piše: Vladimir Lajović
Ono što je na sajtu Vlade ugledalo svjetlo dana, što je Vlada Crne Gore utvrdila kao Prijedlog za Skupštinu, nije ono što smo slušali od vođa litija i opozicije i predstavlja blago iznenađenje.
U pitanju je truli kompromis, koji zadržava na snazi gotovo sve pravne institute prethodnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti,
– nema pojma “tradicionalnih crkva”, niti distinkcije među vjerskim zajednicama,
– nema “registracije” ali ima “upisa” Mitropolije i ostalih eparhija,
– nema ništa od “800 godina” i priznanja “istorijskog kontinuiteta” niti se priznaje Srpskoj pravoslavnoj crkvi status državne crkve,
– niti će se upisivati Cetinjski manastir, niti crkva Sv.Đorđa niti bilo koji vjerski objekat čije vlasništvo nije upisano u Katastar do sada (a barem ih je 40%), na Srpsku pravoslavnu crkvu.
Zapravo, samo sve se zamrzava, ostaje pravna praznina, da se sporovi rješavaju kao što je bilo do 29.12.2019.godine. Zakonom će se osjećati prevarenim i glasači nekadašnje vlasti, i glasači sadašnje vlasti. Vjerovatno je samo cilj da se smire strasti i da sve odloži za neko drugo vrijeme.
Jedini zaključak je da ostaje gorčina od svega ovoga, da su Crnogorci 30. avgusta propustili istorijsku šansu da riješe pravoslavno pitanje u Crnoj Gori, i da će morati čekati neke nove izbore, da povrate ono što je njihovo.
Do tada, imaćemo ovo “kukavičije jaje”, koje može da izrodi bilo šta što ovoj vladi u određenom trenutku bude odgovaralo, pa čak i da upiše Autokefalnu Pravoslavnu mitropoliju Crme Gore, imajući u vidu kakve su formulacije, za koje se ne može reći da su neustavne.
Zakon je antiustavan: 1. različito tretiranje vjerskih zajednica, SPC ima poseban status, 2. plaćanje zdravstvenog osiuranja kliricima iz Budžeta, 3. vjerske škole kao dio obrazovnog sistema i eventualno finansiranje iz Budžeta itd. Ustavom su vjerske zajednice i vjersko djelovanje odovjeni od Države, a sve navedeno je u suprotnosti sa tim. Pogledajte kako je to uredila Amerika.