Upravni odbor Društva pisaca Bosne i Hercegovine odlučio je da prestižno međunarodno priznanje za poeziju Bosanski stećak dodijeli crnogorskom pjesniku Miloradu Miju Popoviću.
Nagradu Bosanski stećak su, između ostalih, dobili: veliki poljski pjesnik Tadeuš Ruževič, vodeći savremeni američki pjesnici Čarls Simić i Kristofer Merit, najveći palestinski pjesnik Mahmud Derviš, moderni švedski klasik Lars Gustafson, njemački pjesnik Mihael Kreger, kao i poznati regionalni pjesnici Oto Tolnai, Bogomil Đuzel, Abdulah Sidran, Stevan Tontić, Boris A. Novak, i drugi.
Po značaju dosadašnjih laureata nagrada Bosanski stećak ubraja se u najznačajnije balkanske nagrade za književnost.
Nagrada Bosanski stećak Miloradu Popoviću biće uručena početkom oktobra 2019. u Sarajevu.
O Miloradu Popoviću
Milorad Mijo Popović rođen je u Lipi Cuckoj, kod Cetinja. Autor je osam knjiga poezije i šest knjiga eseja na temu crnogorskog nacionalnog pitanja. Djela su mu prevođena na brojne strane jezike.
Objavio je knjige pjesama: „Sa trga glodara“ (Cetinje 1981), „So Jude“ (Cetinje 1982), „Nema više klađenja“ (Podgorica 1985), „Red se polako zavodi“ (Nikšić 1987), „Cetinjski ljetopis“ (Podgorica 1991), „Nesigurna zemlja“ (Cetinje 2005), „Raskršća“ (Cetinje 2008), „Agnostik i nebo“ (Cetinje 2008). Objavljen mu je i izbor iz poezije „Mjesto polaska“ (Podgorica 2016).
Na slovenačkom mu je objavljena knjiga pjesama „Nesigurna zemlja“ (Negotova dežela, Ljubljana 2007), a poezija mu je u časopisima i antologijama prevođenja na: engleski, italijanski, njemački, turski, češki, poljski, litvanski, mađarski, rumunski, albanski, bugarski, makedonski jezik.
Pjesme su mu zastupljene u više antologija crnogorske i jugoslovenske poezije. Dobitnik je Nagrade za najbolju knjigu u Crnoj Gori, 1982. godine, te nagrade Risto Ratković, 2005. Za knjigu „Raskršća“ Popović je 2009. godine dobio nagradu Miroslavovo jevanđelje. Objavio knjige eseja: „Mali narod i nacionalizam“ (Podgorica 1998), „Crnogorsko pitanje“, dva izdanja (Ulcinj, Cetinje 1999. i 2000.), „Podijeljena nacija“ (Podgorica 2010), „Njegoš i crnogorska nacija“ (Cetinje 2011), „Njegoševo nasljeđe“ (Cetinje, Podgorica 2013), „Što da se radi“ (Podgorica 2018). „Crnogorsko pitanje“ je prevedeno na bugarski (Černogorskij vopros, Sofija 2001) i na italijanski jezik, dva izdanja (La questione montenegrina, Rim 2002. i 2003.). Autor je romana „Karnera“ (2012) u izdanju zagrebačke Frakture i cetinjskog OKF-a, za koji je 2013. godine dobio nagradu Meša Selimović u Tuzli i romana „Čovjek bez lica“, Zagreb – Cetinje 2016. Dobitnik je najvećeg državnog priznanja – Trinaestojulske nagrade za 2016. godinu, kao i Njegoševe nagrade 2017. za roman „Čovjek bez lica“.
Jedan je od osnivača časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja ARS (1986). Utemeljitelj je crnogorskog PEN centra i predsjednik crnogorske sekcije PEN-a (1989–1990), prije formiranja samostalnog nacionalnog PEN centra. Dopisni je član Evropske akademije poezije, sa sjedištem u Luksemburgu. Trenutno je predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK) i direktor Otvorenog kulturnog foruma (OKF) sa Cetinja, izdavača savremene crnogorske i južnoslovenskih književnosti, te časopisa ARS. Ima status Istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.