Nakon što su se juče čitaoci portala Aktuelno uvjerili da glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ne nalazi za shodno da odgovori na pitanja koja smo početkom prošle sedmice poslali na adresu SDT-a, da se zaključiti da je Katniću nelagodno da priča o vještaku Aleksandru Rakočeviću.
To ne treba da čudi jer je Rakočević, koji je bio Katnićev saučesnik u namještanju Bećirovićevog hapšenja, u intimnim odnosima sa glavnim specijalnim tužiocem i veoma je podložan njegovom uticaju, kako u profesionalnoj tako i u privatnoj sferi.
Stoga se postavlja pitanje da li Katnić zbog intimnih odnosa štiti vještaka Rakočevića, jer je čak i neupućenima jasno da se prijateljske relacije nameću kao jedino logično objašnjenje zašto se Rakočeviću toleriše da pojedine predmete vještači preko godinu i po bez ikakvih opomena i sankcija.
Konkretan slučaj na kom se najbolje vidi sumnjiv način rada Rakočevića, je predmet procjene štete koji se vodi u specijalnom tužilaštvu, a odnosi se na umanjenje komunalne takse za Hotel Avala.
Ovaj predmet je preuzeo prije više od godinu i sedam mjeseci, a vještačenje nije još uvijek završeno. Stoga se postavlja pitanje, zašto mu se predmet ne oduzme i prebaci nekom ko će ga obaviti u skladu sa zakonskim propisima?
A koliko glavni specijalni tužilac može biti efikasan kad njemu to odgovara govori i slučaj u kojem je Rakočević direktni učesnik i koji je bio povod za hajku o kojoj pišemo. Rakočević je krivičnu prijavu zbog navodnih prijetnji Bećirovića podnio Specijalnom tužilaštvu 28.11.2019. godine, a Bećirović je uhapšen istog dana.
Posebno čudi efikasnost glavnog specijalnog tužioca koji hapsi istog dana kada je Aleksandar Rakočević podnio prijavu protiv Bećirovića, ali mu istovremeno nije nikakva smetnja što Rakočević godinu i sedam mjeseci nije uradio vještačenje za koje je dobio naredbu. U najmanju ruku povod da se čovjek zapita da li su u pitanju nepotizam, selektivnost i dvotruki aršini glavnog specijalnog tužioca.
Podsjetimo, ovakve metode nijesu ništa strano specijalnom tužiocu Milivoju Kantiću koji se ponaša kao što su to činili agenti UDBE u periodu od 1948 – 1951. godine, pa stoga nije na odmet podsjetiti na hajku koju je SDT vodio protiv Bećirovića i portala Aktuelno zbog sms poruka.
Sve je postalo jasno nakon što su prvo Osnovni, a nedavno i Viši sud u Podgorici u potpunosti odbacili kao neosnovnu pravnu konstrukciju protiv Bećirovića.
Sada je već postalo jasno da je Katnić u napadu na Bećirovića i portal Aktuelno stavio lične motive ispred struke.
Kako je bilo i očekivano, u objavljivanju brutalnih laži prednjačile su dnevne novine Vijesti i istoimena televizija i portal.
U medijskim napadima posebno se isticala klerikalna medijska ispostava KOS-a – dnevni list Dan.
Ova bivša medijska ispostava KOS-a i glasilo Srpske pravoslavne ckve, po svemu sudeći, je služilo kao posrednik između specijalnog tužioca Katnića i predsjednika advokatske komore Zdravka Begovića.
Ono što posebno treba naglasiti je da isljednik Milivoje Katnić – samoproklamovani tajnovidac koji sve zna i sve vidi, nije našao za shodno da odgovori na mnoštvo ozbiljnih pitanja koje je Bećirović postavio u saopštenju prije pet mjeseci.
U.P.A.