Crna Gora nema adekvatnu zakonodavnu niti institucionalnu politiku zaštite kulturne baštine. Njene institucije, u prethodnim godinama, nijesu bile u stanju da se suprotstave ozbiljnim devastacijama kulturnih dobara, niti da kazne počinioce ovog krivičnog djela, ocijenila je dr Tatjana Koprivica, istoričarka umjetnosti i članica Savjeta CDT.
Prema njenim riječima, država koja neće ili ne zna štititi svoju kulturnu baštinu će prije ili kasnije izgubiti svoju osobenost.
“To je i jedan od glavnih ciljeva devastatora imali oni ideološko-političke, religijske ili ekonomske motive. Nažalost, zaštita crnogorskog identiteta i kulture iz vatrenih govora političara vrlo rijetko se manifestovala u konkretnom zalaganju za očuvanje kulturnih i istorijskih spomenika”, istakla je Koprivica.
U prvom dijelu CDT-ovog istraživanja objavljuju sve, kako navode, relevantne informacije o devastacijama baštine u manastirskim kompleksima na Starčevu, Beškoj, Moračniku, Komu i lokalitetu Tophali u području Skadarskog jezera.
“Državni organi su, u prethodnom periodu, ovoj temi pristupali na način da evidentiraju pojave ali se nakon toga nije dešavalo ništa značajno. Oni su se, uglavnom, pokazali nesposobni da zaustave devastaciju u momentu dok se ona dešava. Sve se, najčešće, završavalo na zabranama i uskraćivanju dozvola na papiru. U stvarnosti, moćnim ekonomskim i političkim akterima se dozvoljava da nastave sa svojim planovima do momenta kad se ništa više ne može popraviti”, smatra Koprivica.
Mnogobrojni primjeri devastacije kulturnih dobara širom zemlje zabilježeni su, kako ocjenjuje, ne samo u stručnim elaboratima Ministarstva kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD), već i u reagovanjima i člancima stručnjaka/inja, novinara/ki, aktivista/kinja i odgovornih građanki i građana. Međutim, dodaje, za počinioce nije bilo sankcija.
“Izvještaji Sudskog i Tužilačkog savjeta pokazuju da je bilo vrlo malo prijava i postupaka, a od uvođenja krivičnopravne zaštite 2010. godine donijete su samo dvije pravosnažne osuđujuće presude za oštećenje ili uništenje kulturnog dobra”, kazala je ona.
Prema njenim riječima, radovi izvedeni na kulturnim dobrima, posebno oni od kraja devedesetih godina XX i prve decenije XXI vijeka, ugrozili su, naglašava, one osobine kulturnih dobara (svojstva, osobenost, autentičnost, jedinstvenost u okviru svoje vrste, umjetnički značaj, ambijentalni značaj, naučni značaj, pejzažni značaj) zbog kojih su proglašeni kulturnim dobrima Crne Gore.
“Potrebno je da državne institucije značajno revidiraju postojeću politiku zaštite kulturnih dobara. Ovo se odnosi ne samo na zakonodavne promjene, već i na samu organizaciju kompletnog sistema zaštite do podizanja svijesti o tome šta kulturna baština zapravo znači za jedno društvo i kako je prosvijećena društva čuvaju i štite”, ističe Koprivica.
U pokušaju da zaustavi uništavanje našeg kulturnog blaga Centar za demokratsku tranziciju (CDT) pokreće serijal “Devastacija kulturne baštine u Crnoj Gori” čiji prvi dio, koji se odnosi na Skadarsko jezero, potpisuje članica Savjeta CDT-a, dr istorije umjetnosti Tatjana Koprivica.
“Naše istraživanje je bazirano na zvaničnim podacima koje smo dobili od državnih institucija, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, uvidom u relevantne zvanične baze podataka ili direktnim pristupom na terenu. U njemu, zbog preglednosti i čitljivosti objavljujemo samo manji dio materijala do koga smo došli u procesu istraživanja, ali smo spremni da ostatak stavimo na raspolaganje zainteresovanoj javnosti”, naveli su iz CDT-a.
Publikacija je, kako dodaju, pripremljena u okviru projekta “Akcija” koji ima za cilj uključivanje pojedinki i pojedinaca, udruženja i NVO-a sa visokim stručnim referencama u dijalog o svim važnim problemima koji opterećuju naše društvo.
“Na ovaj način stvaramo svojevrsnu bazu znanja o različitim segmentima funkcionisanja države, koju ćemo ponuditi državnim organima kao podršku za stvaranje boljeg i pravednijeg društva”, zaključuju u saopštenju.