Nakon tri mjeseca ponovo su ulicama više crnogorskih gradova krenuli političko-vjerski protesti u organizaciji Srpske pravoslavne crkve. Njen lider Amfilohije Radović je otvoreno pozvao vjernike da ne glasaju za aktuelnu vlast na predstojećim izborima, čime je potvrdio aktivno učešće u predizbornoj kampanji.
Ima špekulacija da će Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori uistinu prerasti u političku partiju, a to znači da će možda izaći na izbore pod sloganom NE DAMO SVETINJE.
Analitičari kažu da je konačno došlo vrijeme da se crkva otvoreno i direktno suprostavi aktuelnoj crnogorskim vlasti na izborima, pa ako pobijedi, više neće imati problema ni sa Zakonom o vjerskim zajednicama, divljom gradnjom, porezima, radu bez radnih dozvola, kršenjem zakona, pravila i propisa, i svemu onome što spada u redovnu djelatnost ove vjerske organizacije.
Da li je zbog ove odluke šefa SPC u Crnoj Gori Andrija Mandić odlučio da se povuče sa mjesta poslanika u crnogorskom parlamentu i posveti radu na terenu, za sada je nepoznanica. Jasno je da je Amfilohije politički jači od kompletne srpske opozicije i da će, ukoliko se odluči za izbore, popovi zauzeti bar trećinu crnogorskog parlamenta. Bila bi to neobična slika, ali jedinstvena i nadasve atraktivna. Ne bi se čule uvrede ni klevete. Samo kletve upućene onima koji ne bi glasali za prijedloge i zakonska rješenja koja bi predlagao šef SPC-a. Pa i to je bolja varijanta od postojeće.
Postoji i ona druga priča, a ta je o snažnoj političkoj koalicionoj sprezi četničke i ideologije Srpske pravoslavne crkve, koja ima i suštinsko istorijsko utemeljenje.
Amfilohije poslao ultimatum državi Crnoj Gori da povuče Zakon do polovine jula a ako to ne uradi, teško njoj. Sad čekamo da se Vlada izjasni. Ništa nas ne bi iznenadilo, znajući kako je pravljena moć šefa političko-vjerske organizacije Rista Radovića.
Pitanje građana zašto učesnici litija demonstriraju silu i šetaju sredinom ulice, blokirajući saobraćaj i uskraćujući na taj način prava onima koji nijesu litijaši, nikoga mnogo ne dira.
O zloupotrebi đece, i čitave lepeze onoga što ne bi smjeli da rade popovi, ne čuje se ni jedna riječ. Ne čuju se NVO, intelektualci, univerziteti, akademije. U tišini su i institucije kojima je posao da se čuju. Posao jeste, ali, ko zna što se može desiti nakon izbora. A što je sigurno, sigurno je.
Slavko Mandić
Mogu kako hoce ali ne i dokle hoce.