Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Emancipacija po Dritanu

Vlada u kojoj bi Dritan postao Zdravko mjesto Zdravka, SNP zamijenio DF, a po dubini sve ostalo kako jeste, ne može ponuditi izlaz, već samo novi talas društvene agonije i propadanja

Piše: Aleksandar Radoman

Evo već dvije godine i kusur, od pokretanja Klerikalne kontrarevolucije u Crnoj Gori, DPS kao najveća i najorganizovanija državotvorna stranka u Crnoj Gori nikako da uhvati korak s vremenom. Strategija DPS-a, a s njim i drugih stranaka trenutne opozicije, svodi se na čekanje da se iskrcaju saveznici.

Umjesto da ostvare čvrstu koheziju oko temeljnih vrijednosti i principa i nastupe kao blok, da osmišljenim političkim djelovanjem i spolja i iznutra predvode procese, stranke opozicije nakon gubitka vlasti podśećaju na slučajnog prolaznika koji je naletio na međeda pa se iz horizontale pravi mrtav, žmirkajući na jedno oko neće li se odnekud pojaviti kakvo spasonosno rješenje.

Varvarska agresija Vladimira Putina na Ukrajinu svojevrsna je civilizacijska vododijelnica, nakon koje ni odnosi snaga na Zapadnome Balkanu više ne mogu biti isti. Zato ni šema političkih kalkulacija koja je Dritana Abazovića nakratko, Eskobarovom voljom, postavila u centar zbivanja kao mogućeg nosioca političkih procesa, više ne vrijedi.

Pokazalo se, naime, da simulakrum koji je prethodnih 10-ak godina proizvela putinovska propaganda, a za kojim su pohrlili naši zapadni saveznici – simulakrum u kojem su korupcija i kriminal prikazani kao ključni problemi Zapadnoga Balkana – nije ništa drugo do pontonski most preko kojega je ruski uticaj, preko raznih vučićevskih otvorenih Balkana i srpskih svetova, trebalo da umaršira na ove prostore.

Nije da je ovaj prostor imun na korupciju i kriminal, no prijetnja od povampirenoga nacifašizma neuporedivo je opasnija. Zato, ako danas ono što još uvijek nazivamo crnogorskim državotvornim partijama Dritanu Abazoviću dadne podršku za formiranje Vlade u kojoj će on i SNP biti ključni politički faktori, biće to greška s moguće tragičnim posljedicama po crnogorsko društvo.

Dritan Abazović je već nakon godinu i po dana kompromitovan, prevaziđen političar koji predstavlja balast i vlastitoj partiji, a kamoli Crnoj Gori. Naduveni beskrupulozni populista, kakvih smo se nagledali u eri koja je prethodila Putinovoj agresiji na Ukrajinu, Abazović je i dosad bio prvi čovjek crnogorske Vlade, ili se bar takvim predstavljao.

Rezultati su nam dobro poznati: rastakanje društva, urušenje sistema bezbjednosti, ustupci kleronacionalističkim snagama na štetu građanskog, sekularnog i multikulturnog karaktera Crne Gore, suicidni ekonomski projekat Evropa sad, za koji i Dritanov mentor Vučić ovih dana veli da je čista propast, prepisivanje najvrednijega kulturnog nasljeđa Crne Gore Crkvi Srbije, tragovi koruptivnih poslovnih aranžmana s najbližim ljudima Aleksandra Vučića, sladostrasna demonstracija sile prilikom nasilnoga razbijanja protesta na Cetinju 5. 9. 2021. godine, nepotizam i popunjavanje državnoga aparata šovinističkim i klerofašističkim kadrovima…

Podrže li takvoga Dritana, intimusa Noćnih vukova, za predśednika Vlade, i njegovu namjeru da SNP, koji se ni do danas nije izjasnio o Putinovoj invaziji, promoviše u ključnoga političkoga partnera, stranke tzv. državotvornoga bloka počiniće zapravo izdaju nacionalnih interesa.

U pravu je Raško Konjević kad tvrdi da bi podrškom takvoj Vladi, ni po čemu drugačijoj od one koju je predvodio Zdravko Krivokapić, bila napravljena nova parlamentarna većina. Doduše, po modelu po kojem je njegov SDP na Cetinju, pljunuvši na nasljeđe cetinjskih barikada i Belvedera, napravio skupštinsku većinu s Dritanovim jugendima i Joanikijevom bratijom, otvorivši tako sezonu opštega političkog kupleraja u Crnoj Gori.

Posebnu ulogu danas imaju stranke koje reprezentuju manje brojne narode. Ako nakon godinu i po dana Vlade čiji je drugi čovjek bio Dritan Abazović, tokom kojih su njihovi kadrovi temeljno čišćeni iz državnoga aparata, nemaju problem povjerovati da će im taj isti Dritan i njegov novi/stari partner SNP garantovati adekvatan tretman manje brojnih naroda, ako su zaboravili atmosferu iz Pljevalja i gradova na śeveru iz vremena kad je Dritan slavio pobjedu, ako im, najposlije, ništa ne znači kad Dritan na današnji dan ne može da razumije zašto je nekome bitno određenje prema genocidu u Srebrenici, onda bujrum. Može to i tako.

Ako je amoralni stav Dritana Abazovića prihvatljiv kao politički princip predstavnicima naroda koji je bio žrtva posljednjega genocida u XX vijeku, to govori samo o tome koliko se ovđe zapravo ne radi ni o principima, ni o vrijednostima, već o ogoljenoj borbi za fotelje.

SNP-u, partiji koja neće ili ne želi da se suoči sa mračnim tragovima prošlosti, čineći tu prošlost trajno aktuelnom, a od njenih najmračnijih figura tvoreći heroje, ne smije biti mjesta u „evropskoj“ Vladi Crne Gore. I to nema više nikakve veze s pitanjem nacionalnog predznaka ove ili one partije, već s temeljnim moralnim premisama na kojima počiva jedno društvo.

Nadam se da su toga danas svjesni lideri stranaka manje brojnih naroda, onako kako su to znali i razumjeli prije godinu i po dana kad je Dritan zaplesao svoj tango s kleronacionalistima.

Ako je ovoga časa Ura zaista voljna da iz kleronacionalističkoga tabora, đe se ugodno baškarila godinu i po dana, preleti u prozapadni tabor, to bi u trenutku kad se svijet suočava s najvećom krizom od Drugoga svjetskoga rata, moglo biti prihvatljivo uz izvjesne uslove.

Prvi od njih je da se Ura oslobodi kompromitovanih kadrova, na čelu s liderom Dritanom Abazovićem. Drugi je uslov da se u Crnoj Gori formira ne manjinska, već politička Vlada koja bi imala jasnu parlamentarnu većinu i čiji bi cilj morao biti zaustavljanje ubrzane propasti države i konsolidacija sistema kako bi se Država mogla oduprijeti potencijalnim bezbjednosnim, ali i ekonomskim rizicima.

Mantre o nekakvoj inkluziji koja podrazumijeva isključenje iz političkoga života ključnih državotvornih partija – DPS-a, SDP-a, SD-a i LP-a – inkluziji koja, dakle, isključuje jasnu proevropsku većinu, samo su dio populističkoga repertoara obesmišljenog Putinovim napadom na Ukrajinu.

U ovome trenutku samo bi okupljanje državotvornoga bloka, koji oduvijek uključuje i stranke manje brojnih naroda, sa svim unutrašnjim netrpeljivostima i razmiricama konstituenata toga bloka, uz pristupanja Ure i svih drugih koji su spremni da prihvate proevropsku agendu, moglo Crnu Goru izvesti iz nagomilanih problema.

Vlada u kojoj bi Dritan postao Zdravko mjesto Zdravka, SNP zamijenio DF, a po dubini sve ostalo kako jeste, ne može ponuditi izlaz, već samo novi talas društvene agonije i propadanja. Zato svi koji danas tvrde da je manjinska vlada jedino rješenje, obmanjuju javnost.

Polarizacija društva koju je ovih dana jasno iscrtala invazija na Ukrajinu, podjela na prozapadnu i antizapadnu Crnu Goru, nameće obavezu objedinjavanja svih prozapadnih snaga i konstituisanja Vlade na čvrstim evroatlantskim temeljima.

Ne postoji više baš ni zera opravdanja za Dritanovu egzibiciju da u „evropskoj“ Vladi mora biti antizapadni SNP, a ne smiju biti prozapadni DPS, SDP, SD i LP.

Ako, pak, Ura ne želi razumjeti novi politički trenutak i priključiti se proevropskome, državotvornom bloku, neka izvoli napraviti Vladu s intimno prirodnim partnerima njihova lidera – DF-om i Demokratama, pa da jednom za svagda ustanovimo na čemu smo i što nam je činiti.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Jokso
19.03.2022-05:57 05:57

Srpski svet i Srbija su Kalifornija za vas zatucane milogorce, umišljene da su neki intelektualci. Nato vam neće slati hranu ni kao humanitrnu pomoć. :)