Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

KOLUMNA – Nešto kao fleš: Željko Vukmirović: Paviljon broj šest (RMX 2018.)

Kraj kampanje za lokalne izbore nekada se smatrao konačnim završetkom jednog velikog, totalno iscrpljujućeg posla. Padali su s nogu i političari i aktivisti. Bilo nekad. Sada to više liči na priču za laku noć.

Opoziciona nemoć je prešla na viši nivo. I utisak je da se sada samo pažljivo osluškuje što će reći Milo Đukanović.  A onda se i valja odrediti prema tome.

Doduše, to ne važi za Demokratski front. Oni su, definitivno, totalno besmislena družina, pri čemu je svako suvislo objašnjenje njihovih nastupa apsolutno traćenje vremena. Naročito kada Slaven Radunović, ničim izazvan, ponovo objašnjava kako su svi ti stanovi sa kojima raspolaže tek dio nasljedstva, sve od jedne livade blizu Vezirovog mosta. Pa, dobro, kad ti veliš, samo makni nam se više sa tom livadom. I drugi su u Crnoj Gori profitirali od livada. Doduše, preko grbače onog, već pomenutog Mila Đukanovića i svih para koje su pristigle u Crnu Goru nakon obnavljanja nezavisnosti. A onda, Slaven u kampanji još zakucava izmještanjem spomenika Mirku Petroviću. Kao prioritetom svih prioriteta. Uz napomenu da je onaj gliser koji mu se pripisuje, u stvari, na ženino ime. Njegov adut u kampanji je besplatna legalizacija nelegalnih objekata. O tome, zašto nije besplatno protestvovao na ovim istim gradskim ulicama na kojima bi sada da gradonačelnikuje, nije progovorio ni riječi.

Sasvim je drugačije sa Bečićem i Danilovićem. Oni su, već nekako, uspjeli da prevaziđu početno ustručavanje, pa sada tu i tamo, doduše prilično smotano i na sto jada uzvikuju “za Crnu Goru”. Svejedno, ukapirali su. Tome se nespretno pridružuje i minorni Demos, u dilu sa sličnim SDP-om. Tek, ispade da je ta “perestrojka” uputstvo za upotrebu. Prvo za Crnu Goru, kao elementarna lekcija. Pa, poslije možda i dobiju bolju ocjenu, ako im već toliko treba za uspjeh.

No, najveća zanimljivost ove kampanje za lokalne izbore je, svakako, jedno saopštenje SNP-a. Ova partija, poprilično oštećena višegodišnjim prenemaganjem i “drama queen” varijantama Srđana Milića, suočila se sa gubitkom članstva, podjelama i priličnim problemima. Čak, bez obzira na pomirljive i odmjerene nastupe novog predsjednika stranke Vladimira Jokovića i njegove pokušaje očuvanja svega toga što je ostalo od nekad uticajne partije. Tek, ovog puta, samo jedno saopštenje ih je vratilo u igru. I to ono, upućeno baš Bečićevim Demokratama, pod naslovom “Draga djeco, kao neke pubertetlije ste izgubili kompas”. Sa napomenom da ne zaborave odakle su ponikli. Uz nešto laganog upozorenja. I sa sve slikom Jokovića, ovog puta vjerovatno ne kao nekog ko je viđen kao predsjednik SNP-a, već kao bivšeg reprezentativca Crne Gore i Jugoslavije u karateu. Znate već, crni pojas, četvrti dan (ovo se uopšte ne zafrkavam, stvarno je tako – nap.a). U svakom slučaju, utihnuše Demokrate. Đa’o izio tu demokratiju, kad ti pukne maj geri…Makse tamo.

Mada, naročiti hit ove kampanje je, upravo, jedan Bečićev nastup. I nekakvo trabunjanje o majkama koje opise potražuje u riječima histerija ili rastrojstvo. Na društvenim mrežama je zaslužilo i remikse. Doduše, to stanje je već opisano kod Čehova. Još prije 126 godina. U priči Paviljon broj šest. O životu duševnih bolesnika. Naravno, to je samo literatura. I fikcija.

Ono što je stvarno je opis o tome kako opozicija nikad nije jadnije izgledala, od onog već pomenutog Mila Đukanovića. I da, bar povodom ove kampanje, ništa nije stvarnije od tog.

Plus, perestrojka.

piše: Željko Vukmirović

autor teksta je urednik u dnevnom listu Dnevne novine

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve