Izvjesni g. Jakov Daković koji je uskome krugu javnosti poznat kao pisac zen kolumni o šetanju po grobljima i zavidnim, da ne kažem infantilnim napadima na Andreja Nikolaidisa i Ljuba Filipovića, odlučio se iznijeti stav povodom polemike koja se prethodnih desetak dana vodila zbog zabrane RTCG da se na Javnome servisu koristi jotovana varijanta crnogorskoga jezika.
G. Daković je, mada je odranije pokazivao slične sklonosti, kroz parafraziranje i citiranje velikih imena te opštih mjesta, nastojao sebe voznijeti na intelektualni Ararat i odatle u maniru najobrazovanijega u selu dijeliti lekcije o lijepome jeziku, nacionalnome pitanju, a bogomi i o duhovnosti, poeziji i prevodilaštvu.
Na trenutak kao da čitate još jednoga neshvaćenog, (starijeg) Vertera, nad čiju se sudbinu strmoglavio sav zemaljski jad Weltschmertz-a, s onom nadobudnom potrebom sveznajućega pripovjedača koji kao nedokazani talenat ima potrebu izasuti svako pročitano slovo iz literature ne bi li zadivio prostotu. I zaista mu ne bih kvario kontemplativnu terapiju skribomanske joge za prste da i sam nijesam učestvovao u polemici oko zabrane jotovane varijante crnogorskoga jezika te u njegovu tekstu „Muke po jeziku“ naišao na niz bezočnih i kvarnih manipulacija.
Pošto se g. Daković u jednome drugom tekstu „Nervoza filološkog dahije“ čudi zašto se u reakcijama na njegove pismene sastave kritičari osvrću na napisano, izbjeći ću direktno citiranje i u nekolike tačke prepričati što nam to veli autor „Muka po jeziku“, g. Daković (u daljem tekstu: JA).
- JA sam prepametan, strašno čitam, volim Kunderu, Heraklita i Hesea.
- JA sam strašno urban i svi su seljaci i manje bistri (moramocitirati njegov pokušaj duhovitosti da se ne izgubi u parafraziranju: „za čitaoce manje bistre“). JA ću na popisu reći da pišem crnogorski ali ośećam da je moj jezik srpskohrvatski.
- Jotujte, ali JA neću jer je to arhično.
- Jotaciju ne treba nametati
- Ništa ne valja, JA sam super i iznad situacije. Ultracrnogorci rade isto što i velikosrbi iako je crnogorski identitet ugrožen.
Ako ne vjerujete ovome skraćenome prikazu teksta g. Dakovića, a vi ga sami pročitajte. Zašto sam rekao da su njegove opservacije bezočne i kvarne? Prvo, g. Daković pitanju jezika pristupa iz pozicije jal’ zlobe jal’ neupućenoga. Ovo ne velim da omalovažim, već to provijava iz njegova napisa. On tvrdi da se „govor obrazovanoga čovjeka mora razlikovati od jezika sa zelene pijace“.
Što to znači? To znači da g. Daković upravo zbog svoje fiksacije i “stvaralačke” prepotencije smatra da je obrazovaniji i da je stoga njegov jezik kvalitetniji od jezika pjace. Ali, g. Dakoviću, niko taj kako velite „jezik sa zelene pijace“ koji se i u slučaju crnogorskoga stručno zove „nestandarnim“, nije normirao kao standardni.
Drugo, žao mi je duboko što nijeste dovoljno ispratili čitav istorijat standardizacije crnogorskoga jezika. Da jeste, onda ne biste isticali netačnosti kako je jotacija nametnuta, jer je Pravopis crnogorskoga jezika po mišljenju najpriznatijih svjetskih lingvista prepoznat kao jedan od najliberalnijih, upravo zato što su standardizovane dvije varijante, jotovana i nejotovana.
To bi Vama koji za sebe tvrdite da ste liberal „ne u cetinjskom pa čak ne ni u evropskom već telemitskom smislu“ trebalo da bude pri srcu. Suština je u tome da je upravo subjektu data sloboda da sam bira koju će varijantu koristiti, samo je važno da bude dosljedan u primjeni. To znači da ukoliko se odluči za nejotovanu varijantu ili ovu kako je Vi zovete „jezikom obrazovanih“, onda ne može pisati onako kako npr. Vi po sprdnji činite, kad pišete „đed“, nego je standardizovana varijanta „djed“.
Razumijem da su osobi poput Vas koja, dok govori o sebi kako se ne bi mijenjala za ekstrovertnu, nastavlja s rečenicom da je „sve što vrijedi u umjetnosti, nauci i filozofiji“ stvoreno od introvertnjaka kakvi su „Kant, Hesse, Tesla, Schopenhauer, Jung, you name it“, horizonti vrlo široki te da valjda zato sebe često postavljate kao mjeru svih stvari.
Ali jedino ne mogu da shvatim osobu koja tvrdi da postoji „jezik za obrazovane“ – Kako to da jotovanu varijatnu naziva arhaičnom i njenu bit uvezuje s guslarskim pjesmama? Ili to g. Daković hoće da kaže da je npr. „Paśi pas“ Montenigersa arhaičan, da su najurbaniji momci ovoga podneblja, dvojac „Who See“ takođe arhaični, a da The Books of Knjige pjevaju „jezikom sa zelene pijace“.
Muka mi je da guglam i ispadnem visoko načitan kao g. Daković pa da u originalu na latinskome prenesem jednu sentenciju koju sam čuo od posve zanimljivog cetinjskoga oriđinala Danila Domazetovića: „Pametan čovjek se ne miješa u stvari u koje se ne razumije“.
A kad smo već kod „jezika obrazovanih“, preporučujem g. Dakoviću koji je skovao zanimljivu sintagmu jezika „sa zelene pijace“ da, kad već voli da čita, obrati pažnju na djelo Mihaila Bahtina i njegove teorijske postavke o „karnevalizaciji“ i „jeziku pijace“.
Do tada, što veli jedan od ponajboljih filologa s prostora bivše Jugoslavije Mate Kapović, „jeziku je svejedno“, što gođ g. Daković izlio iz tinte.
Jakov i Jakovinci ponovo osvajaju okoliš i ljude razastrte po njemu. U Podgorici, samo fali da umjesto spomenika oslobodiocima postave giljotinu i da se popuni trg nezadovoljnim, neuspješnim i neostvarenim građanima koji svoj bijedni status opravdavaju tuđim greškama, pogotovo ako su grešnici manjebrojni, a onda će poteći med mlijeko i suze. Jotovani moraju nestati u cilju napredka čovječanstva i vasione, jer jotovani su sidro koje koči jakovljevu barku za napred. Odabran je i Mali Maximilijan koji poziva sve da mu pomognu da uposli giljotinu i zadovolji okupljenu masu nesretnika koja će klicati svakom uspješnom padu śečiva. Pozvan je u pomoć… Pročitaj više »
U našim selima i na katunima govorimo i pišemo srpski.
Naši rovčani i rovčanke po gradovima govore i pišu isto srpski.
Jel pišete po selima i gradova srpski od pre ili nakon što vam je srpska žandarmerija popalila Rovce dok ste komitali protiv okupacije? Pitam za frenda.