Aktuelni slučajevi plagijata na Univerzitetu Crne Gore koji se tiču lidera Demokrata Alekse Bečića i profesorice Bojane Lakićević-Đuranović zbog navodne zakonske nedorečenosti nijesu okončani na isti način, zbog čega se iznova otvorilo pitanje postojanja spremnosti za borbu protiv ove akademske pošasti, piše Pobjeda.
Nakon što je nedavno komisija utvrdila da je profesorica Lakićević-Đuranović plagirala naučni rad, predmet je proslijeđen Etičkom komitetu na dalje postupanje.
Međunarodna komisija koja se bavila Bečićem, s druge strane, nije jasno rekla da je on plagirao magistarski rad koji je odbranio 2014. godine, već da nije autentičan, ali mu Senat Univerziteta Crne Gore nije izrekao kaznu, pojašnjavajući da nema pravnih mogućnosti za to, odnosno, da su se u međuvremenu promijenili zakoni, propisi, koji ne mogu retroaktivno da se primjenjuju.
Niko se nakon toga nije proglasio nadležnim da se dalje bavi tim predmetom, a u međuvremenu je Ustavni sud, postupajući po inicijativi Demokrata, ukinuo odluku Senata UCG od lani, na osnovu koje je oformljena komisija za Bečića, jer nije usklađena sa Zakonom o akademskom integritetu. Time je komisija označena neustavnom.
Kakva je poruka poslata javnosti?! Je li, s druge strane, Beogradski univerzitet svima očitao lekciju o adekvatnoj borbi protiv plagijarizma kada je nedavno utvrdio da je doktorski rad ministra finansija Siniše Malog plagijat, a potom i najavio da će mu doktorska disertacija biti poništena? Tamošnja zakonska regulativa ih očito ne ometa u kažnjavanju prepisivača iako je Mali odbranio rad ranije od Bečića – 2013. godine. O svemu tome Pobjeda je razgovarala sa dekanom Filozofskog fakulteta UCG Goranom Barovićem, koji obavlja i funkciju senatora, profesorom Šerbom Rastoderom i predsjednikom nevladine organizacije Građanska alijansa Borisom Raonićem. Pojedini profesori i stručnjaci prava nijesu bili voljni da budu dio ove priče, navodeći da su spriječeni zbog ranije preuzetih obaveza, kao i da nijesu detaljno pratili sporne slučajeve.
Nije vidio odluku
Barović je, prije svega, kazao da ne može da komentariše odluku Ustavnog suda o ukidanju odluke Senata na osnovu koje je formirana komisija koja se bavila Bečićem, jer je nije vidio.
“Takođe, medijske navode neću komentarisati. U svakom slučaju, UCG je svaki svoj potez dobro odmjerio i svaka odluka je pravno utemeljena, tako da pravne “začkoljice” za koje se hvataju prekršioci akademskih pravila u suštini ne mogu promijeniti realno stanje koje je dato u izvještajima stručnih komisija”, rekao je on.
Kaže da su zakonopisci u slučaju Bečića napravili ogroman propust ispustivši da u zakonske norme unese precizne klauzule kojima tretiraju ovakve slučajeve.
“U pomenutom predmetu dobijena titula se ne može oduzeti zbog zakonskih nejasnoća. Ipak, kandidat je sebi stavio veliku hipoteku koju ne može ni na koji način skinuti, obilježen je kao neko ko je do te titule došao na neregularan način i sebi je zatvorio vrata za eventualno dalje akademsko napredovanje. Takođe, ovdje se radi o još jednoj važnoj činjenici – kandidat je u veliku nepriliku doveo i komisiju na čelu sa mentorom kojem je, takođe, napravio problem za koji nijesu odgovorni. Nemoguće je da bilo koji profesor kod mentorisanja radova može ispratiti svu dostupnu literaturu i provjeriti da li je kandidat neki dio teksta prenio u svoj rad, a da nije citirao na način kako se to standardno radi”, kaže Barović.
U slučaju Bečića i Lakićević-Đuranović UCG je, tvrdi on, uradio sve što mu je dozvoljeno zakonskom regulativom.
“Za oba predmeta su formirane komisije koje su Senatu UCG dostavile izvještaje koji su jednoglasno usvojeni. Kao što je poznato, izvještaj komisije sa Ekonomskog fakulteta je jasan, da rad nije autentičan, ali nema zakonskog osnova za dalja postupanja. U drugom slučaju, plagijat koji je jasno potvrđen, izvještajem relevantne komisije što je Senat prihvatio, ali u ovom slučaju se radi o prekršaju za koji je nadležan Etički komitet Ministarstva prosvjete, kome je na odlučivanje i proslijeđen izvještaj”, kazao je on.
Univerzitet u Beogradu je, prema njegovim riječima, ocjenom da je doktorski rad ministra finansija plagijat, odbranio svoju autonomiju, iako se u medijima osjećao pritisak vlasti. Barović kaže da je ovakva odluka pokazala da je kod njih zakonska regulativa drugačija.
“Sasvim je druga priča što vinovnik plagijata sa svojim političkim mentorima ne reaguje na iznesene ocjene, već na veoma ružan način komentariše odluke nadležnih organa Univerziteta i rektorke lično. Ovakvim ponašanjem se pokušavaju staviti iznad Univerziteta koji su pohađali, koji su prema nalazu komisije prevarili, a sad koriste poziciju vlasti da sačuvaju stečeno zvanje”, rekao je Barović.
Slučaj Rastodera
Prije nego što mu, možda, neko ospori pravo da govori na temu plagijarizma, Rastoder kaže da želi da podsjeti javnost da je vjerovatno prva i jedina osoba u Crnoj Gori koja je “osuđena” za navodni “plagijat”.
To je, kaže on, učinjeno “od strane polupismenog sudije, kojem nije mogao objasniti činjenicu da je u svom udžbeniku “Buduća prošlost” unio (manje od 0,1 odsto) teksta iz “Istorijskog leksikona” čiji je urednik, i u kojem niti jedan tekst nije autorizovan”. Pri tome, kaže Rastoder, njegovu “navodnu krivicu je utvrđivao sudija, za kojeg su to “španska sela”, a ne neka akademska institucija”.
“Sudeći po ovome “primjeru”, naravno, da postoji “spremnost” (za borbu protiv plagijarizma), posebno onda kada nekoga treba profesionalno “diskreditovati” i kada je to interes ljudi oko i iz vrha države. Naravno, da se ubrzo pokazalo da politički i neprofesionalno montirane optužnice budu kratkog daha i ostaju dokument o beščašću izvršioca naloga, samo zbog toga, što sam zastupao i zastupam stav da intelektualac vlastima može biti partner, a ne sluga”, rekao je on.
Mogao bi, dodaje on, navesti slučajeve “kako su sa Univerziteta eliminisani ljudi, navodno zbog “plagijata”, a ne zbog nacionalne ili političke orijentacije”.
“Javnost je o tome informisana, ali u opštoj devalvaciji obrazovanja tome nije pridavan značaj”, kaže on.
More “lažnih diploma” u državnoj administraciji su, prema njegovim riječima, veći prekršaj od plagijata, no “to se izgleda nikog ne dotiče”.
“Imali smo mi i slučajeve “ministara”, pa i “visokih državnih funkcionera”, pa nikom ništa”, rekao je on.
Spremni smo da se borimo protiv ove pojave, sudeći prema riječima Rastodera, ali samo onda kada “optužena” osoba nije dio vlasti.
“Jer mi nemamo autonomne i kredibilne institucije koje bi se nosile sa time”, istakao je on.
Slučaj Bečića je, kaže Rastoder, pratio površno, navodeći da to što je ocijenjeno da rad nije autentičan ne znači da je plagijat.
“Uostalom, radi se o magistarskom radu, koji je samo koju godinu unazad mogao biti diplomski rad. U takvim radovima se ne teži naučnom ekskluzivizmu, nego pokazivanju sposobnosti ovladavanja naučnom problematikom. Mislim da ama baš svako treba da odgovara za plagijat i da o tome može suditi samo kompetentna naučna javnost, a ne partijski štabovi i savjetnici”, kazao je on.
Čitav radni vijek je proveo na Univerzitetu i zalagao se za autonomiju i elitizam, u kojem bi, navodi Rastoder, svaki plagijat bio osuđen i prezren od strane stručnog i naučnog esnafa.
“Ovako, problem plagijarizma dobija na značaju tek u njegovoj politizaciji, umjesto u ekspoziciji”, kazao je on.
Kada je riječ o slučaju profesorice Lakićević-Đuranović na nadležnim je organima, ističe Rastoder, ne samo da ispoštuju važeće pravilnike, nego da zaštite “najnižeg” u hijerarhiji – studenta.
“I da na taj način odbrane dignitet fakulteta”, kaže Rastoder.
Ponovo je, navodi on, i po ko zna koji put Beogradski univerzitet, na čelu sa rektorkom, pokazao da je autonomna i kredibilna institucija, koja štiti akademski kodeks, onda kada je to najteže.
“Poruka je više nego jasna, vlast ima moć, Univerzitet pamet”, rekao je on.
Nespremnost
Da u Crnoj Gori nijesmo svjesni kolika je opasnost od ove pojave, jer se u njoj prelamaju pojave nečasnog ponašanja, prisvajanje tuđeg vlasništva, lažnog predstavljanja, lijenjosti, neznanja i to od onih koji upravo treba da budu imuni na ove pojave, smatra predsjednik Građanske alijanse Boris Raonić.
Problem je, kaže on, i u nespremnosti institucija da reaguju na ove pojave, pa “Univerzitet nema građanske hrabrosti da u jasnim slučajevima jasno kaže da je plagijat u pitanju i oduzme akademska zvanja svim prestupnicima”.
“Koliko je situacija ozbiljna najbolje pokazuje podatak da je osoba koja je najaktivnija po ovom pitanju u državi, za što dobija i grantove, svoju akademsku titulu stekla kroz plagijat, a da o tome mediji njoj bliski, nijesu smjeli da napišu, dok je, čak, sa pozicije koju je izgradila u ovoj oblasti, ustvrdila da političar, njoj blizak nije plagirao svoj rad, iako se kasnije utvrdilo suprotno”, kaže Raonić.
Nakon svega toga, normalno je, navodi on, da na najbitnijim mjestima u državi od akademskog do diplomatskog sektora, imamo plagijatore.
Komisija koja se bavila predmetom Lakićević-Đuranović, utvrdila je da njen naučni rad, objavljen u jednom srpskom časopisu, ima 97,77 odsto preuzetog materijala iz specijalističkog rada njenog studenta Đorđa Drinčića.
Za Bečića je ocijenjeno da se 7.494 riječi, odnosno 21,4 odsto ukupnog obima njegovog magistarskog rada “Uticaj tržišta kapitala na korporativno upravljanje u Crnoj Gori” ne može smatrati autentičnim, jer predstavljaju tekst preuzet od drugih autora bez korektnog citiranja.
Došli su i do podatka da 29,5 odsto Bečićevog magistarskog rada čini tekst preuzet, ali i ne naveden, iz njegovog diplomskog rada. Najveće preklapanje teksta u iznosu od 7,5 odsto pripada magistarskom radu pod nazivom “Problemi zaživljavanja korporativnog upravljanja u privredama u tranziciji sa posebnim osvrtom na stanje u Republici Srpskoj”, čija autorka je Mica Kozlik, Panevropski Apeiron univerzitet, Banjaluka, 2009.
Delegacija EU: Ne komentarišemo pojedinačne slučajeve
Iz Delegacije Evropske unije u Podgorici odgovarajući na pitanja o plagijarizmu u Crnoj Gori rekli su da ne komentarišu pojedinačne slučajeve. Pojašnjavaju da Evropska unija nije nadležna za usklađivanje zakonodavstva država članica u oblastima istraživanja i obrazovanja.
“Međutim, etici je dat najveći prioritet u istraživanjima koje finansira EU. Na primjer, sve aktivnosti koje se sprovode u okviru našeg programa Horizon 2020 moraju biti u skladu sa etičkim principima i relevantnim nacionalnim, EU i međunarodnim zakonodavstvom”, naveli su u odgovoru za Pobjedu.
Podsjetili su da je Evropska komisija u svom izvještaju o Crnoj Gori za 2019. godinu primijetila da je usvojen ambiciozan Zakon o akademskom integritetu čiji je cilj jačanje odgovornosti za etičko ponašanje na visokoškolskim ustanovama i rješavanje plagijarizma.
“Primjena ovog zakona biće ključna za promociju etičkih standarda u obrazovanju i istraživanju i za poboljšanje kvaliteta istraživanja, rekli su oni.
Plagijatori ne priznaju krivicu
Dekan Filozofskog fakulteta Goran Barović kazao je da plagijati koji su u poslednje vrijeme uzburkali akademsku i ostalu javnost, samo su “u stvari potvrda da mehanizmi postoje i da kad tad nedozvoljene radnje izađu na vidjelo i budu sankcionisane na neki način“. Svjedoci smo, kaže on, da se ovakvih stvari dešavalo i ranije, da se takođe, ovakve pojave dešavaju i u okruženju, ali nas odvaja jedna specifičnost u odnosu na otkrivene počinioce u nekim zemljama koje imaju uređenu zakonsku regulativu.
“Naši pragijatori su uporni u tvrdnjama da nijesu krivi iako su stručne komisije, na osnovu detaljne analize, dali mišljenje da se radi o radovima koji su nastali na neakademski način. Nikako mi ne može biti jasna činjenica da danas bilo ko može uraditi ovakvu stvar iz više razloga. Prva i osnovna je odgovornost prema samom sebi i spremnost da na osnovu nečega što je mimo zakonskih i moralnih normi sebi pribaviš zvanje ili neku drugu korist, a da znaš da svakog momenta možeš biti otkriven i sankcionisan zbog toga. Drugi je spremnost da se plagijatori, u oba slučaja, javno pozivaju na moralnost, etiku, da druge opominju što rade ili uče studente pravnim normama, a oni su sami napravili veliki prekršaj”, kazao je Barović.
Mehanizmi za borbu protiv plagijarizma, prema njegovim riječima, postoje i treba ih koristiti, kako bi neodgovorni bili sankcionisani i kako bi im bilo oduzeto ono što im ne pripada.
“Posebno treba istaći da je izmjenom Pravinika studiranja na poslijediplomskim studijama predviđeno da kandidat potpiše izjavu o originalnosti rada, što je još jedan od mehanizama zaštite. Treba istaći da sada na UCG postoji obaveza da svi radovi na master i doktorskim studijama moraju proći kontrolu “softvera za plagijat” kako bi nastavili dalju proceduru”, kazao je on.
Perović: Borba mora biti jasna i neselektivna
Profesorica Slavica Perović kazala je za Pobjedu da je plagijarizam svakako negativna pojava u akademskom svijetu i s relevantnih instanci treba poslati jasnu poruku da predstavlja ozbiljno obesmišljavanje naučnog rada i istraživanja onih koji nemaju taj suzdržani odnos prema naučničkoj istini, istraživačkom trudu i posvećenom radu. Takva poruka, precizirala je ona, mora biti jasna i borba protiv plagijarizma neselektivna.
“Simptomatično je, međutim, da saznajemo o toj pojavi kroz pojedinačne slučajeve, a zanemarujemo pozadinu koja pogoduje ovoj pojavi i koja doprinosi njenom sistemskom karakteru. U ovoj kulturi stalno je na djelu jedna relativizacija autentičnosti znanja i definisanog autorstva. U školi je spretan onaj ko prepiše od drugog, s druge strane, pomoći drugu da uradi zadatak na testu herojski je čin i u toj inverziji vrijednosti ja vidim začetak plagijarizma”, kazala je ona.
Relativizacija autorstva, tolerantan odnos i neadakvatan odgovor na pojave “intelektualne krađe” tokom cijelog školovanja, ističe Perović, šalju poruku da poslužiti se tuđim znanjem nije tako strašno, čak ni tako loše.
“Možda su oni za koje se sada ustanovljuje da su plagijatorski presupnici tokom školovanja bili upravo oni koji su pomagali drugovima da urade zadatak na testu, vješto šapnuli odgovor ili doturili ceduljicu. Kasnije, na određenim akademskim instancama zakazali su svi, i kandidati i mentori i komisije”, rekla je ona.
Pojava je, kaže Perović, važnija od pojedinačnih slučajeva i prema njoj se treba postaviti pravilno. U takvom kontekstu, kaže ona, broj onih koji nose krivicu za jednu negativnu pojavu je veći od pojedinačnih slučajeva o kojima saznajemo.
“U donekle promijenjenom kulturnom scenariju plagijarizam neće nestati kao fenomen, ali će kandidatima biti mnogo teže da se na takav korak odvaže”, zaključila je Perović.
Etički komitet nedavno formiran
Predsjednik Etičkog komiteta profesor Bogdan Ašanin, tijela koje će se izjasniti o predmetu profesorice Lakićević-Đuranović, kazao je za Pobjedu da je bolje o plagijarizmu da razgovaramo “nakon jedno godinu dana rada EK”.
“Da steknemo ukupni uvid i neposredna iskustva kroz rad komiteta”, kazao je on.