Kad Govedo progovori?

Piše: Đorđe Šćepović

Iako bi naslov mogao upućivati na parodiranu verziju čuvenog filma Džonatana Demea “Kad jaganjci utihnu”, ipak nije riječ o tome. Naime, riječ je o crnogorskoj umjetničkoj basni. Iako Crna Gora nema bogzna kakvu tradiciju kad je riječ o basni kao književnoj vrsti, ipak se sporadično javljala i dalje se javlja. Jednom, kad završim sve planirano obećavam da ću umjesto memoara napisati zbirku basni. Jednu sam već napisao, ali ne i objavio, a tiče se starog i olinjalog kučka Pedra, koji u basni ima moć govora, piše poeziju i vlasnik je knjižare. Druga, koju ovih dana skiciram je basna o Govedu, koje pokušava da govori i piše, ali se taj napor uvijek završi bez uspjeha. Uprkos mom silnom nastojanju da Govedu podarim moći svojstvene ljudskoj vrsti. Nekad se likovi prosto otrgnu kontroli svojih stvoritelja. Naravno, na meni je sav teret građenja lika, pa ću se morati svojski potruditi ne bih li Govedu pripisao svojstva čovjeka. Uglavnom, ukoliko se što u međuvremenu ne promijeni, u što iskreno sumnjam: Govedo je novinar, vlasnik medija i sluga režima. Kako onih minulih, tako i aktuelnog. Govedo je na specijalnom zadatku. Ne možemo reći tajnom, mada bi to basni dalo određenu dozu intrige i mističnosti. Govedo svoje zadatke izvršava javno, bez stida (jer svog sam junaka oslobodio te kategorije) oglašavajući se na svom portalu. Govedo koje sam kao basnopisac stvorio je znatno drugačije od junaka basni na koje ste navikli. Zato zaboravite svo prethodno iskustvo čitanja, jer vam neće biti od pomoći da razumijete lik govečeta o kojem pišem.

Moje drago Govedo (uvijek se sentimentalno vežem za svoje likove) lišeno je dara, obrazovanja i skrupula, ali satkano od frustracije i ambicije, i u vječitom ratu sa sintaksom. Govedo ne zna što je sintaksa, ali sam upravo iz tog i sličnih razloga Govedu dodijelio i savjetnike. No, o njima kad basna bude završena. Ukratko, tek da imate uvid: Govedo se trudi da zamagli prostor, da kontaminira vazduh, ne bi li njegovi gospodari svoje zle naume ostvarili do kraja. Možda je neobično, ali moje Govedo je čak i kolumnista na sopstvenoj platformi, izgrađenoj od gospodarovih para. Kao što rekoh Govedo će učiniti sve što je u njegovoj moći da svako nepočinstvo svojih gospodara izmjesti izvan fokusa ostalih stanovnika farme. Tako će bez ustezanja nasrnuti na svaku plemenitu životinju, iako Govedo zna da takvima nije doraslo. Govedo pokušava da obesmisli sve što iole ima smisla, i da obilježi svaki glas protiv njegovih gospodara. Uprkos činjenici da je Govedo u decenijama za nama steklo zavidan imetak, Govedo će uporno ponavljati kako je na farmi na snazi bila strahovlada, diktatura i tiranija. Uprkos pamćenju ostalih Govedo će do besvijesti ponavljati mantru o sopstvenoj ugroženosti. Iako svi znaju da je Govedo svoje bogatstvo sticalo upravo u vremenu kad su farmom gazdovali neki drugi domaćini. I da je Govedo uvijek raspolagalo punim koritom. U danima kad selo, u kojem Govedo prebiva, okupiraju i razaraju divlje životinje iz suśedstva, Govedo nastoji ubijediti ostatak sela da za to nijesu krivi krvoločni osvajači već prethodni vlasnici farme u čijem je svrgavanju i samo Govedo uzelo pozamašnog ušešća. Elem, dok osvajači otimaju sve što im ne pripada Govedo se bavi decenijama za nama, svaljujući teret krivice na leđa nekadašnjih gazdi.

No, konačna verzija basne biće uskoro objavljena, jer moj junak zaslužuje punu posvećenost, stoga, ne žurim. Jedino čega se plašim jeste nemoć da Govedo naćeram da progovori, jer ma koliko se trudio Govedo, onakvo kakvo jeste: tvrdoglavo i krivo nasađeno, uporno i bez namjere da odustane ponavlja samo zvučno i prilično dosadno Muuuu. Strah da neću uspjeti u namjeri je zaista opravdan. No, u trenucima očaja pomislim da bi u ovom slučaju i La Fonten bio sasvim nemoćan.