Nakon 10 godina rada smatrali smo da kao NVO smo uradili sve, kako bi problem siromaštva učinjeli vidljivim i ukazali na nedostatke sistema socijane zaštite, radeći bez elementarnih uslova za rad, poručili su iz NVO Banka hrane a povodom godišnjice od osnivanja.
“Pomogli smo za tih deset godina preko 100 000 ljudi i smatrali da je to kraj”, poručuju iz NVO.
Ugroženi građani, navode oni, nisu mislili da je “naša misija završena”.
“Molili su nas da ostanemo spona između njih i javnog života i institucija jer su oni marginalizovani i uglavnom nevidljivi. Kazali su da mi najjasnije ukazujemo na njihove probleme i borimo se za njih, predano. Nismo se oduprijeli njihovim molbama posebno kada su nam rekli da njihove muke niko bolje od nas ne vidi niti je doživio, ono što mi sa njima jesmo. Zbog toga smo tu i dalje da ukazujemo na probleme, predlažemo rješenja, borimo se za one koje je sistem ili zaboravio ili im nije obezbijedio dostojanstven život”, poručuju iz Banke hrane.
I danas iz te nevladine organizacije ukazuju na probleme jedne porodice.
“O problemima porodice smo informisali sve relevantne državne institucije, međunarodne i naše organizacije, za koje smo smatrali da mogu biti od koristi za rješenje nagomilanih problema ove porodice”, navode oni.
Uputili su apel za pomoć samohranoj majci svoje djece, koja je lošeg zdravstvenog stanja.
Iz NVO Banka hrane dostavili pismo u kojem im se obratila.
“Nemam se kome obratiti za pomoć pa Vas molim, ako ikako možete da nam pomognete. Samohrana sam majka dvoje djece od 4 i 12 godina. Lošeg sam zdravlja. Prošle godine sam radila na primorju , vodila sam djecu sa sobom. Teško je bilo jer državni vrtić radi samo prije podne a raditi se mora u svim smjenama”, stoji u pismu samohrane majke.
Navodi da su kirije su previsoke te da su se morali vratiti u Nikšić.
“Nemam posao a moram da radim jer bukvalno nemamo od čega da živimo .Meni treba posao u prvoj smjeni, dok sin ne poraste. Mi nemamo nikakvih primanja osim sinovljen dječiji dodatak od 30 eura. Otac djeci, ne daje alimentaciju”, dodala je ona.
Mlađe dijete ima bronhitis, kaže ona, a starije Turetov sindrom.
“Ja i starije dijete nemamo zdravstveno osiguranje jer nismo rođeni u Crnoj Gori.Još dvije godine treba da prođu da bi stekle pravo na njega.Ne znam zašto bar ona jer je kćerka crnogorskog državljanina, nema zdarvstveno? Kada plaćate preglede i lijekove, sve je skupo. Ja sam moje liječenje zapostavila, pazim da barem djeci sačuvam zdavlje, koliko mogu. U moru problema najveći problem nam je krov nad glavom”, kazala je ona.
Stan gdje su stanovali je prodat.
“Kirije su toliko visoke da nisam mogla da priuštimo ni jedan. Bila sam prinuđena sa djecom da se iselim u jednu kuću, bez vode, struje, šporeta, takoreći bez ičega. Ovu kuću nam je dala, privremeno na korišćenje, jedna starija žena. Dug za struju je 305, 90 eura a za vodu 418, 87. Više puta sam se obraćala Opštini oko problema smještaja.Bilo kakav smještaj bi za nas bio dobar, samo da ga ne plaćamo”, dodala je ona.
Napominje da je svaki vid pomoći dobrodošao.
“Trenutno smo bez ičega. Ako ikako možete da nam pomognete jer u ovakvom očaju, svaki vid pomoći je dobrodošao. Prinuđena sam da molim, da sam sama nikada ne bih bilo šta tražila,a ovako moram. Oprostite”, kazala je ona.
Kontakt i žiro račun porodice možete dobiti putem mejla [email protected] ili na fb stranici.