U spisima predmeta nema ništa što bi ukazalo da su podnosioci predstavke, Ivanović i Dejli pres, vodili računa o tome da potvrde istinitost ili pouzdanost navoda da je Milo Đukanović povezan sa napadom na Ivanovića koji se dogodio 2007. godine, navedeno je u presudi Evropskog suda za ljudska prava.
Praksa suda je jasna: što su ozbiljniji navodi, utoliko i činjenični osnov treba da bude čvršći – jedna je od ocjena iz presude Evropskog suda za ljudska prava kojom je u junu odbijena tužba kompanije Dejli pres, izdavača Vijesti, i njenog izvršnog direktora Željka Ivanovića protiv države Crne Gore.
Izdavač Vijesti i Ivanović sudu u Strazburu, kako smo ranije objavili, žalili su se na presude crnogorskih sudova, donešene u korist aktuelnog predsjednika naše države Mila Đukanovića, koji je pokrenuo spor protiv njih.
OBRAZLOŽENJE
Viši sud u Podgorici Đukanoviću je dosudio naknadu od 10.000 eura po tužbi protiv Vijesti, jer su ga te novine u tekstovima objavljenim nakon prebijanja Ivanovića, 1. septembra 2007. godine, dovodile u direktnu vezu sa ovim teškim incidentom, a Ivanović i Dejli pres su se požalili Evropskom sudu da im je tom presudom povrijeđena njihova sloboda izražavanja.
– Sud smatra da je žalba podnosioca predstavke (Ivanovića i Dejli presa) očigledno neosnovana, pa mora biti odbačena. Sud većinom glasova proglašava predstavku neprihvatljivom – istaknuto je u presudi koja je objavljena u Službenom listu Crne Gore. Praksa suda je, kako je navedeno, jasna: što su ozbiljniji navodi, utoliko i činjenični osnov treba da bude čvršći.
Navodi Ivanovića i Dejli presa, ocijenjeno je, u konkretnom predmetu su bili veoma ozbiljni, ali u spisima predmeta, ipak, “nema ništa što bi ukazalo da su podnosioci predstavke vodili računa o tome da potvrde istinitost ili pouzdanost navoda na visokom nivou u bilo kom trenutku“.
– Nijesu dostavili bilo kakav dokaz pred domaćim sudovima u prilog navodima prvog podnosioca predstavke (Ivanovića). Drugi podnosilac predstavke (Dejli pres), sa svoje strane, osim očigledno neuspješnih pokušaja da kontaktira tužioca ne izgleda da je preduzeo bilo što kako bi potvrdio ozbiljne navode prvog podnosioca predstavke ili umjesto toga zauzeo ozbiljniji pristup prilikom prenošenja spornih izjava – navedeno je u presudi. Umjesto toga, kako dodaju, podnosioci predstavke su tvrdili da su sporne izjave bile vrijednosni sudovi i da kao takve nijesu zahtijevale dokaz, kao i da je njihov cilj bio da naglase političku odgovornost tužioca za klimu u kojoj su napadi na novinare ostajali nekažnjeni.
ČINJENICE I NADOKNADA
– Ipak, Sud smatra da se mora napraviti razlika između izjave da je tužilac bio politički odgovoran za takvo okruženje i optužbe da je lično poslao nekoga da fizički napadne prvog podnosioca predstavke (Ivanovića). Pred sudom podnosioci predstavke su se osvrnuli na neriješeno ubistvo glavnog urednika drugih dnevnih novina, na brojne druge napade koji su se odnosili na Vijesti, i na razne strane izvještaje. Sa izuzetkom ubistva glavnog urednika Dana, sud primjećuje da su svi napadi na koje su se osvrnuli desili, i svi izvještaji bili objavljeni nakon napada na prvog podnosioca predstavke. Što je još važnije, ni u jedno od njih se ne ukazuje da je tužilac direktno odgovoran za napad na prvog podnosioca predstavke -istaknuto je u presudi.
Naveli su i da činjenica direktnog optuživanja određenih pojedinaca pominjanjem njihovih imena i pozicija dovodi podnosioce predstvake u obavezu da obezbijede dovoljan činjenični osnov za svoje tvrdnje.
– Uzimajući u obzir navedeno i polje slobodne procjene koje se daje državama ugovornicima u takvim pitanjima Sud nalazi u okolnostima konkretnog predmeta da se zaključci koje je donio Viši sud na osnovu uspostavljanja ravnoteže ne mogu smatrati nerazumnim, na osnovu toga, razlozi koje su naveli domaći sudovi prilikom određivanja podnosiocu predstavke da plati štetu tužiocu su bili ,,relevantni i dovoljni“, u smislu sudske prakse. Na osnovu toga sud ne nalazi bilo kakve razloge, a najmanje jake razloge, da iznese stav koji odstupa od onog koji je dat u konačnoj presudi Višeg suda – navedeno je u presudi.
Detaljno je, takođe, obrazloženo da su domaći sudovi donijeli ispravnu odluku i da je naknada koju su odredili primjerena.
– Ovaj sud daje posebnu težinu činjenici da je nadoknada dosuđena protiv oba podnosioca predstavke zajednički (Ivanovića i Dejli presa). Takođe, prilikom odlučivanja o iznosu naknade, prvostepeni sud je već uzeo u obzir da dnevne novine koje je objavljivao drugi podnosilac predstavke imaju veliki tiraž. Viši sud je otišao još dalje i značajno umanjio, za polovinu, dosuđeni iznos, uzimajući u obzir, između ostalog, okolnosti pod kojima je tekst napisan i iznijete izjave. Stoga, njihove odluke su u skladu sa praksom suda da naknada štete za klevetu mora imati razuman odnos proporcionalnosti u odnosu na pretrpljenu povredu reputacije – zaključeno je u ovoj odluci.
Ova odluka Evropskog suda je pravosnažna danom donošenja i podnosioci predstavke nemaju pravo žalbe. Ivanović je 1. septembra 2007. godine, nakon proslave 10 godina od osnivanja dnevnih novina Vijesti, napadnut i prebijen. U sljedećih nekoliko dana Vijesti su objavile više tekstova u vezi sa tim napadom, od kojih su neki sadržali komentare Ivanovića, u kojima je tadašnji premijer Crne Gore Đukanović označen, između ostalog, kao nalogodavac napada.
Tekstovi su sadržali niz optužbi na račun bivšeg premijera i njegove porodice, zbog čega je Đukanović 6. septembra 2007. godine podnio tužbu tražeći naknadu štete zbog takvih napisa. Sud je utvrdio da je objavljivanjem takvih tekstova koji su sadržali netačne i nedokazane informacije, bez prethodnog provjeravanja, naknadnog ispravljanja, prihvatanja greške ili javnog izvinjenja, Ivanović bio istrajan u vrijeđanju reputacije Đukanovića.
U postupku po žalbi, Viši sud u Podgorici u svojoj presudi u bitnom je konstatovao da političari moraju da trpe veći stepen kritike, ali je i ocijenio da su navodi iz tekstova prekoračili granicu slobode izražavanja i potvrdio presudu, ali umanjio iznos nadoknade sa 20.000 eura na 10.000.
izvor: Pobjeda