Piše: akademik Milorad Nikčević
Vjerujem da u Crnoj Gori nema avizanoga građanina koji već treći mjesec nije uznemiren nerazrješavanjem spora koji nekoliko hiljada građana, osobito u Podgorici, pokušava riješiti uličnim litijama.
Uznemireni su i oni što misle da brane svetinje za koje ne viđesmo još da ih je ko napao; uznemireni su, bez sumnje, i organizatori litija koje uprkos brojnosti i upornosti ne daju očekivane rezultate; uznemireni su i oni što su prinuđeni da posmatraju tolike hiljade zavedenih građana na ulicama.
Nema sumnje da je među građanima koji šetaju najveći dio onih što misle da time brane svetinje. Ali isto tako nema sumnje da među organizatorima tih šetnji nema ama baš nikoga ko ne zna da to nije cilj tih šetnji. Cilj je dovršiti asimilaciju stanovništva, prekrajanje istorije, falsifikovanje tradicije, nacionalna homogenizacija. Ciljna grupa ovoga puta nijesu ni Albanci, ni katoličko I muslimansko stanovništvo. Cilj je počistiti Crnu Goru od Crnogoraca koji u značenju toga pojma (Crnogorac) vide nešto više nego u pojmu Šumadinac. Dakle, Crnogorac je osoba srpskoga porijekla, srpske nacionalne pripadnosti, srpske crkve, srpskoga jezika, srpske istorije, koja je rođena ili živi u Crnoj Gori, a ima legitimno pravo na crnogorski pasoš. To je legitimno pravo potvrdio i otac Gojko, rektor jedne srednje škole. I baš taj otac Gojko, u čiju je dobru namjeru ubijeđen dobar dio crnogorske zle pameti, glavni je izvođač radova svojega moračkog šefa, a uz to ima i daleko bolje pastirske sposobnosti od svoga šefa. „Umiljato jagnje dvije majke pose“ – to je jedino čega se iz crnogorske tradicije pridržava taj lažni borac za tradicionalne vrijednosti.
Kompletan je njegov rad, kao i rad njegova šefa, negacija suštinskih tradicionalnih i savremenih vrijednosti crnogorskih! Mimo poznate tradicije oni su uveli „moleban“ koji je toliko tradicionalan da niko ne zna kako se mijenja po padežima jer ne znamo je li mu na kraju postojano ili nepostojano a. Oni su ukinuli časno zvanje pop I uveli otac. Nema više ni kaluđera i kaluđerica. Namjesto nekadašnjega kaluđerica sad je mati, a to mati koriste kao nepromjenljivu imenicu – koliko je tradicionalno u upotrebi, toliko je i znaju mijenjati po padežima. Nema kraja u Crnoj Gori đe nema Popovića, ma nije mi poznato da đe ima Očevića ili Sveštenikovića. Ima čak i Kaluđerovića i Kaluđer(i)čića, ma Matinića ne bih rekao da ima. Ako su to tradicionalni nazivi za nekadašnje crno i bijelo sveštenstvo u Crnoj Gori, kako đe ne ostaviše traga u prezimenima poput ovih koje su kao prezrenja dostojne odbacili Amfilohijevi očevi i matere, borci za srpsku tradiciju Crne Gore.
Borci za tradiciju zatiru sve tradicionalne vrijednosti crnogorske, materijalnu i nematerijalnu baštinu – od prethrišćanskoga tumula na Rumiji do antifašističke tradicije. Skidaju stare ikonostase i mijenjaju ih, kao Aladin nove lampe za stare, nekim drugim svetosavskim. Do kamena skidaju stare freske i slikaju nove svece u svetosavskom ruhu. Promovišu Crnu Goru kralja Nikole, ali guslaju Aleksandru Oslobodiocu. I tako dalje. Ne može novinski tekst obuhvatiti tridesetogodišnju misiju stvaranja kopiladi od jednoga naroda, nazivanja nemuštim jezika čiji su govornici bili reprezentativni oratori i onda kad nijesu imali dana škole, predstavljanja autofekalnom crkvu koja je imala uvaženo mjesto u pravoslavnoj vaseljeni i sl. No dosta o njima.
Ovđe je nužno postaviti drugo i, čini mi se, bitnije pitanje: Zašto je baš Crna Gora plodno tlo za organizovanje litija, za promociju nacionalne izdaje kao svetoga principa patriotizma? Ako je SPC baštinik velikosrpstva i Velike Srbije, zašto slične litije ne organizuje u Hrvatskoj ili dijelu BiH koji nije pod Dodikovom palicom? Bez mnogo mudrovanja može se reći da je Crna Gora plodno tlo za bujanje velikosrpstva samo zato što njome caruje neznanje! Institucije nezavisne Crne Gore nijesu učinile ništa na edukaciji stanovništva, nijesu opravdale ni jedan jedini euro koji je za njih izdvojila ta Država! Zato građaninu Hrvatske ili Makedonije SPC ne može prodavati maglu jer je taj građanin kroz svoj obrazovni sistem i kroz svoje medije stekao svijest o svojoj baštini, o svojoj prošlosti, o svome identitetu. O svemu tome crnogorski građani nijesu stekli svijest koju su morali steći.
U Crnoj Gori uspostavljena je svijest da je voljeti svoju zemlju i promovirati njezine vrijednosti – anahroni nacionalizam. Nasuprot tome, isticanje svega što to nije – borba je za demokratska prava manjina! Kad već dosad nijesu činile ništa, zar nije bilo logično očekivati da će crnogorske institucije ovih mjeseci organizovati tribine, debate, okrugle stolove, uzeti učešća u medijima i pokazati narodu da je laž sve što im servira SPC, Amfilohije i Gojko. Zar nije bilo logično očekivati da Istorijski institut Crne Gore u saradnji s Državnim arhivom Crne Gore svakoga dana objave u medijima barem po jedan tekst iz prašnjavih depoa koji će građanima pokazati đe je bila Crna Gora i njezina crkva, a đe je danas Amfilohije i Gojko vode?!
Zar nije bilo logično očekivati da Matica crnogorska počne da se ugleda na aktivnosti koje sprovodi Matica srpska u Crnoj Gori? Ne mislim na sadržaj tih aktivnosti no na metodologiju rada. Zar ne bi bilo logično da jedna nacionalna akademija konačno pokaže da je nacionalna (državna), i to u skladu s nacionalnom (državnom) odrednicom čije ime u nazivu nosi? Zar nije bilo logično očekivati da se Filološki i Filozofski fakultet, a i ostale univerzitetske jedinice koje pripadaju humanistici, angažuju u razrješavanju ove situacije? Ne, nije bilo logično! Izuzev Matice crnogorske i Državnoga arhiva, koji su ovoj situaciji doprinijeli neradom ili neadekvatnim radom, ostale pobrojane ustanove pripremile su teren za Amfilohijeve i Gojkove litije i asimilaciju Crnogoraca! Nije tako davno bilo kad je CANU organizovala simpozijum na koji je okupila i neke od potpisnika Slova o srpskom jeziku da pokaže kako je jezik u Crnoj Gori srpski! Učinila je to nakon obnove državnosti. Zar Amfilohije ne radi to isto?!
Vrijedi li rad takve akademije zaista onih dva miliona eura kojima vlast godišnje puni akademijsko korito? Nije li se koliko do juče dobar dio mantijaša šetao Filozofskim fakultetom kao da je Bogoslovski? Nije li se dobar dio kadra toga fakulteta ponašao kao da su delegati Kola srpskih sestara?! Čija je zasluga što crnogorska đeca ne znaju za hrabru žrtvu popa Boška Popovića, o kojemu smo nedavno čitali u jednome tekstu na Anteni M, ali znaju za popa Macu?
Čija je zasluga što današnji Crnogorci ne znaju ime prvoga crnogorskog sveca i dukljanskoga kneza Vladimira no papagajski ponavljaju Amfilohijevu krivotvorinu o navodnome Jovanu Vladimiru? Čija je zasluga što ne znaju da latinica nije pismo koje je u Crnu Goru došlo taljanskom i austrijskom okupacijom no se njome na ovoj teritoriji pišu tekstovi na narodnome jeziku vjekovima prije toga? Čija je zasluga što današnji Crnogorci misle da je ćirilica srpsko pismo, a ne znaju da je crnogorska ćirilska redakcija staroslovenskoga jezika starija od srpske i da je na njoj nastalo svjetski reprezentativno Miroslavljevo jevanđelje u Kotoru? Čije brojne takve zasluge koje su utrle put današnjem litijašenju?
Današnje litije predvodi Amfilohijeva želja da pokori Crnu Goru, onako kako ju je pokorio njegov mirotočivi svetac kojemu je nelegalno podigao manastir na podgoričkim Sastavcima kako bi tursku tvrđavu predstavio kao njegovu đedovinu. No za Amfilohijem ne šetaju četnici, ili ne šetaju samo oni. Za njim šeta neznavena Crna Gora koja je produkt očajno loše kadrovske politike koju je kreirala crnogorska vlast. Zasluga je te vlasti, niko joj to ne može osporiti, što je obnovila crnogorsku državnu nezavisnost! Zasluga je te vlasti i više nego dobra spoljna politika!
Ali je direktna krivica te vlasti užasno loša unutrašnja kadrovska politika, osobito u domenu nauke, prosvjete i kulture. Godinama se stranice medija pune floskulama o raznoraznim reformama I reformatorima, ali te reforme nikad nijesu obuhvatile reformu svijesti koja se potonjih sto godina u Crnoj Gori kreirala iz Beograda.
Te reforme nikad nijesu ni u zapećak a ne u prvi plan stavile potrebu afirmacije sopstvenih nacionalnih i državnih vrijednosti. Zato danas neznanje šeta Crnom Gorom. Poražavajuća je činjenica da jedan portal Antena M u pogledu nacionalnoga osvješćivanja Crnogoraca ima više zasluge no sve naučne, prosvjetne i kulturne ustanove u Crnoj Gori, liše Fakulteta za crnogorski jezik i književnost s Cetinja čiji profesori jedini narušavaju sramni crnogorski institucionalni muk.
Izvjesno je da će se Amfilohijeve i Gojkove litije okončati kao još jedan propali izdajnički pokušaj podrivanja sopstvene države. I da Crna Gora nema snage da im se suprotstavi, a ubijeđen sam da ima, svijet neće dozvoliti da crnogorsko bure baruta potpali region. Oni koji su to bure baruta unijeli u Crnu Goru odlično znaju da je ona članica moćnoga NATO saveza. Zato samo šetaju pod tuđim barjacima ulicama svoje izdate domovine. Inače ne bi samo šetali. Kad prestanu šetnje i kad započne stid zbog zavedenosti ili očaj zbog neuspješnosti posljednjega trzaja velikosrpske agresije na Balkanu, ova će vlast biti na potezu da Crnu Goru uredi iznutra onako kako ju je uredila spolja. Budu li čekali da uljuljkani „intelektualci“, „akademici“, „profesori“, „kulturni radnici“ koji predvode crnogorske institucije sami podnesu ostavke, grdno će se načekati! Ako vlast odlučno ne raščisti crnogorske institucije od nedobronamjernih i nesposobnih predvodnika tih institucija, u ne tako dalekoj budućnosti čekaće nas neki novi
Amfilohije i neki novi prijetvorni Gojko. Ako se nacionalno osvješćivanje stanovništva i u budućnosti prepušti njihovim popovima, onda nije teško naslutiti kakva budućnost čeka Crnu Goru.