Koliko je ugrožena Crna Gora?

Piše: Miodrag Živković

Morala se desiti brutalna i svirepa agresija Rusije na Ukrajinu, da bi najvažniji centri moći u svijetu shvatili uzročnu vezu ovakve ekspanzionističke i hegemonističke politike sa dešavanjima na Balkanu.

Iako je destabilizacija Zapadnog Balkana bila lako uočljiva u posljednjih 5-6 godina, međunarodna zajednica je zatvarala oči pred tom, više nego očiglednom činjenicom, jer je na udaru velike i opasne Rusije i njenih saveznika (Srbije) bila jedna mala balkanska zemlja – Crna Gora.

Činjenica da je Crna Gora postala članica NATO alijanse nije pomogla da se povede više računa o njenoj ugroženosti.

Ni pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine, koji je, moramo priznati loše odrađen od strane naših državnih organa (tužilaštva, bezbjedonosnih službi, sudstva i same vlade), nije bio dovoljan signal da je Crna Gora na otvorenom udaru rusko – srpskog hegemonističkog projekta.

Trampova politika slabljenja Evrope i otvaranja prostora većem ruskom uticaju bila je posebno pogubna. Ništa manje nije bila pogubna ni politika čuvene Njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je usljed pogrešno stvorene zavisnosti Njemačke od Ruskog gasa i nafte, blagonaklono gledala na Rusiju i njenog saveznika na Balkanu, Srbiju.

Sve ovo je bilo mnogo važnije od interesa očuvanja male Crne Gore i njene, nedavno obnovljene državnosti. “Ruku na srce” tome je doprinijela i činjenica da je Crna Gora po mišljenju međunarodnih centara moći imala i predugo, istu, nepromjenjivu vlast, opravdano prokazanu kao antidemokratsku.

Tako je mala Crna Gora prepuštena na posljednjim izborima, otvorenom rusko – srpskom hegemonističkom projektu koji je trebao da otvori Rusiji izlaz na tako željeno toplo more, kojim bi upravljala njena saveznica Srbija.

Bilo je zaprepašćujuće u kojoj su mjeri, najznačajniji centri svjetske moći, podržali dolazak na vlast, neskrivenih rusko-srpskih, klerikalno-šovinističkih snaga, pod velom demokratizacije i oslobađanja Crne Gore.

Ni godina i po razaranja građanskog karaktera Crne Gore i uvođenja šovinizma i fašizma “na mala vrata” nijesu bili dovoljni da međunarodna zajednica uoči svoju veliku grešku.

Nedavna ocjena američkog izaslanika za Balkan Gabrijela Eskobara da je najveći problem Zapadnog Balkana korupcija, a ne rusko-srpski hegemonizam i klero-šovinizam, koji ga održavaju nestabilnim, je bila najubjedljiviji dokaz istrajavanja međunardne zajednice na pogrešnoj politici prema ovom dijelu Evrope.

Zvijerska Ruska invazija na Ukrajinu i neskriveno svrstavanje Srbije uz Rusiju, najzad su otvorili oči i onim međunarodnim centrima moći, koji su ih svjesno držali zatvorenim, da refleksije ovog užasnog rata mogu imati i svoj izraz na zapadnom Balkanu.

Naravno da je u fokusu pažnje stavljena Bosna kao nefunkcionalna država sa Republikom Srpskom kao rusko-srpskom saveznicom u njenom sastavnom dijelu.

Prepoznata je i ugroženost Crne Gore, destabilizovane novom vlašću, na koju se do nedavno, nažalost blagonaklono gledalo.

Sve ovo pišem da bih ukazao na mnogo veću i ozbiljniju ugroženost Crne Gore u ovom trenutku od bilo koje zemlje na Zapadnom Balkanu, pa i Bosne i Hercegovine.

Za razliku od Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori je trenutno bezvlašće koje upravo održavaju rusko-srpske političke i crkvene snage, spremne i organizovane da prodube postojeću krizu i učine je nepodnošljivom, do neslućenih granica.

U Crnoj Gori je bezbjedonosni i vojno-odbrambeni sistem u rukama neskrivenih podržavalaca rusko-srpske hegemonističke politike, a njihove agenture skrivene iza političkih i crkvenih krugova moći su raspoređene u gotovo svim opštinama širom Crne Gore.

Sprječavanje konstituisanja nove vlade (kroz nezakazivanje parlamenta) je samo okidač za pokušaj nasilne blokade Crne Gore, održavanja nestabilnosti, bezvlašća ili možda nečega još mnogo goreg.

Posljednji je trenutak da međunarodna zajednica, najzad shvati svu ozbiljnost i kompleksnost situacije u kojoj se nalazi Crna Gora i pruži joj neophodnu pomoć da prevaziđe novonastalu i veoma opasnu situaciju.

Uvjeren sam da će ovoga puta i Crna Gora biti stavljena pod ozbiljnu zaštitu, jer su interesi te zaštite mnogo značajniji i od same Crne Gore.