Ivana Đukić: Kako je moguće da Bratićka nema reakciju na peticiju protiv Bratićke?

Piše: Ivana Đukić

Gospođo, kojoj ”Pomaže Bog” – prije nekoliko Vam se bogoliki ljudi – u vidu vrsnih intelektualaca i javnih i kulturnih, istaknutih radnika, obratiše sa izrazito otvorenom i eksplicitno obrazloženom i u svojim porivim i motivima za to, peticijom, da izričito ne podržavaju izabranost Vaše posebnosti za predstavnike nekog od sektora i segmenta crnogorskog društva – a kamoli za konglomeraciju istih.

Duhovni ljudi obično imaju razvijen i naglašen senzibilitet, bez koga im je nemoguće da žive – o kojem su ovisni – toliko da se nikako, ali nikako ne mogu oglušiti o prijekore koji im bivaju, tako jasno i direktno, upućeni. Možete li, nekako makar šturo i ovlaš, pojasniti Vaše nemanje ni najmanje emocije za stavove izražene, iako čak među njima ima, prema zvaničnim kvalifikacijama, i Vaših kolega?! Da sam na Vašem mjestu, malo bi mi bilo neprijatno, a duboko bih se i zamislila zbog čega toliko jakih kritika upućenih na račun mojih stavova i ubjeđenja, kojih, možda, i nijesam svjesna?! Koji – možda – ali samo možda – upravljaju mojim centralnim nervnim sistemom, čineći ga – očigledno – nesposobnim za imanje elementarne reakcije, koju bi trebalo da proizvede jasno negiranje svega onoga na čemu počiva moja ideologija?! Kako to, da se nijeste, niti za trenutak, zapitali:”Ima li, među ovim stavovima, nekih uputa, koje bi trebalo da shvatim?! Ukoliko nijesam u stanju, šta ja tražim tu, uopšte? Kako to da ja samu sebe zamišljam, tamo gdje su, u velikoj mjeri, oni koji bi morali da podržavaju, okrenuli mi leđa, i ne prepoznaju me kao takvu osobu, između ostalog, predstavnika, u njihovoj sredini, njihovog mišljenja?!”