“Sa stanovišta strategijskog razvoja države, u ovom trenutku nema značajnijeg pitanja od razvoja i valorizacije aerodroma, koji su već postali usko grlo turističke privrede, njenog razvoja, i realno je očekivati da budu usko grlo ukupnog razvoja crnogorske ekonomije. Pogotovo u kontekstu našeg pristupanja Evropskoj uniji. Dakle, to je osnovna premisa od koje se mora poći kod traženja najboljeg modela valorizacije, uzimajući u obzir i naša ograničenja zbog nedostatka sopstvene akumulacije. U takvoj situaciji koncesija je prihvatljiv i poželjan model, pod uslovom da država i Aerodromi kao preduzeće kroz koncesioni ugovor zaštite svoje interese“, kaže u intervjuu Vikend novinama redovni profesor Ekonomskog fakulteta i predsjednik Saveza ekonomista Crne Gore dr Božo Mihailović.
VN: Javna rasprava o koncesionom aktu završava se u ponedjeljak. U medijima je bilo dosta komentara, analiza, predloga modela budućeg razvoja crnogorskih aerodroma…
MIHAILOVIĆ: Meni je drago da su se građani uključili u ovu raspravu. Zapazio sam da postoji veliko interesovanje, a i ja sam dobio mnogo pitanja o toj problematici. Meni bi, kao ekonomisti, bilo najdraže kada bismo imali sredstava da sami sve rješavamo, da se aerodromima obezbijedi razvoj koji će omogućiti da prate trendove koji se očekuju u oblasti avio saobraćaja u Evropi i svijetu. Ali, prema informacijama koje imam, to nije moguće. Aerodromi su državna svojina, država je, inače, prilično zadužena i svako dalje zaduživanje bi predstavljalo nove probleme. To je bespotrebno ako imamo alternativna rješenja.
VN: Da li ste bili u prilici da vidite analizu koja je napravljena kao i nacrt koncesionog akta?
MIHAILOVIĆ: Od dokumenata, bio mi je dostupan dokument Ministarstva saobraćaja i pomorstva, Aerodromi Crne Gore – koncesioni akt. Taj dokument je prilično cjelovit, obuhvata neke ključne elemente. Iz tog dokumenta ključno je da se predviđaju visoke stope rasta. Za aerodrom u Podgorici, recimo, predviđeno je 4,9 odsto, a za Tivat 3,7 odsto. To su visoke stope. Predviđeno je takođe, povećanje broja putnika – u Podgorici sa 1,16 na 3,63 miliona, a u Tivtu sa 1,25 na 2,91 milion putnika. U pitanju su doduše prognoze, ali u svakom slučaju očekuju se izuzetno visoke stope privrednog rasta, posebno u ovoj oblasti, i mi kao država moramo tome posvetiti dužnu pažnju
VN: Šta mislite o koncesionom aktu koji je predmet javne rasprave?
MIHAILOVIĆ: Neka mišljenja koja sam konsultovao, pripremajući se za intervju, polaze od toga da treba uključiti više konsultanata, da ne bude isti konsultant za pravna, ekonomska i tehnička pitanja. Dakle, treba vidjeti da li nam trebaju dopunski konsultanti. Takođe, ne bih rekao da treba da trčimo da sve završimo za dva mjeseca, ali ni da čekamo godinu. Jer strategijski, sa stanovišta razvoja Crne Gore, nemamo mnogo važnijih poslova od ovog sada.
VN: O čemu treba voditi računa u budućim fazama razvoja aerodroma kroz koncesije?
MIHAILOVIĆ: Tri su varijable ovdje za mene važne. Prva – da se obezbijedi razvoj aerodroma u dugom roku, kao osnov za razvoj crnogorske ekonomije i praćenja savremenih ekonomskih trendova. Druga varijabla, jeste da se država zaštiti od svih mogućih zloupotreba. Jer, mi smo mala država, mala ekonomija i taj budući koncesionar može da nađe ekonomski interes i da ne razvija dovoljno naše aerodrome, već da putnike usmjerava na susjedne. Od toga se moramo zaštititi. I treća varijabla, koja se mora uzeti u obzir, jeste zaštita zaposlenih koji rade na našim aerodromima. To je taj magični trougao od kojeg se mora poći i kroz te tri varijable se mora graditi buduća matrica razvoja aerodroma kroz koncesije.
VN: Očigledno je da će biti otpora izdavanju aerodroma u zakup…
MIHAILOVIĆ: Vrlo je interesantno da su otpori stigli, a da mi nijesmo napravili ni prvi korak. Mi jesmo dobili početnu studiju, analizu, ali nama predstoji mnogo koraka, gdje moramo svaki put da zastanemo, da se okrenemo iza sebe, da vidimo jesmo li dobro napravili i vidimo šta treba da uradimo u narednoj fazi, da ne pogriješimo. Što se tiče otpora, to nije nikakva novina. Podsjetiću crnogorsku javnost na otpore u vezi auto-puta, pa vjetroelektrana, a tek oko tunela Sozina… Taj fenomen „ne talasaj“ i fenomen otpora krupnim zahvatima, i u ovom slučaju dolazi do izražaja.
VN: Kažete da je tenderski postupak od izuzetne važnosti…
MIHAILOVIĆ: Tako je. Posebno je važno da tenderski akt bude veoma dobro postavljen, jer, iz nekog mog iskustva, u takvim dokumentima zna da bude puno „začkoljica“ zbog kojih kasnije možemo da imamo problema. Moram upozoriti na neka iskustva koja nam se ne bi smjela desiti, kao što je bilo u slučaju aerodroma u Zagrebu, gdje su aneksima ugovora morali da mijenjaju neke stvari. Moramo takve nekakve opasnosti svesti na najmanju moguću mjeru ili eliminisati.
VN: Šta država dalje mora da uradi?
MIHAILOVIĆ: Država mora obezbijediti, jer je to u njenim rukama, da se ne dese neke negativne posljedice, poput preusmjeravanja na druge aerodrome. Država tog budućeg koncesionara mora pratiti kroz ugovor, mora imati takav mehanizam… Jer, radi se o dugoročnom zakupu. Može li se dogoditi da taj koncesionar pođe u stečaj – naravno da može. Šta se onda dešava? Dakle, država mora imati mehanizam da u svakom momentu reaguje i spriječi problem zbog kojeg bi, blago rečeno, nastao ekonomski haos. Jer, aerodromi su žila kucavica naše ekonomije, izuzetno rijedak ekonomski i privredni faktor Crne Gore i zbog toga se moraju iskoristiti sva znanja i iskustva i domaća i strana, da predvidimo sve varijante i zaštitimo se, kako sjutra ne bi imali problema.
VN: Vjerujete li da će u slučaju valorizacije aerodroma odlučujuća biti riječ struke i interesi države ili će se više voditi računa o interesima vladajuće koalicije?
MIHAILOVIĆ: Riječ struke mora biti odlučujuća. Jer struka mora da bude u službi državnih interesa. A državni interesi su vrhunski interesi, i oni su iznad bilo koje partije, bilo koje koalicije, bilo koje Vlade pa i ove, iznad bilo kojeg pojedinca… Jer, ovdje nije u pitanju nešto što možete da popravite za godinu dana. Ovdje je rok od 25 ili 30 godina. Zato svu pamet koju imamo, koju možemo da angažujemo, treba da iskoristimo.
VN: Dovodi se u pitanje i kredibilitet konsultanta kojeg je Internacionalna finansijska korporacija (IFC ), inače specijalizovano odjeljenje Svjetske banke, angažovala…
MIHAILOVIĆ: Konsultant kojeg je angažovala IFC je sigurno referentan i to se ne može dovesti u pitanje, ali bi možda dobro bilo da se za pojedina područja angažuju i još neke konsultantske kuće.
Pojedine zemlje EU zaduženije od Crne Gore
VN: Javni dug se često komentariše u javnosti. Ima li razloga za zabrinutost?
MIHAILOVIĆ: Slično pitanje imao sam ovih dana od raznih medija. Pitaju me da li je nivo javnog duga alarmantan, da li je znak za uzbunu, bankrotstvo… Rekao sam jasno – ne. Javni dug jeste visok, posebno nas opterećuju euro obveznice sa visokim kamatnim stopama u iznosu od milijardu eura, ali nije znak za uzbunu ili prijetnja bankrotstvom. Moramo da znamo da pojedine zemlje eurozone u prosjeku imaju veći nivo zaduženosti u odnosu na Crnu Goru. Italija, prema podacima koje sam nedavno gledao, ima javni dug 110 posto bruto društvenog proizvoda. SAD imaju takođe visoku stopu zaduženosti. Dakle, u priči o javnom dugu, ključno je pitanje zašto se zadužujete, koji je cilj. Bilo bi dobro da se postojeći dug ne povećava, da se restrukturira. Politika koja se sada vodi u Ministarstvu finansija i Vladi sa stanovišta zaduživanja na domaćem tržištu je veoma ispravna jer se mogu postići niže kamatne stope i to bi bilo dobro iskoristiti za restrukturiranje državnih dugova.
Alternativni model ima dosta ograničenja
VN: Menadžment Aerodroma, Socijaldemokrate čiji kadrovi upravljaju kompanijom, nude drugačiji model valorizacije. U javnosti je lansiran model podizanjem kredita, korišćenjem bespovratnih sredstava iz EU fondova…
MIHAILOVIĆ: Nemam ništa protiv da se napravi alternativni model, ali da glavni kriterijum bude razvoj aerodroma u funkciji privrednog razvoja Crne Gore. Ali, kod modela o kojima ovih dana čitam u medijima pominju se bespovratna sredstva EU fondova, potom podizanje kredita…Tu već ima dosta ograničenja i pitanja. Prvo – ko treba da podigne kredit, pod kojim uslovima, ko treba da garantuje? Država već ima dosta garancija. Ko garantuje da ćemo dobiti sredstva EU, mi još nijesmo članica? Dakle, ukazujem na neke stvari koje mogu biti problematične, ali nemam ništa protiv da vidimo i alternativno rješenje. Međutim, prema saznanjima koje sada imam, nisam ubijeđen da model koji se tiče zaduživanja i kreditiranja može dati dobre rezultate u pogledu budućeg razvoja aerodroma u odnosu na koncesiju. Doduše, i koncesija ima svojih izazova, ali tu je država ključna. Zato i kažem da u ekonomiji nema lakih puteva.
Pokazatelji rasta mi daju razloga za optimizam
VN: Jeste li i dalje optimista u pogledu rasta crnogorske ekonomije i u drugom kvartalu ove godine?
MIHAILOVIĆ: Prema najnovijim podacima od januara do jula 2018. i dalje sam optimista. Taj optimizam baziram na pokazateljima koji dolaze iz turizma, na rastu industrijske proizvodnje u šest mjeseci čiji je indeks rasta 27 odsto, trgovine 2,9 odsto, građevinarstva čak 27,8… Sve to što se pozitivno dešava u ekonomiji logično se pozitivno odražava na prihode budžeta. Najnoviji podaci pokazuju da prihodi u periodu januar – jul iznose 924 miliona, što je u odnosu na isti period prethodne godine više čak za 96,4 miliona. Doduše, i rashodi budžeta su 922 miliona, međutim važno je istaći da je značajna stavka u rashodima kapitalni budžet. Važno je takođe istaći da je deficit budžeta manji za 35 posto u odnosu na prošlu godinu, a da je u julu zabilježen suficit budžeta. Dakle, sve to govori u prilog Vladinoj politici koju pozdravljam i za koju sam se zalagao i ranije. Poruka i preporuka Vladi jeste da i dalje smanjuje potrošnju kako bi se uravnotežila prihodna i rashodna strana budžeta bez deficita u budućem periodu.
izvor: Dnevne novine