenika đe su jasno istakli: „Tako držanje Svetog sinoda naše crkve, smatramo da ne odgovara interesima naroda i sv. crkve, jer se preko crkve ne mogu sprovoditi nikakve pa ni njihove veliko srpske šovinističke ideje“.

Istorijska pohara crnogorskih svetinja je započeta odlukom Sinoda Srpske pravoslavne crkve na 51. vanrednoj sjednici u Beogradu, održanoj 21. i 22. maja 1996. godine na osnovu koje su smatrali da je vlasništvo njihovo. Od tada, jedan neregistrovani pravni subjekt u Crnoj Gori, nelegalnim putem je prepisivao u katastar državnu imovinu Crne Gore. Opšti imovinski zakonik knjaževine Crne Gore iz 1888. godine ne ostavlja prostora za sumnju da je država, a ne crkva, vlasnik pomenutih objekata.

Mi, danas, govorimo o Crkvi Srbije koja je proglasila koljača Milorada Vukojičića 2005. godine za sveca, koja čuva svaki pomen na Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Istovremeno, Mladić i Karadžić za zvanični Beograd, kao ni za Banja Luku, ni danas nijesu ratni zločinci, pravosnažno osuđeni za genocid, a odgovorni za više genocida na prostoru Bosne i Hercegovine. Govorimo o Crkvi Srbije, za koju je gospodin Čanak, jasno iznio stav da baštini etnofiletizam i spustio je na nivo sekte.  Takva Crkva je prije par mjeseci iz manastira Ostrog izbacila izbjeglicu iz Ukrajine. Zar to dovoljno ne dokazuje i njihova svetosavska ideologija – jedan narod, jedne religije u jednoj državi. Da li ste upoznati sa Rezolucijom Evropskog parlamenta koja ukazuje na ekstremističko ponašenje Crkve Srbije?

Na osnovu svega navedenog, te mnogih istorijskih činjenica koje uporno ponavljam (nijesam u mogućnosti da sve navedem ovđe), Crkva Srbije je odstupila od crkvenih kanona, a za neke je propisano anatemisanje. Nažalost, takva Crkva nema veze sa hrišćanskim/pravoslavnim propovijedanjem. U raskolu su i sa Vaseljenskom patrijaršijom, od onog trenutka kada su priznali autokefalnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu.

Da ne ostanem dužna ni za protest ispred RTCG-a (nema veze sa Bogougodnicama), na kojem sam branila žensko pravo na abortus, jer niti država, niti crkva nijesu vlasnici naših ženskih tijela. Nažalost, upoznata prethodno sa stavovima popa Gojka Perovića, sasvim očekivano je i izjavio da „ženino tijelo nije njeno“ – civilizacijski sunovrat 21. vijeka.

Stojim Vam na raspolaganju za sve nejasnoće i dodatna pojašnjenja, te neophodnu dokumentaciju kako biste došli do istine. Preporučujem da pročitajte i naučnu studiju, istaknutog srpskog pravnika i političara, Živojina Perića iz 1940. godine „Crna Gora u jugoslovenskoj federaciji“ pa ćete spoznati šta je, zapravo,  bila Podgorička skupština 1918. godine. Onda ćete razumjeti stav i druge targetirane grupe, navodnih nacionalista. Napominjem, istorija nije verzija priče “baka mi je rekla”, već uporište ima u prvorazrednim istorijskim dokumentima.

Istaknuti srpski istoričari, na koje se sa velikim zadovoljstvom uvijek pozivam, su poštovali svoju profesiju i ostavili nam kapitalna djela, za razliku od današnjih  kvaziistoričara poput  Rakovića, ili političara, kao što je Đukanović (SNS) koji je 31. 06 . 2022. napisao sljedeće: „ Sve mi se čini da će Srbija biti prinuđena da krene u denacifikaciju Balkana. Voleo bih da grešim.“

Apelujem da što prije ispravite krucijalnu grešku i prema ostalim nedužnim targetiranim ljudima, a da na spisak dodate one čija je ideologija denacifikacija Balkana, te da je Crna Gora i „mala Ukrajina“.

Srdačan pozdrav,

Tijana Lopičić