Za aktuelno.me
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Mjesec maj je mjesec pobjede nad fašizmom, mjesec državnosti, Crne Gore i pobjede nad pandemijom Covida-19.
Borba Crnogoraca uvijek su nosile velike žrtve, pokazujući hrabrost i patriotizam kako se voli svoja država u toj borbi nismo nikada bili sami sa nama su bili i pripadnici manjiskih naroda. A rat kao i svaki rat nosio je svoje teške, ali i hrabre odluke. Biti kvisling ili biti na čelu pokreta (partizanskog) otpora u borbi za pravednije društvo u očuvanju svih ideala savremenog čovjeka, ali neotuđivog prava prije svega na svoju slobodu, svoj život i svoju državu.
Poražene snage fašista, kvislinga, četničkih hordi, bježale su pred sigurnim porazom u naručje emigracije i emigrantskih grupa koje su, svaka iz svog ugla, čekale ,,trenutak slobode” da svoj naglašeni šovinizam opet sprovedu u ,,sveta djela novomučenika”.
U nekoj od prošlih noći povampirene crne (četničke) trojke ohrabrene ,,svetom vodicom” i ,,bijelim tamjanom novog doba” izvukli su iz svojih prikrivenih skloništa davno ostavljene zarđale, krvave ,,kame” uz blagoslov novoomučenika litija teatra i apsurda na Ravnom lazu u Piperima nasrnuli na imena i sjene časnih heroja NOP-a i onih boraca koji su hrabro digli ustanak protiv okupatora.
A na tom spomeniku ispisana su imena boraca, intelektulaca, narodnih heroja sa kojima bi se i mnogo veće države od Crne Gore ponosile da ih imaju. A to su: Milovan Đilas, Božo Ljumovič, Blažo Jovanović, Savo Brković, Radoje Dakić, Budo Tomović, Krsto Popivoda, Periša Vujošević i Vido Uskoković.
Četničke crne trojke radile su ono što najbolje umiju i znaju – da pod plaštom noći ubijaju. Ali njih neće i ne mogu ubiti, oni su svojim djelima odavno ušli u istoriju. A istorija pamti pobjednike i oslobodioce.
Ovaj vandalski čin predstavlja sliku svih onih retrogradnih snaga i eksponenata koji bi uz zdušnu podršku SPC u Crnoj Gori da ,,kroje” novu istoriju Crne Gore, ali sa krvavim žigom i još kravijom kamom.
Siguran sam da aktuelna crnogorska vlast neće dozvoliti takvu količinu izliva mržnje i šovinizma onih kojima ništa nije sveto pa čak ni spomenici. Svakako da i među nasljednicima kvislinga ima šovinista koji a priori mrze druge nacije, ali i takvi pojedinci jesu samo produkt jednog vremena koga su obilježili krvavi sukobi na prostorima bivše Jugoslavije.
Pravi i najveći šovinisti bili su različiti (pro)srpski politički i crkveni lideri (SPC) koji su umjesto ruke pomirenja, molitve praštanja ,,blagosiljali nove Hristove vojnike” kojima su umjesto maslinove grančice u ruke dali kamu i ,,Božji blagoslov” za spas ,,Otačestva.”
Nijedan destruktivni (šovinistički) element nijedna (šovinistička) destruktivna grupacija koja u Crnoj Gori ,,egzistira” ostaće tamo đe im je uvjek i bilo mjesto, na strani poraženih šovinističkih snaga, koje će i naša istorija i istorija Evrope uvijek pamtiti kao izdajnike i zločince.
I opet su sluge (kvislinzi) drugog režima, druge države (Srbije) tuđe crkve (SPC).
U njihovom slučaju istorija se ponavlja i uvjek je ista i u sluganstvu i prodaji nacionalnih i državnih intresa. Oni se nikada promijeniti neće. Davno je rečeno ,,da niko kao izdajnik ne može da mrzi svoju domovinu”. A oni je mrze. Mržnja hrani njihove bolesne lične i političke komplekse. I uvijek će iznova pokušavati da crnim trojkama pod okriljem mraka ruše sve ono što je sveto i što predstavlja i simbol slobode i simbol pobjede.
Ne smijemo dozvoliti da u državi zakona vlada bezakonje šovinista ,,opijenih” huškaškom podrškom SPC i takozvanih pro-srpskih političara koji će za jedan oreden i jednu sablju prodati državu.