Piše: Adnan Čirgić
Premda se i u pretprošlome javljanju, nakon što su mu se izlizali svi “argumenti” protiv crnogorske standardnojezičke norme, Jakov Daković retorički zapitao: “I ne znam šta bih više dodao”, naš je Filozof ipak odlučio nešto dodati. I pošto je pokazao da o jeziku ne zna ništa, pokušao je naš “ad rem” stručnjak nadrobiti nešto o artiljeriji, pješadiji, avijaciji, topništvu, štitovima i štitonošama, a jedino što je uspio jeste što je još jednom potvrdio da se u jezik razumije taman kao i u vojne strategije. No u tim trabunjanjima o nepoznatome Jakov u Crnoj Gori nije usamljen.
Zamjerajući onima s kojima polemiše na tobožnjemu pristupu “ad hominem”, naš Stručnjak demonstrirajući svoj “ad rem” pristup pokušava izbrljati svoje oponente, pa tako Bobana Batrićevića naziva mojim štitonošom. Budući da me smrtno ranio u prethodnoj polemici, mašta Jakov, Boban Batrićević uskače kao štitonoša da me odbrani od Jakovljeva tup(av)og filozofsko-filološkoga pera kako ne bih bio dokusuren, kako mi se mrtva glava ne bi sunčala na kolcu velikosrpske lingvistike. Ne zna Kantov drug da mu je Batrićević odgovor sročio u dokolici, na putu za SAD. E sad, kad sazna, da je Batrićević u SAD-u, eto mu prilike da raspali maštu kako je pred strahom od njega pobjegao čak i na drugi kontinent.
I pošto viši i bolji odoše višima i boljima, zapade mene ovako smrtno ranjena da izađem Jakovu na biljegu. A biljege takvih lingvističkih znalaca prihvatio bih se vazda, sve i da nosim “desnu u lijevoj ruci” ili da je na meni više rana no na Pavlu Orloviću jer što su ranjene ruke i noge pri ranama na glavi koje se evo sto pedeset godina zaliječiti ne mogu na onima što stenju kao žrtve velikosrpske jezičke propagande.
Jakov u potonjem ad rem obraćanju veli: “Čirgić i Batrićević (…) su pokušali da me namame u lingvistički t(rap) jer je to teren gdje se osjećaju najsigurnije.” Jakov bi dakle da se u polemicu o jeziku ne držimo lingvističkoga terena. Može i to, Jakove, na In4S-u ili Vijestima, a sve su prilike i na RTCG.
No dok se Jakov ne pripovrne na lingvistički teren s kojega je ova polemika započela, ostavićemo ga bez odgovora pa neka mašta kako je usmrtio najveće neprijatelje Crne Gore, kako nas nazva.
Ovom laprdalu od Jakova Dakovića, zaista ne treba ukazivati čast i polemisat sa njim o bilo čemu. Taj tip je jedno obično, nezvaveno puvalo. Umberto eko je raka nešto za takve tipove, ali je predugačko da se citira ovđe!