Klekni Gojko, uspravi se

Piše, Vukašin Perović ( preuzeto s Fejsbuka)

Čudna je Crna Gora, njena istorija, običaji, narod… Ova dešavanja zadnjih decenija, niko sa strane ne može razumjeti. Da u državi ima dio naroda kojem je tuđa država milija no svoja. Da neki neće da budu ono što su, no bi da su neki drugi. Da su im miliji ljudi koji žive daleko i koje ne poznaju, od braće, kumova i komšija.

Da su spremni, za tuđe interese uništiti ono svoje. Da im je milije biti tuđi sluga, nego na svome gospodar. Da iako znaju da će ih, kao i mnoge prije njih, iskoristiti, potrošiti i bačiti i dalje služe svetosavlju.

Takvog Amfilohija su već svi zaboravili. Sada je na red došao Tata Gojko, njegova desna ruka. Sa mjesta rektora i drugog crnogorskog svetosavca, prebačen je pod Goricu na mjesto prodavca. Raščinjen, skrajnut, potrošen, ponižen… Morao ga je maći Joanikije, da pokaže da služi Vučiću bez pogovora.

Sada je Gojko na raskrsnici. Onaj lakši, ravni i sigurniji put ga vodi da bude Otac Gojko crkve Srbije. Da sagnute glave prodaje svijeće ispod crkve Sv. Đorđa u Podgorici, pravdajući sve to Božijom voljom. Da ostane upisan kao mnogi koji su za srpski interes, pljunuli na svoju Crnu Goru.

Drugi težak, krševit i nesiguran put ga vodi da bude Gojko Perović iz Cuca. Da klekne pred svoju majku Crnu Goru i da se pokaje. Da joj se vrati. Da je zamoli za oprost. Da se izvini narodu Crne Gore. Narod mu neće oprostiti, ali zato njegova majka sigurno oće.

Majka uvijek prašta. Prihvatit će ga i zagrliti. U majčinom zagrljaju, on i Crna Gora postaće jedno. Tek tada, ako se odluči za ovaj bolni korak, pred svojim precima, na svome Cetinju, u svojoj Crnoj Gori, tu na koljenima, Gojko Perović Cuca će se prvi put u životu uspraviti.