Dugogodišnja novinarka Irena Tatar našla se u žiži javnosti nakon prepiske sa suspendovanom prvom savjetnicom u Ambasadi Crne Gore u Ankari Mirnom Nikčević.
Tatar je kazala da se danima protiv nje vodi medijska hajka te da je njen profil na društvenoj mreži Fejsbuk ”najbrutalnije” zloupotrijebljen.
”Skandal u koji sam uvučena, govor mržnje Mirne Nikčevic (moje rođake i drugarice iz rane mladosti), uznemirio je mnoge familije, domaću i regionalnu javnost. Što se tiče spekulacija “da sam je prošpijala kolegama novinarima, da sam organizovala hajku na nju, da sam joj podvalila, da sam njen neprijatelj, da sam izdajnik države i režima” je klasična kleveta, laž i udar na moj ugled, profesionalni i lični”- navela je Tatar.
Kako dodaje, svako ko je elementarno upućen u sajber pravila, zna da je prepiska na FB koja ne ide u inbox, već na zidu, javna. Dodaje da se novinarskim i poslom PR-a bavi više od 20 godina, te danjen profil prati više od 3000 ljudi, među kojima je mnogo i kolega.
”Svi koji su pročitali našu prepisku mogu posvjedočiti da sam se našla u čudu i da sam je pozivala na smirenje i ljubav. Bivša diplomatkinja, tvrdeći da sam joj podmetnula i da sam je žargonski rečeno navukla, zapravo mi laska, vjerovatno misleći da sam to uradila parapsihološki ili putem hipnoze. Takođe, nije tačno da sam joj prijetila osvetom, jer nemam razloga za tako nešto. Ta jeftina i bizarna podmetačina ide od nje ka meni, da bi u jednom trenutku nespretno zaigrala i na pseudo politički teren. Očigledno nije sama u ovoj priči, kao što se naizgled čini, pogotovo u postfestumu ove šizofrene situacije. “Maestralno” je pokušala da zamijeni teze, da mi podmetne sopstvenu patologiju, iskliznuće i skandal. Svaki njen naredni FB status bio je agresivniji i bestijalniji, pisan kočijaškim rječnikom, što jasno pokazuje da se nije pokajala, već da su to njena stvarna osjećanja i ubjeđenja. Koja to afektivnost traje danima?
Koliki su njeni duhovni i intelektualni kapaciteti pokazuje najbolje njena sumnja da mi se dopadao duhovnik (vjerovatno cijeneći kroz sebe), te da je moja religioznost i potreba za crkvom, obično robovanje tradicionalizmu i sujevjerje. Dakle, za nju je vjerovanje u Isusa Hrista i odlazak u ckrvu običan sujevjerni gest, isto što i hiromantija (gledanje u dlan). Vrlo je nevaspitano i primitivno ulaziti u vjerski izbor i osjećanja. Svako treba da ide tamo gdje mu se ide. Kako moj odlazak u crkvu može bilo koga da ugrozi ili isprovocira? Uostalom, idem i ići ću tamo gdje sam išla od ranog djetinjstva”-* poručila je Tatar.
”Umjesto izvinjenja, na mom zidu uslijedile su najprizemnije uvrede i ozbiljne prijetnje od ove “intelektualke“, zbog čega sam podnijela prijavu i obratila se MUP-u Crne Gore, što sam prvi put u životu bila prinuđena da uradim”- dodala je.
Tragikomično je, gotovo montipajtonovski sve ovo, a u suštini žalosno, jer riječi su dostupne svima, ali ove vjerno odslikavaju širi drustveno – kulturološko – politički ambijent, dodala je.
”Osjećam se Crnogorkom i nikako drugačije, ali ne smatram da sam manje i falš Crnogorka ako ne mrzim nikoga, pogotovo ne Srbe. Poštujem različitosti, ponoviću s toplinom i ponosom da su mi Srbi braća i najbliži susjedi (u Beogradu sam provela mladost, i najljepših nekoliko godina života). Svako ko me poznaje zna da prezirem svaki oblik nacionalizma, šovinizma, fašizma i u prizvuku, da ljude dijelim isključivo na dobre, loše i mizerije. Na govor mržnje odgovoriti zlom i još žešće (mislim na stotine užasnih riječi i prijetnji na njenom profilu i u tabloidima) je neprimjereno, da ne kažem – lešinarski, jer prevashodno odslikava naš tužni i zapušteni mentalitet. Osuđujem na isti način neprimjerene i prijeteće riječi upućene Mirni u danima poslije naše prepiske i to posebno podvlačim”- poručila je tatar u reagovanju.
Kako je zaključila, nikome neće dozvoliti da je uvlači u prljave igre i zloupotrebljava.
Srbalji nam zemljopisno nijesu ništa bliži suśedi od Bosanaca, Hrvata i Albanaca. A to što su nam braća – objesi mačku o rep!