Krvavi prijesto

Za aktuelno.me

Piše: Jakov Daković

“Ponedjeljak je usahlih suza dan”, kaže u jednoj pjesmi meni dragi Libero Markoni ( Slobodan Marković). Ovaj ponedjeljak je počeo mučno. U glavi mi još odzvanjaju detonacije. Sve je i dalje pomjereno, distorzirano. Mirno je, ali taj mir je pun napetosti. Scene artiljerijsko- popovskog  desanta obišle su svijet. Na način na koji u zgradu suda iz policijske marice uvode najokorelije kriminalce, uz duge cijevi i pancire, navrat nanos uveden je Jovan Mićović – nedostojni u tron cetinjskih mitropolita.

Vlada slavi ono što smatra nekakvom pobjedom ( nad sopstvenim građanima). U civilnom sektoru očekivano muk (a nije Stevo, taj je već prešao u vladinu ekipu kao i mnoge njegove kolege). Nema Tee Gorjanc da nam očita lekciju o policijskoj brutalnosti i kršenju građanskih prava. Kako to i obično biva, najzadovoljniji sobom su oni najgluplji – Abazović i Krivokapić. Čini mi se da su odnosu na njih čak i čelnici DF- a pokazali mrvicu stida i mučnine što je sve proteklo na onaj način.

Po uzoru na svjetske lidere premijer je s merakom posmatrao  desant na Cetinjski manastir  iz improvizovane  komandne sobe kao onomad kad je Obama gledao Mornaričke Foke u akciji hvatanja Osame bin Ladena. S tom razlikom što su specijalci ovaj put štitili talibane. Pa se za trenutak i sam osjetio moćno, povjerovao da je uistinu državnik a ne ničiji premijer. Uz kokice i uzbudljiv Tv program nekako je pokušavao da zaboravi na one bolne zvižduke ispred podgoričkog hrama. Podsjetimo, hram je po definiciji mjesto gdje se kristališe božanska energija, duh, ono sveto, das Heilige koje Rudolph Otto smatra suštinskim ali racionalno neobjašnjivim korijenom svake religije. Hram nije mjesto krkanluka, raznobojnih lasera i turbo folka. Ili možda jeste?

Filozofi njemačkog idealizma često su isticali slobodu duha. Za Hegela je čitav istorijski proces razvoj i samospoznaja duha. Po Šelingu, priroda je vidljivi duh a duh je nevidljiva priroda. I njihov veliki oponent u filozofiji, Šopenhauer kaže:  “Duh je po svojoj prirodi slobodnjak. Samo ono što on čini rado, sam od sebe, to uspijeva”. U hrišćanskoj teologiji Sveti Duh je treće, konsupstancijalno lice Svetog Trojstva. Berđajev smatra da je on važan ali  nedovoljno bogoslovski spoznat.

Po tumačenju Uspenskog Sveti Duh je “ono što je dobro u svemu. U svakom predmetu, u svakom čovjeku, u svakom događaju postoji nešto dobro i to ne u mističkom nego u najelementarnijem smislu riječi”. Razni tipovi ljudi mogu se prepoznati na osnovu svog odnosa prema duhu. Neki polaze od sebe pa u iskrenom patriotizmu i odbrani prava na svoj identitet vide “plaćenike bivšeg režima”. Njihova svijest stoji  toliko nisko da ne može pojmiti da neko može da čini nešto a da pritom nema nikakav sebični interes. U Novom Zavjetu s tim u vezi postoji bitan fragment:

“Kažem vam: i ko bude govorio protiv Sina Čovječijeg biće mu oprošteno ali ko huli na Duha Svetog neće mu biti oprošteno ni na ovom ni na onom svijetu”, (Luka, 12. 10.)

U nedjelju je nad Cetinjem lebdjelo mnogo toga – miris baruta, dima,  slutnja građanskog rata  i dosad neviđene količine suzavca.  Tamo gdje je Sveti Duh trebao da bude, u manastiru dok traje ceremonija ustoličenja crnogorskog mitropolita nije ga bilo, jer duh mrzi silu.

Nedjelja, peti septembar, 2021. pokazao je i ono drugo, bitnije – da se duh Crnogoraca ne može slomiti ni ugušiti šok bombama, terorom i propagandom. Tačno je, ranili ste nam duše i srce i tijelo, oskrnavili crnogorsku  Prijestonicu  ali naš duh slomili niste. Borba se nastavlja.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta