Na javnom saslušanju koje je održano u EP prošle nedjelje, više članova ovog tijela poručilo je da nijedna zemlja Zapadnog Balkana nije blizu ispunjavanja kriterijuma za EU.
– Budimo iskreni, progres je napravljen, ali još uvijek nijedna od zemalja regiona nije blizu ispunjavanja ovih zahtjeva i žao nam je što vidimo stagnaciju u ovim oblastima, rekao je Kristijan Danijelson, generalni direktor Direktorata za susjedstvo i politiku proširenja u Evropskoj komisiji. Eduard Kukan dodaje da primjećuje i nazadovanje. Marko Kmezić, predavač u Centru za studije Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu, ističe da kada EU kaže da je Zapadni Balkan daleko od zapadnih vrijednosti, to je poruka za njihove birače.
– Mi takođe treba da imamo na umu da trenutno vlada veliki evroskepticizam, a sada slijede izbori za Evropski parlament, tako da se kroz tu lupu treba posmatrati ta poruka. I političke elite na Zapadnom Balkanu koje tvrde da su na dobrom putu, i evropski parlamentarci koji kažu da nijesu – i jedni i drugi se obraćaju svojoj javnosti, kaže Kmezić za Pobjedu.
DODATNI NAPORI
Dodaje ipak da poruke suštinski jesu tačne, jer govore o tome da su potrebni dodatni napori i da to nije maksimum i najbolje što zemlje regiona mogu. Sličnog stava je i predsjednik Evropskog pokreta u Crnoj Gori Momčilo Radulović, koji navodi da ocjene i kvalifikacije koje su poprilično negativne za proces pridruživanja zemalja Zapadnog Balkana treba tumačiti u kontekstu predstojećih izbora za Evropski parlament.
– Činjenica je da je u većini zemalja EU, u ovom trenutku, dominantno negativno raspoloženje građana i glasača prema procesu pridruživanja. U tome prednjače Francuska i Njemačka, gdje imamo više od 60 odsto negativnog raspoloženja prema procesu pridruživanja. Nije mnogo bolje ni u Holandiji i Italiji. Sve te izjave najviše su izrečene u kontekstu nadolazećih izbora, gdje Zapadni Balkan biva jedna vrsta kolateralne štete i nadam se da će takva vrsta negativnih stavova omekšati nakon izbora, smatra Radulović. Kada je u pitanju stvarni napredak regiona, Kmezić ističe da je EK u prošlogodišnjem izvještaju sve zemlje regiona okarakterisala kao „zarobljene države“
– To podrazumijeva da proces demokratske tranzicije koji je počeo još od prvih višepartijskih izbora nije završio tamo gdje smo se nadali da će se završiti, kreiranjem liberalne demokratije u zemljama Balkana, već je imao jedan proces koji je imao i uspone i padove. I evo, posljednjih 10 godina mi smo više u periodu stagnacije nego u periodu opadanja demokratije i evropskih vrijednosti, uključujući vladavinu prava u regionu, navodi Kmezić. Paradoksalno je, kaže on, da uprkos tome što su pregovaračka poglavlja otvorena, i uprkos tome što se dešava približavanje Evropskoj uniji, naše zemlje ne napreduju podjednako istim tempom na poljima demokratije, vladavine prava, što, kako ističe, nije opažanje samo EK, već i dijela međunarodne javnosti.
OBAVEZE
Na pitanje da li Brisel želi da isprati proces integracije do kraja, Kmezić kaže da je pitanje da li oni imaju ikakvu vrstu obaveze i da li imaju želju da se time bave.
– Jer problem demokratije ne postoji samo u zemljama Balkana, kriza donošenja odluke putem konsenzusa se dešava i u zemljama u bliskom okruženju, u Poljskoj, Mađarskoj, koje su veći problemi za EU nego što su zemlje Balkana. Nijesmo mi fenomen, to je globalni trend, i usljed tog saznanja da mi nijesmo jedini problem, pitanje je prvo zašto bi se EU time bavila. Ako pričate sa ljudima koji se bave proširenjem, oni će da vam kažu: Imate jasno postavljene kriterijume, na vama je da ih ispunite ili ne. Ako hoćete, mi garantujemo da ćete vi postati članica EU, ako ne želite, mi prosto nećemo umjesto vas raditi vaš domaći zadatak, objašnjava Kmezić. Dodaje i da postoji veliki broj aktera u zemljama članicama koje su vođene idejom završavanja evropskog projekta, i koji imaju dva pristupa.
– Prvi pristup se odnosi na dovođenje političkih elita u odnos „ček end balansis“, a drugi, kojim se još niko nije bavio a koji se odnosi na reformisanje političkih elita, pronalaženje drugih partnera koji bi učestvovali u procesu proširenja. Ako pričamo o Crnoj Gori, tu nije nikada ni bilo promjene vlasti. Isti su akteri i pitanje je da li neko drugi može to bolje da radi, da li bi se neko drugi drugačije bavio tim reformama. Pitanje je ne samo semantičko, već i da li mi kao balkanske zemlje treba da dozvolimo nekom drugom da razmišlja umjesto nas, ili mi treba da se bavimo tim pitanjem, navodi Kmezić.
KLIJENTELIZAM
Zaključuje da balkanske zemlje grabe formalnu demokratiju, zapostavljajući suštinsku.
– Razlika je u tome da treba da imamo političke elite koje vladaju uz vladavinu prava, a kod nas, meni se čini da to baš i ne postoji. Postoji ideologija evropskih integracija, i deklarativno sve su te elite opredijeljene za integracije i reforme, ali cilj je očuvanje sopstvene vlasti, i u tom smislu one se bave više klijentelizmom nego stvarnim reformama, zaključio je Kmezić. Radulović ipak smatra da su se stvari na Balkanu promijenile na bolje.
– Siguran sam da je došlo do značajnog napretka u mnogim zemljama, preko Crne Gore do Makedonije, čak i u Srbiji, osim problema sa Kosovom. U tom smislu imamo nekog nazadovanja, ali ne u svim zemljama i to je ono na šta treba obratiti pažnju. U određenim zemljama ima nazadovanja, ali u drugim zemljama ima i dobrih vijesti i napredovanja. Na kraju krajeva, mislim da je ovo izbornopropagandni period, više nego što je to plod nekog realnog sagledavanja situacije, napominje on.
Dodaje da su teške ocjene izrečene od ljudi koji su nam dokazani prijatelji i ljudi koji su do sada u svim institucijama i formalno i neformalno lobirali za crnogorsko pridruženje.
– Nakon maja ćemo da vidimo da li će se takva tendencija nastaviti. Ja mislim da bi trebalo da imamo malo bolje signale, zavisno od rezultata izbora, ali se nadam da ćemo imati bolju situaciju, zaključio je Radulović.