Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Kako narod kaže

Zato je populistički referendum tijesno vezan za antielitizam i za ono što se definiše kao ''fokus na narod''. Iz ovog razloga je prepoznatljiviji kao karakteristika radikalnih desničarskih populističkih partija.

Piše: Srđa Pavlović

Nakon što je resorni ministar Mladen Bojanić najavio probne bušotine za ispitivanje rezervi nafte i prirodnog gasa u crnogorskom podmorju, jedan od koalicionih partnera u sazvježđu vladajuće strukture Ura – Crno na bijelo – je najavio referendum o ovom pitanju. Za one čitaoce koji imaju kratko pamćenje, radi se o političkoj grupaciji čiji ,,tribun“ je u Skupštini glasao protiv donošenja rezolucije kojom se osuđuje genocid u Srebrenici.

Pozvali su se na svoje ranije deklarisano ekološko opredjeljenje, ljubav prema zelenoj ekonomiji, održivom razvoju i obnovljivim izvorima energije. Iako je u ovom spisku želja i izraza ljubavi nedostajala strasno-voljena meritokratija, nijesu propustili da pomenu svoje inostrane partnere koji njihovoj inicijativi treba da daju neophodnu dozu ozbiljnosti – Evropske Zelene.

DVA POKUŠAJA

Ovo je drugi pokušaj chiaroscuro političke grupacije da javnosti ponudi savremenu klinčorbu i pokaže ono što ne postoji: njihova relevantnost na političkoj i javnoj sceni.

Prvi je bio zbunjujući zahtjev za preispitivanje ustavnosti jedinog cilja nove vlasti u Crnj Gori: već usvojenog zakona o vjerskim slobodama. Znamo kako se ta politička pošalica okončala. Drugi je ova priča o ,,naftnom“ referendumu. Ono što su kroz novu inicijativu potvrdili jeste spremnost da budu entuzijastični pismonoše Ure. Ostaje da se vidi da li će ovaj novi pokušaj doživjeti srećniji kraj, ili će savremeni crnogorski (?) Filipides ispustiti političku dušu čim nam došapne i ovu upamćenu poruku.

Naravno, referendum je populističko, legitimno političko sredstvo, koje se često koristi kao način prebacivanja odgovornosti s izvršne vlasti na stanovništvo, koje ne mora obavezno da zna dovoljno o konkretnoj temi referenduma. Ne treba zaboraviti ni manipulisanje emocijama stanovništva koje, po pravilu, čini suštinu svake izborne i referendumske kampanje u Crnoj Gori. Sjetimo se samo ranijih referenduma u SRJ i Crnoj Gori.

Kao forma diretne demokratije, referendum je važan elemenat u savremenoj debati o demokratskim reformama u društvu. Iako može u praksi da poprimi različita obličja, definiše se kao čin masovnog glasanja izbornog tijela o nekom pitanju od javnog značaja.

Jedno od najranijih korišćenja ove forme odlučivanja se vezuje za aktivnosti Američke populističke partije tokom 1890-ih. Tada su originalni Populisti tražili referendum kako bi glasači mogli da zabrane zakone usvojene od strane lokalnih organa vlasti, ali i da bi natjerali tvrdoglave političare da usvoje one zakone

kojima su se protivili tadašnji industrijalci. Ovakvi referendumi su imali značajan uspjeh. Kad god su uspjeli da nametnu zakonska rješenja usmjerena protiv industrijskih kartela, Populisti su bivali kritikovani i osuđivani kao socijalisti i agitatori koji u pitanje dovode prava vlasništva i stabilnost poslovne atmosfere u američkom društvu.

ALATKA POPULISTA

Od sredine prošlog vijeka referendumi su postali omiljene političke alatke populista ideološke desnice i ljevice. Savremena istraživanja pokazuju da sve savremene populističke partije radikalne desnice u Evropi podržavaju referendum kao instrument političkog izražavanja.

Referendum se dobro uklapa u populističku ideologiju, jer nudi alatku kojom se moć odlučivanja naoko ,,vraća“ građanima i time se uspostavlja određeni nivo ,,kontrole“ nad takozvanim korumpiranim elitama, a njihova moć se ,,umanjuje“. Istovremeno se od odgovornosti abolira izvršna vlast, jer se konačna odluka predstavlja kao legitimni izraz većinske volje koji se mora poštovati.

Kao što smo mogli naučiti iz ranijih nastupa svjetovnih i duhovnih predstavnika trenutne vlasti u Crnoj Gori, populisti opravdavaju svoje insistiranje na referendumu tako što ga karakterišu kao demokratski ideal i kao alternativu modelu odlučivanja koji nameću ,,odnarođene“ političke elite.

Bez obzira na moguće lokalne ili ideološke razlike između populističkih partija, svaka takva partija tvrdi da su korumpirane elite ,,ukrale“ demokratiju iz ruku suverenog ,,naroda“, pa je referendum izraz ,,čiste“ demokratije. Zato predsjednik crnogorske Vlade često i priča o potrebi za više direktne demokratije u Crnoj Gori.

U sklopu šire kritike načina na koji savremene demokratije funkcionišu, populističke partije, kakve su one što čine vladajuću koaliciju u Crnoj Gori, ali i dobar dio političke opozicije, gaje duboku sumnju u iskrenost političara i dobronamjernost institucija države, dok sebe predstavljaju kao ,,prave demokrate“ koje će obnoviti suverenu vlast naroda.

GORAK UKUS

Zato je populistički referendum tijesno vezan za antielitizam i za ono što se definiše kao ,,fokus na narod“. Iz ovog razloga je prepoznatljiviji kao karakteristika radikalnih desničarskih populističkih partija.

Ono što se zaboravlja jeste činjenica da su referendumi heterogena kategorija.

Kada ih organizuje nepartijska grupa građana ili opoziciona politička partija, referendumi mogu biti način da se uspostavi određena kontrola nad strukturama koje vrše vlast.

Kada učesnici u vladajućoj strukturi, predsjednik države ili predsjednik Vlade zagovaraju ili objave referendum, situacija je bitno drugačija. Postoji opasnost da se u ovakvim slučajevima radi o naporu da se plebiscitarni instrument iskoristi kako bi Vlada dobila odriješene ruke da primijeni političke odluke donesene uz malo, ili nimalo, analize i rasprave. Ovakav scenario, kao po pravilu, marginalizuje Skupštinu.

Što god bila pozadina inicijative koalicije Crno na bijelo, ona ostavlja gorak ukus u ustima i neumitno asocira na crno bez bijela. Priča o ,,naftnom“ referendumu doista zvuči kao nespretan pokušaj da se odvrati pažnja građana od jedinog važnog pitanja s kojim se Crna Gora danas suočava: da li je Vlada sposobna / spremna / voljna da zaštiti njihove živote od smrtonosnog virusa?

U poređenju s ovim pitanjem života i smrti, sve ostalo su poslovična ,,zvona i praporci“.

 

 

IzvorPobjeda

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve