Za male kulture je veoma važno da država stimuliše kulturni razvoj. To je nešto što je ključni imperativ, razlog zašto je bitno da male države imaju zasebna ministarstva kulture, a za ovaj eksperiment spajanja četiri ministarstva u jedno možemo da kažemo da je neuspio, kazao je producent Janko Ljumović danas na tribini „Śednik četvrtkom“, koja je upriličena u Matici crnogorskoj.
Mnogi su, kaže, isticali na početku, kada je objavljeno da će četiri ministarstva biti spojena u jedno, da će to biti loše rješenje.
“Nijedna od četiri oblasti nije kvalitetno zastupljena, a vrijeme smo već izgubili. Kulturu imamo jer ona počiva na stvaraocima, a ne na institucijama. Pitanje je koliko su umjetnici i institucije samostalni da takve nepovoljne procese i okolnosti nadomjeste alternativnim izvorima”, kazao je Ljumović.
Formalno postojanje
Kako je kazao resor kulture u Ministarstvu formalno postoji, ali bez ikakvog sadržaja.
“To se naravno odrazilo u sektoru kulture, ali smo mi u međuvremenu imali neke važne i značajne događaje koji opet pokazuju koliko nijesmo zanimljivi nosiocima vlasti. Da li je to premijera filma Dušana Kasalice „Elegija lovora“ na Sarajevo film festivalu ili neki drugi sadržaj, prosto nije bilo prostora za to”, ispričao je Ljumović.
Veliku problematiku, kako je objasnio, čine i finansije, naročito činjenica da još uvijek nijesu poznati rezultati ponovljenog Konkursa za sufinansiranje projekata.
“Imali smo priču o problematičnom usvajanju budžeta, mjesece bez budžeta. Kompletan kontekst javnih finansija za kulturu, koji je zapravo bio takav da institucije kulture i cijeli kulturni sektor nijesu mogli ništa da planiraju. Imamo oborene konkurse za stvarlaštvo, potom konkurs koji se desio, ali još nema rezultata. Bliži se kraj godine, a akteri kulturne scene ne znaju na koje novce mogu da računaju da bi ostvarili svoje projekte, festivale, ciljeve”,rekao je Ljumović.
Crnogorski kulturni sistem, prema njegovim riječima, u različitim segmentima ima niz slabih karika.
“Ne određuje kulturna politika kvalitet i uspjeh. Ali, ako se vratimo na teme savremenosti i činjenici da je Crna Gora kandidat za članstvo u Evropsku uniju, ako svjedičimo tako nepovoljnu, brutalnu, bahatu manifestaciju javne politike u kontekstu kulture i obrazovanja, postavlja se pitanje karaktera društva koje dozvoljava da se tako važni segmenti društva terorišu”, kazao je Ljumović.
Loša komunikacija
Svakodnevno, kako je rekao Ljumović, svjedočimo odsustvu komunikacije.
“Mi svjedočimo političkom teroru nad kulturnim sistemom jer se sa njim ne komunicira, ne postoje nikakve naznake ni razvojnih projekata, strategija i usmjerenja”, istakao je Ljumović.
Pozorišna produkcija u Crnoj Gori je, prema njegovom mišljenju, dosta trpjela zbog uslova pandemije, a trpi posljednice nepostojeće kulturne politike.
“U mreži koja je crnogorsko pozorište činila prepoznatljivim u regionalnom kontekstu krož različite elemente, svjedoci smo okolnosti koje joj ne idu u prilog. Pandemija je prilično usporila razvoj nekih projekata, tako da teško možemo komentarisati prethodnu sezonu i najavu naredne, jer je pozorište živa umjetnost. Nadam se da su neke druge stvari mogle da se razvijaju – pisanje dramskih tekstova, prevođenje crnogorske drame na druge jezike. Bilo je, dakle, mogućnosti da se i u tako nepovoljnim uslovima rade neke stvari”, rekao je Ljumović.
Tokom tribine, Ljumović i Pavićević razgovarali su i o trenutnom političkom, društvenom i socijalnom trenutku.
Univerzitet mora da bude nezavisan
Kao vanredni profesor na Univerzitetu Crne Gore, Ljumović je prokomentarisao i izbor novog rektora, koji je bio jednoglasan.
“Ja ne problematizujem tu vrstu stava zato što je i prethodni rektor izabran na isti način. To je fenomenološko pitanje i govori o drugim stvarima, da mi zapravo imamo kontekst Univerziteta koji je povezan sa Vladom. Postavlja se pitanje na koji način mi možemo mijenjati ustrojstvo normativno, zakonski i organizaciono, da bi Univerzitet bio autonoman a ne zavistan od bilo koje politike. Tokom 20 godina rada svjedočio sam različitim procesima, a jedan pokušaj da se uvede participativnost akademske zajednice na jedan stručan način, da se suočimo sa svim nepovoljnim indikatorima u tom razvoju, bio je spriječen od strane tadašnje Vlade”, zaključio je Ljumović.