Aktuelna dešavanja na crnogorskoj političkoj sceni vratila su u sjećanje duel Miodraga i Slavka Perovića, na TVCG 15. juna 2001. Okolnosti su bile nevjerovatno slične današnjim: na parlamentarnim izborima 22. aprila te godine 36 mandata osvojila je koalicija “Pobjeda je Crne Gore” (DPS i SDP), koalicija “Zajedno za Jugoslaviju” (SNP, NS…) imala je 33 mandata, po jedno poslaničko mjesto osvojile su albanske nacionalne stranke DUA i DSCG, a “game changer” bio je LSCG sa 6 mandata, jer je Skupština Crne Gore tada imala 77 poslanika, piše Antena M.
Pred kamerama Javnog servisa Miodrag Perović žestoko je napadao Slavka Perovića da razara Crnu Goru. A, evo i čime…
“Vi ste sad u zagrljaju velikosrba, Vi pičite po svim crnogorskim institucijama preko beogradskih medija, onih koji se finansiraju iz Beograda, Vi ste udarili protiv svega što je crnogorsko… razarate Crnu Goru u temelju, u ovom trenutku. Vi ste novi Marko Daković Crne Gore. I nad Vama u ovom trenutku, kad je Crna Gora trebala da stane na Vas i da se osloni, Vi ste joj izvukli oslonac i gledate da je srušite koliko bolje možete. Vi za to imate svoje razloge, mi imamo razloge da to branimo i to je to”.
Miodrag Perović nastavlja da optužuje lidera LSCG.
“Sporno je što je gospodin Perović pravio marionetsku vladu iz osvete prema DPS i njegovom neprihvatanju nekih uslova koje mi ne znamo koji su bili. Osim onih javnih.”
Prije 19 godina Miodragu Peroviću nije izgledalo moguće upravljati višestruko jačim velikosrpskim blokom, sa 7,9% glasova, koliko ih je na izborima osvojio Liberalni savez.
“On sa 7,9 odsto glasača misli da upravlja Crnom Gorom. Kako je to moguće…”
Zanimljivo je i kako Miodrag Perović ulazi u psihološku strukturu politike svoga prezimenjaka.
“Slavko Perović ima tipično provincijsko crnogorsko svojstvo. Iz inata razoriće sve. Od sebe i porodice, do Crne Gore. Sad je iz inata htio da razori Crnu Goru. Nijesmo mu dali, dobro je, ima šansu da se popravi.”
Miodrag Perović i njegov koncern danas često nazivaju Svetigora na latinici, zbog otvorene podrške Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Suvlasnici Vijesti, Miodrag Perović i Željko Ivanović u svojim kolumnama afirmišu Amfilohija Radovića i njegove sveštenike kao faktore stabilnosti i progresa, a prije neki dan mitropolit je pohvaljen što se opredijelio za Cetinje, a ne za Beograd!?
No, te 2001. braneći se od optužbe Slavka Perovića da se prodao Đukanoviću za novac i razne apanaže, uključujući i onu za članstvo u DANU, Miodrag Perović kaže da taj svoj honorar uplaćuje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
“Ja sam je dao crnogorskoj crkvi… Nije 500, alii to malo što jeste ja sam je dao crnogorskoj crkvi“.
Riječi Slavka Perovića upućene medisjkom magnatu Miodragu, zvuče proročanski.
“Raskrinkali bi se monopoli iza kojih stoje određene neformalne grupacije koje se pokrivaju lažnim nezavisnim perima. Ja koristim priliku da ponovo amnestiram predsjednika Đukanovića, odnosno DPS, i da optužim gospodina Perovića za sve ono što će uslijediti u Crnoj Gori. Dakle njegovo i njihovo ćutanje i manipulacija demokratskim procrnogorskim javnim mnjenjem je nešto što je nedopustivo i ne donosi dobro Crnoj Gori”.
Miodrag Perović u jednom trenutku pominje Marka Dakovića, koji je uz Andriju Radovića, koga je kralj Nikola nazivao “četvrtim sinom”, ostao simbol izdaje Crne Gore.
Marko Daković se, nakon Podgoričke skupštine, bavio advokaturom i politikom. Bio je član prevratničke Vlade generala Simovića. Poginuo je 1941. kada je avion, koji je poletio sa Kapinog Polja kod Nikšića, srušen nadomak Atine. Andrija Radović umro je i sahranjen u Beogradu 1947.
Hose Ortega i Gaset, autor kapitalnog djela “Pobuna masa” kaže: Ja-to sam ja i moje okolnosti.
Da li su u pravu oni koji misle da se okolnosti koje su današnjeg Miodraga Perovića dovele na pozicije koje je 2001. tako strasno kritikovao, izražavaju brojevima, a ne riječima?
Odlično. In medias res.
A “lijep li je”Don Mikeli lupez strelica ga fistila tamo dje ga je majka “prvi put pogledala”ka ga je fistila ovu pometinu.