Ljubiša nakon incidenta u Budvi: Ovo nikada neće biti srpska provincija, istina je na našoj strani

Mještanka Budve Darinka Daja Ljubiša, koja je protestovala juče dok su sveštenici Mitropolije crnogorsko primorske u Budvi davali pomen stradalima u Prvom svjetskom ratu, kazala je da Budva i Crna Gora nikada neće biti sprska provincija. Ona je istakla da se juče nije desilo ništa što ne bi ponovila, kao i da ljudi “pod lažnom pločom” o Budvi ne znaju ništa.

Na tabli koja je iznad glavnih vrata u Stari grad postavljena 1931. piše: “Na uspomenu dolaska hrabre pobjedonosne Srpske vojske koja poslije junačnih pobjeda oslobodi Budvu, na Mitrovdan 8. novembra 1918. postavlja Opština Budva”.

“Mitrov dan…Moja slava. Suncem okupan grad. Dan kojeg u miru i istini treba provesti. Ali, avaj… Oni koji bi u istini morali živjeti i raditi, kozoderi sa obližnjih brda i bliže okoline, a koji danas predstavljaju ovaj grad, šumski drekavci i likovi u ” bijelom”, dovedoše mantije sa kandilima pravo ispod ploče, koja od 30-tih, zahvaljujući budvanskom lokalnom požmirepu, koja bi tada postavljena da se kralju dodvore”, napisala je ona na Facebook-u u pokušaju da objasni jučerašnji događaj.

Prema njenim riječima, niko Budvu nije oslobodio 1918. Niko je nije ni napadao, ali jeste bila okupirana.

“Ali su ti okupatori gradili. Nisu rušili. Iz Budve su tada išetali vojnici te vojske. Bez problema. Rat završen, otišli kućama… Nakon 15 dana, dovukli su se drugi vojnici, stanovništvo ih dočekalo priganicama i sličnim stvarima. Kao turiste što danas dočekuju. Ali, ovi su došli poslati od druge države i rekli da se mi više ništa ne pitamo. Kada su gradivo utvrdili, neko se pred dolazak fukarskog kralja, dośetio da tu ploču prilijepi. To je jedina istina. Imali smo mi i tada i sada, požmirepe”, objasnila je Ljubiša.

Potom se, kako dodaje, predsjedniku Opštine Budva Marku Batu Careviću obratila riječima: “Kako vas nije sramota da se klanjate lažima i falsifikatima istorije?”

“Nakon toga sam nastavila, ali se baš ne sjećam svega rečenog. Naravno, drekavci su krenuli da me sprječavaju u nastavku govora, kojeg su i pored maske, zahvaljujući jakom glasu, ipak svi dobro čuli. Na riječi koje sam čula sam bila spremna, jedino ne bijah spremna na ono “đed ti je bio ustaša”. Tu mi je pukao film na neki način. Jer, nakon postavljanja table, moj đed je bio u zatvoru. Razvlačili su ga po srbijanskih zatvora, sve do Drugog svjetskog rata. Ostao bez očiju i noktiju prije nego će 1941. poginuti”, dodala je Ljubiša.

Kako je kazala, ne plaši je prijetnja “Raša Vujovića koji joj se unio u masku i rekao da će je mrak pojesti”, niti, kako kaže, drekavca koji se zaletio prema njoj.

“Nisam se odmakla. Šta više, primakoh mu se još više. I niko mene nije ” izveo” niđe. Sama sam otišla, kad sam rekla što sam imala. Ništa spektakularno juče nisam učinila što ne bih opet. Ni jednog građanina Starog grada ne bijaše juče. Ti ljudi juče pod tom lažnom pločom, o Budvi ne znaju apsolutno ništa. Važno je njima bilo dovesti popove, vršiti ” demonizaciju” grada. Zato je žuč prelila čašu”, istakla je Ljubiša.

Sa njom u društvu su bile dvije žene i pet šest momaka u okolini.

“Znate, te žene su bile uz mene. Momci na nekih 30-ak metara. Zašto? Zato što su to nečija đeca. Zato što znam da meni ne smiju ništa, a njih bi drekavci napali. Zato što su bili tu za svaki slučaj, ako bi se ko usudio da me udari. Čuvala sam i njih i sebe. Ne plašim se. Čitav život vodim svoje borbe. To je moj način života. Zato, obraćam se vama, Crnogorcima, pokažite na svakom mjestu, na način dostojan čovjeka, da ovo nije i nikada neće biti ono što oni žele – srpska provincija. Čak i kada se radi o članovima vaše uže i šire famelje. Nema odstupanja. Ni pedalj. Jer, istina je na našoj strani!”, zaključila je Ljubiša.