Episkop Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Boris Bojović kazao je u razgovoru za portal Aktuelno da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti dobar i primjenjiv i da ga je CPC podržala i prihvatila. Kada je u pitanju implementacija Zakona, ističe da će teško doći do rješenja koje je prihvatljivo svima prije svega zbog, kako ističe, političkih i nacionalnih pretenzija Srpske pravoslavne crkve.
“Rješenje koje je svima prihvatljivo je teško naći, jer su ođe u pitanju političke i nacionalne pretenzije SPC da u potpunosti izvrše asimilaciju pravoslavnih Crnogoraca, mijenjajući njihovu kulturu, duhovnost i tradiciju. Vidimo što rade i kako uvode običaje koji nikada nijesu postojali u Crnoj Gori. Zaista poštujemo tuđe običaje i tradiciju, ali ne dozvoljavamo da se nad našim narodom vrši kulturocid, polako i sistematski, preko ljudi koji su rođeni u Crnoj Gori”, rekao je Bojović za Aktuelno.
Bojović sjutra, nakon trojčindanske liturgije u Ljetnikovcu u Nikšiću obilježava prvu godišnjicu od hirotonije u vladičanski čin. U nastavku pročitajte šta je rekao u razgovoru za naš portal.
Aktuelno: Zakon o slobodi vjeroispovijesti usvojen je prije skoro pola godine, a nakon njegovog usvajanja svjedoci smo ogromnog pritiska koji sprovodi Srpska pravosalvna crkva i zvanični Beograd. Da li očekujete da će Zakon uskoro početi da se sprovodi i da li ste optimista po pitanju postizanja kompromisa između SPC, CPC i države?
Bojović: Zakon o slobodi vjeroispovijesti je dobar i primjenjiv. Pozitivno su ga ocijenili predstavnici Evropske Unije i Venecijanske komisije. Smatram da Država Crna Gora na pravi način rješava pitanje odnosa sa svim crkvama i vjerskim zajednicama. Vjerovatno su ga zato prihvatile skoro sve crkve i vjerske zajednice. Jedino imamo negodovanje i proteste SPC i predstavnika Srbije i opozicionih partija prikrivene i neprikrivene prosrpske orjentacije u Crnoj Gori. Uostalom, oni se bune na svaki pozitivni iskorak i napredak Crne Gore. Ovaj Zakon im je samo došao kao dobar izgovor za povratak na neke istorijski poražene i prevaziđene ideje koje žele da ponovo instaliraju u Crnoj Gori.
Kompromisa ne može biti oko toga da li će zakon biti isti za sve i da li se moraju poštovati državni prerogativi. Zato bi traženje kompromisa na institucionalnom nivou između CPC i SPC u ovom vremenu i okolnostima bilo prosto gubljenje vremena. Bilo kakvo tzv. ujedinjenje neće se dogoditi. Nasilno ujedinjenje, odnosno prisajedinjenje i crkve i države bilo je 1918. Znamo kako se završilo.
Aktuelno: Kako Crnogorska pravoslavna crkva gleda na ovaj Zakon? Da li imate zamjerki i u kom pravcu treba djelovati da bi se došlo do rješenja koje je svima prihvatljivo?
Bojović: CPC je podržala i prihvatila zakon koji je donešen. Rješenje koje je svima prihvatljivo je teško naći, jer su ođe u pitanju političke i nacionalne pretenzije SPC da u potpunosti izvrše asimilaciju pravoslavnih Crnogoraca, mijenjajući njihovu kulturu, duhovnost i tradiciju. Vidimo što rade i kako uvode običaje koji nikada nijesu postojali u Crnoj Gori. Zaista poštujemo tuđe običaje i tradiciju, ali ne dozvoljavamo da se nad našim narodom vrši kulturocid, polako i sistematski, preko ljudi koji su rođeni u Crnoj Gori.
Aktuelno: Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nedavno je najavio mogućnost da se pored Srpske pravoslavne crkve osnuje i Crkva nacionalnih Crnogoraca. Kako gledate na tu mogućnost – da li su dvije pravoslavne crkve u Crnoj Gori dobro rješenje?
Bojović: CPC je crkva crnogorskog pravoslavnog naroda i otvorena je za sve svještenike koji se nijesu ogriješili o Boga, Crnu Goru i crnogorski narod. Dvije pravoslavne crkve nijesu dobro rješenje za jednu državu, ali je po nekim shvatanjima takvo nešto jedino moguće u ovom trenutku. Svi pravoslavni narodi imaju svoju nacionalnu Crkvu. Tako i Crnogorci imaju Crnogorsku Pravoslavnu Crkvu. Vjerovatno se pravi analogija sa primjerima crkava u Ukrajini, Moldaviji, Estoniji, Litvaniji, Letonij. U svima njima, kao članicama nekadašnjeg SSSR-a, postoje po dvije pravoslavne crkvene jurizdikcije i autokefalne i autonomne.
Aktuelno: Nadovezujući se na prethodno pitanje, društvenim mrežama prije nekoliko dana proširio se takozvani prijedlog “Kompromisa države i crkve uz međunarodne sugestije”. Kako komentarišete rješenja iz ovog prijedloga, s obzirom da su Vas određeni krugovi označili da stojite iza njega.
Bojović: Naravno da ne stojim iza ove objave. Pojavljuju se razne “informacije” na društvenim mrežama. Ova je od nekoga ko ne poznaje ustrojstvo pravoslavne crkve i nema “protokolarnih jurizdikcija”. Vjerovatno sve dolazi iz istog arsenala napada i napora da se destabilizuje Crna Gora. Centar Crnogorske pravoslavne duhovnosti vjekovima je bio i biće na Cetinju.
Aktuelno: Da li smo trenutno bliži priznanju pomjesne nezavisnosti postojećih eparhija SPC i Crngorske pravoslavne crkve ili stvaranju objedinjavajuće crkvene pravoslavne strukture?
Bojović: Mi smo naredni svemu što dolazi po Božijem promislu. Da ponovimo, nema i neće biti institucionalnog objedinjavanja CPC i SPC. Međutim, da i to ponovimo, naša srca su otvorena za razgovor sa svima koji vole i poštuju Crnu Goru i koji podržavaju njen demokratski, građanski izabrani put i međukonfesionalni sklad.
Aktuelno: Kako komentarišete djelovanje SPC i zvaničnog Beograda nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti?
Bojović: Očekivane su takve reakcije, tužne i ružne, kao posljednji pokušaj destabilizacije i urušenja Crne Gore, da bi se oduzela njena teritorija, njena duhovnost i kultura. No i ovo će, uz pomoć Božiju i svjesnih i dobrih ljudi, ubrzo proći.
Aktuelno: Kakav je odnos države prema CPC i da li očekujete da će vas nadležni konsultovati u sprovođenju Zakona o slobodi vjeroispovijesti?
Bojović: Prvi dio pitanja o odnosima CPC i države ne mogu komentarisati, jer je to je nadležnost Mitopolita i Svetog Sinoda. Konsultacija i razgovora je bilo i očekujemo ih u budućnosti.
B.Knežević