Utorak, 16 Aprila, 2024
Rubrika:

Godišnjica priznanja crnogorske nezavisnosti: Srbija i dalje ne razumije šta ta odluka znači

Strategijom o saradnji matične države i Srba u regionu i dijaspori zvanični Beograd definisao je još 2011. osnovne mehanizme uticaja na Srbe u regionu, a centralno mjesto u tome ima Srpska pravoslavna crkva jer se, kako definišu autori, baš pod okriljem SPC oblikuje nacionalni identitet u dijaspori

13 je godina otkad je Srbija priznala nezavisnost Crne Gore. Pored dnevno političkih trzavica, dva su dokumenta ključna za razumijevanje političkih namjera. Strategija o saradnji matične države i Srba u regionu i dijaspori i Povelja o srpskom kulturnom prostoru. O ta dva dokumenta u autorskom tekstu za portal Analitika piše istoričar Adnan Prenkić.

Strategijom o saradnji matične države i Srba u regionu i dijaspori zvanični Beograd definisao je još 2011. osnovne mehanizme uticaja na Srbe u regionu, a centralno mjesto u tome ima Srpska pravoslavna crkva jer se, kako definišu autori, baš pod okriljem SPC oblikuje nacionalni identitet u dijaspori.

“Srpska pravoslavna crkva je po ocjeni Vlade Srbije “jedina integrativna ustanova i most između matične države i dijaspore”. Prepoznajući važnost SPC u oblikovanju nacionalnog identiteta, Vlada Srbije predvidjela je da crkvi pruži svaku logističku podršku. Zamišljeno je formiranje funkcionalne mreže “čija glavna čvorišta treba da budu parohije Srpske pravoslavne crkve”, kaže istoričar Adnan Prekić.

Potom je Poveljom o srpskom kulturnom prostoru koju je ovog proljeća takođe donijela Vlada Srbije crnogorska država stavljena je u teritorijalni kontekst srpskog kulturnog prostora.

“Kako bi isključili svaku mogućnost konstruktivne interpretacije, autori Povelje potrudili su se da i geografski uokvire taj prostor: od Trebinja i Herceg-Novog do Subotice i Vršca, od Vranja i Gračanice do Banje Luke. Pozicioniranje crnogorske države u teritorijalni kontekst Srpskog kulturnog prostora samo je jedan od problematičnih djelova dokumenta. Ništa manje opasni nisu ni stavovi o doživljaju prošlosti i kulturi sjećanja, koji snažno asociraju na ideje iz Memoranduma Srpske akademije nauka i umjetnosti iz 1986. godine”, kaže Prekić.

Paralele je moguće vući još i podsjećanjem na atmosferu i iskustvo sa kraja 80-tih godina prošlog vijeka kada se u nacionalističkim krugovima iz Srbije pripremala atmosfera za AB revoluciju.

“Bez obzira što su krajnji dometi ove politike ograničeni i neminovno osuđeni na propast, oni se nikako ne smiju ignorisati. Ideje o nacionalnom objedinjavanju i teritorijalnom ekskluzivitetu jedne kulture predstavljaju relikt prošlosti i one ne mogu biti održiva alternativa savremenim istorijskim procesima”, dodaje on.

Pišući o dometima srpske politike prema Crnoj Gori istoričar Adnan Prekić zaključuje da iako je Srbija neposredno nakon referenduma priznala nezavisnost Crne Gore čini se ni nakon 13 godina ne može da razumije šta ta odluka suštinski znači.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve