Oči kao glas, jasne, tople, iskrene… Čvrst stisak ruke, snažan karakter, tvrd čovjek kao zemljajak, iz onoga štoje govorio bilo je jasno da su njegovi izvještaji koncentrat znanja o Crnoj Gori i više od toga. Sve to uz mnogo duhovitih anegdota. Kupio me je Velizar napisao je u oproštajnom govoru novinar BBC Đorđe Vlajić, upriličenom za komemoraciju povodom smrti novinara Velizara Brajovića.
Zbog nemogućnosti da prisustvuje komemoraciji, koju su organizovali Društvo crnogorskih novinara i Brajovićevi prijatelji u KIC-u “Budo Tomović u Podgorici, Vlajićev oproštajni govor pročitao je Dragan Mitov Đurović.
SOKOLIĆ
Vlajića i Brajovića vezala je profesija, ali nijesu bili samo kolege već i veliki prijatelji.
– Bio je čovjek koji je činjenice ređao jasnim, čistim jezikom iz koga se čita znanje i poneka metafora da udahne malo svježine oporoj slici stvarnosti. Zvao sam ga Sokoliću, a on mene Đetiću. Često smo razgovarali i provjeravali sebe i to kako vidimo šta nam se događa napisao je Vlajić.
Veljo je, podsjetio je, bio čovjek koji se šalio samo na svoj račun.
-Ne sjećam se da je o nekome ružno ili uvredljivo govorio. Najteže što se moglo dobiti kao njegov sud je ćutanje o nekom. Prema sebi je bio najstroži istakao je Vlajić.
Prisjetio se Vlajić 1996. godine, i redakcijskog sastanka u redakciji BBC u Londonu, na kojem je, kako je naglasio, Veljo bio zvijezda zbog izvještaja koji je bio primjer vrhunski urađenog novinarskog posla.
-Briljantna analiza prilika uoči parlamentarnih izbora i sve to u minut i po, to jeste tri četvrtine šlajfne. Na čestitke on je skromno odgovorio: “Ma omaklo mi se napisao je Vlajić.
Novinar i publicista Danilo Burzan, kako je rekao, pamtiće ga kao vrhunskog profesionalca, novinara za kojeg su činjenice bile neprikosnovne, a poštovanje tuđe ličnosti i pridržavanje čojskog kodeksa urođeno opredjeljenje. Obraćajući se njegovoj porodici kazao je da imaju puno razloga da budu ponosni na Veljov život i djelo.
-Riječ je o čovjeku koji je svjim životom i radom zavrijedio i trajno pamćenje i sjećanje. Smatrao je da novinarstvo treba i mora da bude časna profesija koja pomaže ljudima, a ne da ih raspamećuje i zaluđuje naveo je Burzan.
ČAST
Podsjetio je na dnevne novine Publika, na čijem je čelu bio Brajović, okupivši odabrane saradnike, ali tim novinama je, kako je istakao, zbog materijalnih i političkih razloga život bio ograničen.
– Ono što je najvrjednije je da je osposobio desetine mladih novinara koji su danas među crnogorskim novinarskim urednicima. Neću zaboraviti kakav je doprinos profesiji dao kao predsjednik Udurženja profesionalnih novinara i kao jedan od osnivača. Hvala mu za sve što je činio, a činio je mnogo i za porodicu i za društvo i za Crnu Goru kazao je Burzan. Književnik, novinar i publicista Dragan Mitov Đurović naglasio je da je Brajović osnovno novinarsko pravilo naučio u porodici, u kući Marka Mirkova, uglednog bjelopavlićkog i martinićkog domaćina.
– Po tom pravilu “I u gori istinu zbori, Velizar je potrošio svoj novinarski i životni vijek rekao je Đurović.
STABLO
Brajovića je nazvao “čovjekom ožiljaka i rana, hrabrim čovjekom koji je okusio sve što je napisao.
-Rekao je “ne onima koji su krenuli na Crnu Goru, a “da pravoj Crnoj Gori u kojoj smo mi danas. Zato smo dužni da čuvamo sjećanje na našeg Velizara. Nj egova novinarska i ljudska vrata bila su uvijek otvorena čak i posljednjih godina kada se vratio svom zavičaju i ognjištvu, svom vinogradu istakao je Đurović.
Prema riječima novinara Slavka Raspopovića, Brajović je bio čovjek riječi i čovjek od riječi.
– Rijetko koji crnogorski novinar pisao je za tako široku lepezu najboljih medija poput Velja naveo je Raspopović.
Kako je rekao, njegov odnos prema riječi i izvoru, podrazumijevao je odanost i poštovanje čime je štitio sagovornika i sebe, ali i dostojanstvo profesije.
-Pravio je i čuvao isto tako i svoja raskošna vina omamljujućeg ukusa. I u novinarstvu i u vinogradarstvu ostavio je neizbrisiv trag, a to je mogao samo čovjek okrenut budućnosti zaključio je Raspopović.