Svakog jedanaestog jula, otvoreni grobovi u Srebrenici koji čekaju da prime pronađene posmrtne ostatke žrtava srebreničkog genocida, otvaraju rane na savjesti svijeta i vremena u kome se genocid desio. Otvara se i pitanje da li će sa posmrtnim ostacima nedužnih priznavanjem zločina i kajanjem biti sahranjena i pokopana mržnja? Mržnja prema imenu, porijeklu, vjeri, mržnja prema drugačijem, poručio je reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić povodom 25. godišnjice od ovog zločina.
“Ljudi mogu biti različiti, ali ih različitosti ne ubijaju. Ubija mržnja, dehumanizovanje drugog i drugačijeg, nametanje zločina i ako je taj drugačiji civil, nedužno biće zabrinuto za svoj život i puki opstanak. Pamćenje, ono kolektivno u svijesti i savjesti savremenog svijeta je svedeno na ovaj jedan dan. Poruka koju povorke tabuta svakog jula prenose u Srebrenici je da moramo shvatiti da je tada hiljadama puta ubijeno čovječanstvo. Takva poruka obavezuje da sjećanje potraje duže od jednog dana”, naglasio je Fejzić.
Kako je istakao, mora se razumjeti da zločinu i njegovim počiniocima ne treba veća podrška od pravdanja i zaborava.
“Izražavanjem žaljenja svijet žrtve neće vratiti u život, ali negiranjem zločina i njegovim relativiziranjem, ubiće ih ponovo, čineći njihovu žrtvu besmislenim kolektivnim nesrećnim slučajem. Srebrenica nas mora naučiti da zločin pamtimo, a da pamćenje spriječi njegovo ponavljanje. U biti svakog čovjeka treba odjeknuti: “Ne ponovilo se nikada više, nikome, ni zbog čega”. Vječnost je vjerujućima jedina sigurna utjeha, jedina apsolutna pravda, jedina nada”, dodao je Fejzić.
Kako ističe, i ove godine, dovom i tugom su uz porodice nastradalih, a simboličnim salavatom sa džamija, pokušali su da probude iz zaborava sjećanje na Srebrenicu.
“Molim Allaha Uzvišenog da šehidima podari džennetski mir, njihovim porodicama sabur sigurni, a svijetu neprolaznu istinu da zločin ni u kakvim okolnostima ne smije biti neizbježan i nužan”, naveo je Fejzić.